Istina o zakonu o minimalnoj zaradi

Ljudi ne vole da misle da nečiji rad vrijedi manje od minimalne zarade. Neko bi time mogao završiti prevrćući pljeskavice za samo 5 dolara na sat. Možda neki misle da je minimalna zarada u stvari plaćanje nekakve premije za dostojanstvo, otkuda i naziv "zarada dovoljna za preživljavanje." Ljudi sa takvim dobrim namjerama gledaju na direktne korisnike ovakve politike, gdje kao na primjer, prevrtači pljeskavica time primaju 7.50 dolara na sat. Sa tim dobročinstvom oni sebe tapšu po leđima, međutim oni rijetko računaju na nevidljive troškove: kao što su ljudi koji zbog ovakve prisilne prakse nikada nikada neće moći dobiti posao.

Ali oni će reci da 5 dolara na sat nije dovoljno za život. Za koga? Za tinejdžera koji živi u kući sa svojim roditeljima? Za stariju osobu koja želi jednostavno da ostane aktivna? Za samohranu majku sa troje djece? Ženu samca koja dijeli stan sa 2 cimera? Naravno, nebi svi ti ljudi mogli da žive od 5 dolara na sat. Ali, neki od njih bi mogli. Zabrinutost za one koji to nisu u stanju ne opravdava zakon o minimalnoj zaradi, čak i ako se ignorišu nevidljivi troškovi takve politike, koji uključuju i smanjene profite preduzeća koja bi inače rasla (i zaposlila više ljudi).

Drugim riječima, ako odstranite donje prečke na merdevinama prihoda, mnogi se njima nikada neće popeti. To je stvarni efekat zakona o minimalnoj zaradi.

Scenario, animacija, i produkcija: Steve Patterson. Posebne zahvale: Julia Patterson i Chuck Grimmett.

video izvor feeseminars YouTube kanal

(video na dnu transkripta)

transkript:

Zakon o minimalnoj zaradi bi trebao da pomogne siromašnijim, manje kvalifikovanim, i mlađim radnicima u privredi. Međutim to nije slučaj. Taj zakon ih otpušta sa posla.

Zaposlenost se dešava kao rezultat ljudskog izbora. Na primjer: recimo da neki klinac po imenu Jimmy pokuca na vaša vrata i upita da li bi ste mu platili da on pokosi vaš travnjak. Ako vaš travnjak zaista treba da bude pokošen, vi možete odlučiti da ga zaposlite recimo za 10 dolara. Ako on zauzvrat traži 20 dolara, vi na to možda još uvijek možete pristati. Ali ako on traži 50, 100, ili 1000 dolara, pri nekoj višoj cijeni taj posao neće biti kreiran. Jimmy će ostati neuposlen.

Zašto je to tako? To nije tako zato što ste vi pohlepni, već samo zato što cijenite 100 dolara više nego uslugu koja vam se nudi. U ovom slučaju to je košenje vašeg travnjaka. Poslodavac mora biti uvjeren da je vrijednost stvorena od strane radnika veća od njegove cijene. I to je razlog zašto zakon o minimalnoj zaradi izaziva nezaposlenost. Nemoguće je održivo zapošljavati nekoga čija produktivnost vrijedi manje od njegove zarade. I što je veći minimalac, prije će Jimmy ostati bez posla.

Razmislite o tome: koliko radnih mjesta bi bilo izgubljeno kada bi preduzetnici bili primorani da zaposle samo ljude čiji rad vrijedi 20 dolara na sat? Šta kada bi taj iznos bio 50 dolara? Šta kada bi to iznosilo 100 dolara na sat? Ako je zakon o minimalnoj zaradi fundamentalno ispravan, onda bi smo trebali biti u stanju da ga povećamo bez straha da ćemo nauditi ekonomiji. Naravno neki visoko kvalifikovani radnici nebi bili povrijeđeni minimalcem od 100 dolara na sat, ali ostatak radne snage bi ostali bez posla.

Kada troškovi zapošljavanja porastu, preduzetnici imaju dva izbora: oni mogu smanjiti broj ljudi koje zapošljavaju, ili mogu podići cijenu roba koje proizvode. U protivnom će biti u crvenom. Ovo zakon o minimalnoj zaradi čini dvostruko pogubnim. Čak i ako ne gubite svoj posao, vi i svi ostali u privredi će biti primorani da plaćate skuplje proizvode. A to je naravno kontraproduktivno.

I treba imati na umu pitanje ko je najviše povrijeđen poskupljenjem cijena? To su naravno radnici sa niskim platama, upravo oni kojima zakon o minimalnoj zaradi pokušava da pomogne.

Na slobodnom tržištu, zaposlenost je dobitak - dobitak - dobitak situacija. Poslodavci profitiraju jer je vrijednost koju njihovi radnici stvaraju veća od njihovih troškova zaposlenja. Radnici profitiraju, ne samo putem zarade, već i sticanjem radnog iskustva, koje mogu koristiti da traže veće plate u budućnosti. I društvo u cjelini profitira, time što ta radna snaga povećava sveukupnu ekonomsku produktivnost.

Ali nezaposlenost izazvana zakonom o minimalnoj zaradi je gubitak - gubitak - gubitak. Radnici su opljačkani od njihovih plata i njihovih potencijalnih radnih iskustava. Poslodavci su opljačkani od profita koje bi stekli zapošljavanjem. A cijela privreda je obeštećena jer ti nezaposleni radnici sada nisu u mogućnosti da svojim radom doprinose ka ekonomskom prosperitetu cjelokupnog društva.

Da bi naučili više, posjetite www.fee.org