Rado Pezdir u borbi za pravnu državu u Sloveniji

Sloveniju trenutno trese korupcijska afera, koju je pokrenuo i vodi liberalni ekonomista Rado Pezdir. Afera je krenula nakon teksta koji je objavio u listu Finance, u kome je javno rekao da je imao nekoliko ponuda od nekih ljudi iz sveta biznisa, koji su mu nudili mito kako bi kod novog ministra finansija i svog dugogodišnjeg prijatelja Janeza Šuštaršiča izlobirao povoljnosti za njihov posao. Potom je državnim institucijama prijavio konkretna imena i dokaze o nuđenju mita i pozvao građane da njegovom Udruženju za pravnu državu prijave svaki pokušaj korupcije i mita za koji znaju, kako bi se konačno obračunali sa tom pošasti u Sloveniji. "Moramo istrebiti korupciju i spasiti ovu državu od korupcionaških parazita", kaže Rado Pezdir.
 
Korupcija, mito, reket, tajkuni, mafija, podzemlje... Ako bismo pravili ekonomsko-politički rečnik najfrekventnijih termina u neuspelim ili traljavo izvođenim tranzicijama iz državnog ili samoupravnog socijalizma u sistem liberalnog kapitalizma i vladavine prava, to bi verovatno bili termini koji bi se bez konkurencije našli pri vrhu liste. Gotovo sve pore tranzicijskih društva zaražene su virusom korupcije. Paradržavne strukture starog socijalističkog sistema pokazale su se suviše otpornima i žilavima za prve pokušaje izgradnje institucija vladavine prava i liberalizaciju privrednog sistema od upliva politike u bivšim socijalističkim zemljama. Mreže starih službi nisu rasformirane, sistem paralelnih institucija je preživeo demokratizaciju političkog sistema, a nekadašnji glomazni i sveprisutni sistem državno-političke bezbednosti se okrenuo lukrativnim poslovima i unovčavanju svojih parapolitičkih veza u sistemu neizgrađene pravne države sa još uvek velikim uticajem politike na ekonomiju. Nekadašnja državna bezbednost je postala mafija, koja u svim tranzicijskim zemljama, preko tih neformalnih struktura moći i uticaja, nasleđenih iz komunističkog sistema, kontroliše najunosnije poslove i drži dizgine čitave ekonomije. 
 
Veza države i ekonomije, tako karakteristična za socijalizam, tako je, preko ovih paradržavnih i neformalnih struktura ekonomske i političke moći, ostala je praktički nedirnuta. Korupcija je drugo ime za nedovršene ili propale tranzicije. Korupcije ima samo tamo gde je očuvana ova uska sprega političke moći i ekonomije - u sistemu u kojem ekonomija još uvek nije slobodna, u kome tržište još uvek trpi velike distorzije usled diskrecionih odluka zakonodavca, u kome je imati "političke veze" a ne poslovnu viziju osnova svakog "uspešnog" biznisa. Korupcija, tajkuni, mafija su samo simptom izostanka istinskih liberalnih reformi, tačnije, drugo ime za socijalizam. Slovenija je dugo u očima svojih istočnih suseda percipirana kao uređena i pravna država, koja se uspešno obračunala sa svojim ekonomsko-političkim podzemljem. Međutim, kao što nam pokazuje, između ostalog, i borba Rada Pezdira za uspostavljanje pravne države, koja nije bez teškoća i velikih otpora, to je bila samo lažna slika na površini. Repovi poluvekovnog komunističkog sistema su još uvek jaki, nekadašnje bezbedonosne službe, koje su se u svim komunističkim zemljama finansirale pranjem novca od sumnjivih poslova (uglavnom od trgovine drogom i oružjem) zadržale su svoj uticaj i način rada i u novim, izmenjenim političkim okolnostima. 
 
Dobru ilustraciju kako izgleda taj paradržavni sistem ucenjivanja privrednika u praksi, koje Rado Pezdir naziva parazitima, daje nam primer ucenjivanja i reketa koji je morao da trpi poznati slovenački medijski preduzetnik, Leon Oblak. On je u izjavi za TV stanicu POP-TV, koju prenosi SEEbiz.eu, rekao: ""Do mene su došli posrednici, tvrdeći da poznaju prave ljude u ministarskim kabinetima, te da zakonske izmjene neće ići na moju štetu ako platim." "Dali su mi do znanja da posvuda imaju veze i da će biti još gore ako ih prijavim", rekao je Oblak, dodavši da je prvo odbio njihovu ponudu, ali je kasnije pristao plaćati nakon što se pojavio zakonski prijedlog koji bi ograničio privatno vlasništvo nad radio postajama. Oblak navodi da nije rijedak slučaj da se na taj način ucjenjuju poduzetnici koji moraju sklapati maglovite konzultantske ugovore s posrednicima koji tvrde da imaju veze s vladajućim strukturama." Dakle, politička moć i zakonodavni sistem se koriste da bi se reketirali privrednici. Sada je, promenom vlasti i ulaskom novih ljudi iz Građanske liste u vladu, taj sistem ostao politički obezglavljen, ali i dalje funkcioniše tako što se fingira da imaju veze u vlasti ili pokušavaju da potplate ljude za koje pretpostavljaju da imaju uticaj na vladu da bi izdejstvovali neku regulativu koju bi mogli koristiti za svoje prljave poslove. I upravo je toj praksi ove mafijaške paradržavne hidre, koja je postala dobro uhodani sistem, Rado Pezdir svojom akcijom odlučio stati na put.
 
Nije čudno da su ljudi odani ideji klasičnog liberalizma i vladavine prava, oni koji najupornije ukazuju na pogubne socijalne efekte očuvanja te jake sprege između države i ekonomije i koji su na to najosetljiviji. Principi klasičnog liberalizma i strogo insistiranje na smanjenu ovlasti vlade nad privredom i zahtev za vladavinom prava, predstavljaju jedinu institucionalnu sistemsku prepreku korupciji. Smanjenje države, uklanjanje njenih ovlasti da putem zakonodavstva utiče na finansijske i ekonomske tokove, jedini je lek korupciji. Jedan od takvih ljudi odanih idealu klasičnog liberalizma u regionu upravo je i ekonomista Rado Pezdir, već osvedočeni borac protiv paradržavnih monopolista. U žižu javnosti je dospeo pre par godina kada je pokrenuo Udruženje za pravnu državu i poveo borbu protiv elektrodistribucijskih monopolista, koji su, nakon uspešno sprovedenog sudskog procesa Pezdirovog Udruženja, morale da vrate novac za nepravilno obračunate račune za električnu energiju. Posle toga je poveo takođe uspešnu borbu protiv banaka, koje su naplaćivale visoku proviziju svojim klijentima. Time je svakako navukao gnev mnogih ljudi koji stoje iza ovih paradržavnih firmi, ali i zadobio simpatije velikog dela javnosti, jer su ljudi videli da postoje ljudi koji stoje iza svojih principa i spremni su da se za njih bez straha i beskompromisno bore.
 
"Želim da konačno živim u pravnoj državi", odgovara Pezdir na pitanje zašto je pokrenuo aktuelnu borbu protiv korupcije. Ulaskom ekipe slovenačkih klasičnih liberala sa Građanske liste Gregora Viranta u novu slovenačku vladu, korumpirani paradržavni slovenački sistem - koji je dugo i uspešno gradio imidž uzorne pravne države - konačno naišao na tvrd orah. Taj sistem je dugo bio hvaljen u regionu kao uzor uspešne tranzicije, bez "neoliberalne šok terapije" i uživao je teorijsko pokriće mencingerovske neokenzijanske (tačnije, neokardeljevske) ekonomske škole mišljenja, koja podrazumeva veoma velik uticaj države na ekonomiju. Taj neokejnzijanski sitem je i stvorio ekonomsko-političke uslove za cvetanje korupcije u jednom potpuno paralelnom i neformalnom sistemu političkih veza i vezica, a kome je sada, nadamo se i verujemo u to, konačno odzvonilo.
 
Rado Pezdir je samo čovek koji je ludo i fanatično odan principima i dosledan svojim uverenjima. To je redak kvalitet i takvi su ljudi jake volje i čvrstih principa, izgleda, jedini koji mogu iz temelja prodrmati sistem onda kada sam sistem zataji - tačnije, kada je i uspostavljen da bi bio samo legalno pokriće za paradržavne poslove. Veliki su ulozi u pitanju. Mnogi poslovi će biti ugroženi ovom akcijom Rada Pezdira. Iza tih poslova stoje opasni i iskusni ljudi, koji u takvom sistemu funkcionišu desetlećima i koji će koristiti sve metode da bi taj korumpirani sistem očuvali. Već su krenuli u kontranapad, niskim udarcima i podmetanjima. - Ljudi iz regiona, kojima je takođe stalo do pravne države, kojima je muka od klijentelističkog, protekcionističkog, korumpiranog neosocijalističkog sistema, koji ne žele više da žive u sistemu političke ucene, nego kao slobodni i suvereni ekonomski subjekti na slobodnom tržištu, treba da obrate pažnju na aktuelnu borbu Rada Pezdira u Sloveniji. To može dati veliki zamajac i svim nekorumpiranim i poštenim ljudima u regiji - a takvih je većina - da i u svojoj sredini pokrenu borbu protiv korupcije, za demontažu sistema klijentelizma i protekcionizma, za sklanjanje državne moći iz ekonomskih poslova i za uspostavljanje jakih institucija vladavine prava!
 
Do konačne pobede, Rado! Show 'em Hell!