Libertarijanizam: kolekcija političkih filozofija koje se zalažu za maksimizaciju individualne slobode kao svog centralnog principa. Šta to znači u praktičnom smislu, najlakše možemo spoznati osvrtom na životna uvjerenja i ponašanje koji odlikuju libertarijance. Evo kako to upravo oni sami objašnjavaju.
Over a decade ago, I wrote an article published at Mises.org on the libertarian immigration conundrum. The “conundrum” was the seemingly unbridgeable differences between, if not contradictory views of, the two libertarian answers to the immigration question. The point of the article was to show that these answers are more compatible than most libertarians tend to think; both, in fact, espouse the non-aggression principle, but they emphasize different aspects of it.
Since then, however, the debate has become more polarized and it has more or less caused a rift within the libertarian movement.
Prije više od decenije, napisao sam članak objavljen u Mises.org o libertarijanskoj imigracijskoj zagonetki. “Zagonetka” su bile naizgled nepremostive razlike između, ako ne i suprotstavljajući stavovi, dva libertarijanska pogleda na imigracijsko pitanje. Poenta teksta je bila da se pokaže da su ova stajališta više kompatibilna nego što većina libertarijanaca imaju tendenciju da misle; oba, u stvari, zastupaju princip neagresije, ali ističu njegove različite aspekte.
Od tada, međutim, debata je postala više polarizovana i više ili manje je izazvala raskol unutar libertarijanskog pokreta.
“It is that it’s the system that’s wrong, and that we’ve got to have a system that the right way to accomplish these objectives is to have a system which doesn’t depend on whether you happen to have the right man pushing the buttons at the right time.” Milton Friedman, in an excerpt from Free to Choose documentary series, episode 3: Anatomy of a Crisis.
“Moje mišljenje je da sistem nije dobar, i trebamo da imamo sistem u kojem pravi način za postizanje ciljeva ne zavisi od toga da li imamo pravog čovjeka za komandnom pločom koji će pritiskati dugmadi u pravo vrijeme.” - Milton Friedman.
When a business makes a profit, who deserves the excess? Is it fair that the owner gets all the profits? Should the profits be shared equally among workers and owners alike?
Kada biznis ostvaruje profit, ko zaslužuje višak? Da li je fer da obrtniku ide sav profit? Da li bi se profit trebao dijeliti podjednako među radnicima i vlasnicima? Izvor: Foundation for Economic Education YouTube kanal. Transkript: Bio jednom jedan pronalazač zlata. On je sve svoje napore financirao svojim novcem i plaćao kopače za svaku rupu koju su iskopali ili rudarili, bez obzira da li su našli nešto ili ne. Jednogа dana jedan od njih je konačno pronašao zlato. I bum! On je postao bogat! Njegove godine mukotrpnog rada u stvaranju radnih mjesta je konačno nagrađen. Radnik: Zaustavite se malo! Zašto bi ti dobio cijeli grumen zlata? Uostalom, ja sam taj koji je iskopao rupu. Zar ga ne bismo trebali podijeliti pola-pola? Poslodavac: Čovječe, to je prosto smiješno. Ja sam ti platio da iskopaš tu rupu tamo. Radnik: Kapitalistička svinjo! Živiš od viška mog rada. Poslodavac: Trebao sam pretpostaviti da si lezilebović.
English
Maternji
