Murray Rothbard

Robert Nozick - istorijska beleška

Autor: 
Ralph Raico

Kada je Bob Nozik 1959. prešao sa fakulteta Kolumbija na fakultet u Prinstonu, pripadao je, u političkom smislu reči, vrsti mekih socijaldemokrata. Iste godine, jedan drugi Njujorčanin, Brus Goldberg, prešao je sa njujoškog Gradskog koledža na Prinston i pohađao isti kurs iz filozofije. Bob i Brus su imali mnogo toga zajedničkog, ako izuzmemo to da je Goldberg bio oduševljeni, prozelitski nastrojen libertarijanac. 
 

Socijalizam: Problem vlasništva ili znanja?

Autor: 
Hans-Hermann Hoppe

Serijom nedavno objavljenih članaka u The Rewiev of Austrian Economics, Džozef Salerno je počeo da razdvaja često poistovećivane ekonomske i društvene teorije Ludviga fon Mizesa i Fridriha A. Hajeka. Naročito je pokazao da su njihova gledišta o socijalizmu bila potpuno različita – dokazujući u prilog tome da je Mizesov izvorni argument u takozvanoj debati o socijalističkoj kalkulaciji bio u celini ispravan i takođe predstavljao poslednju reč o tome, dok je Hajekov poseban prilog debati bio iz osnova pogrešan i samo povećao zbrku. Beleška koja sledi pružiće dodatno potkrepljenje Salernovoj tezi. 
 

Ludvig fon Mizes (1881-1973)

Autor: 
Marej N. Rotbard

Jedan od najpoznatijih ekonomista i socijalnih filozofa dvadesetog veka, Ludvig fon Mizes (Ludwig von Mises) je u toku svog dugog i produktivnog života razvio potpunu deduktivnu ekonomsku nauku zasnovanu na temeljnom aksiomu da pojedinačna ljudska bića svrsishodno delaju da bi ostvarili željene ciljeve. Iako je njegova ekonomska analiza “vrednosno indiferentna” – u smislu da je za analizu nebitno koje su vrednosti ekonomista, Mizes je zaključio da je za ljudsku rasu laissez-faire jedina dugoročno održiva ekonomska politika, sa slobodnim tržištem i neograničenim korišćenjem prava privatne svojine, gde je vlast strogo ograničena na odbranu sigurnosti osoba i svojine u okviru njene teritorije.

Anatomija države

Autor: 
Marej N. Rotbard

 

Šta država nije

Argument za radikalni idealizam

Autor: 
Marej N. Rodbard

Svako “radikalno” uverenje je bilo optuživano za “utopizam”, a libertarijanski pokret tu nije izuzetak. Čak i neki libertarijanci smatraju da ne bismo trebali plašiti ljude svojim “radikalizmom”, te da bi stoga puna libertarijanska ideologija i program trebalo da budu držani dalje od pogleda javnosti. Ti ljudi preporučuju “fabijanski” graduelistički program, samo što se oni zalažu za postepeno smanjenje državne moći.