Subjektivna Vrijednost

Profesor Don Boudreaux demonstrira subjektivitet vrijednosti uspoređujući majice sa likovima Che Guevare i Miltona Friedmana. On zaključuje da se vrijednost ne može objektivno utvrditi, pošto je vrijednost nečega kreirana u samome umu posmatrača. Prema tome, vrijednost nije proizvod količine rada ili sredstava koja su potrebna da se neka stvar napravi. Umjesto toga, vrijednost je određena preferencijom pojedinaca.
Jedan od ključnih uvida u ekonomiji jeste da je vrednost subjektivna. To znači da vrednost dolazi iz ljudskog uma, ne nalazi se u samim stvarima koje vrednujemo. Objasniću to na primeru majica koje sam izradio.

Skoro sam bio u tržnom centru i kupio dve majice i dve nalepnice za njih. Evo je jedna od mojih majica – na njoj je čuveni revolucionar sa Kube, Che Guevara, i još jedna majica, sa jednim od mojih heroja – Miltonom Friedmanom. Obe ove majice su me koštale iste količine vremena i novca da bi ih napravio, tako da s obzirom na ono što sam potrošio, sredstva uložena u ove majice su ista.

Ali znate šta, vrednost majice sa Che Guevarom je, zapravo, mnogo viša većini ljudi, od majice sa Miltonom Friedmanom. Ukoliko iz nekog razloga Che izgubi naklonost javnosti, vrednost majice sa njim će pasti. Ako vrednost imidža Miltona Friedmana poraste – ukoliko ljudi zavole Friedmana, vrednost majice sa njegovim likom raste.

Suština je da objektivno, fizički – ove majice – ova i ova su skoro identične. Jedina razlika jeste slika spreda. Lepa stvar kod subjektivne vrednosti je da se vrednovanje razlikuje – mene nećete videti na ulici kako nosim majicu sa Che Guevarom, jer mislim da je bio protuva.

Voleo bih da nosim majicu sa Miltonom Friedmanom. Zapravo, nestrpljiv sam da je obučem po prvi put. Ja ovu majicu cenim više od drugih ljudi, i to je jedna od divnih stvari kada razumete subjektivnost vrednosti. Važno je razumeti da se vrednost ne nalazi u samim stvarima, nije kao što marksisti ili klasični ekonomisti veruju, da proizilazi iz količine rada koji je utrošen u proizvodnju istog.

Vrednost nije proizvod toga koliko drugih sredstava je iskorišćeno u proizvodnji nečega. U suštini, stvari imaju vrednost samo ako, i samo zato što, ljudska bića žele te stvari. Što je jača želja za tim stvarima, to su one vrednije.

Klasični ekonomisti, i pored svih izvrsnih otkrića, nisu razumeli subjektivnost vrednosti. Ekonomisti nisu razumeli subjektivnost vrednosti do sredine devetnaestog veka, kada je, osobito Karl Menger iz Austrijske škole shvatio da ljudi plaćaju stvari samo zato što žele te stvari, ne plaćaju za ono što ne žele. Tako da vrednost koja se nalazi u umu ljudi za stvari koje kupuju, ta vrednost se prenosi kroz novac na tržište roba i usluga.

Jedna od implikacija subjektivne vrednosti je da mi ne možete reći da to što ja više volim majicu sa Miltonom Friedmanom od one sa Che Guevarom, znači da grešim. To možda nije vaša preferencija, ali jeste moja. I zato što vi ne možete da čitate moje misli, i ja ne mogu da čitam vaše, najviše što možete da uradite je da kažete, ako ja više cenim majicu sa Friedmanom od one sa Guevarom, onda je majica sa Friedmanom za mene vrednija. Ako vi preferirate majicu sa Guevarom, moj najbolji zaključak je da je Guevarina majica za vas vrednija od one sa Friedmanom.

Nijedno od nas dvoje nije u pravu ili u krivu, u nekom objektivnom smislu. Subjektivna vrednost je, prosto, kako nas dvoje procenjujemo vrednost koju pridaje svako od nas ovima dvema majicama. To je jedna od stvari koje pokreću ekonomski svet, imamo drugačije procene drugačijih stvari, i naše vrednovanje izražavamo time koliko smo spremni da platimo.

Preveo: Lav Kozakijević (Libertarijanski Klub Libek - Beograd)