Katastrofalne ekonomske zablude: Bastiat nasuprot Krugmana

Da li prirodne katastrofe, zemljotresi, ili ratovi stimulišu ekonomiju? Odgovor se može naći u Frederic Bastiatovoj čuvenoj zabludi razbijenog prozora, koju je u sljedećem kratkom videu prelijepo objasnio potpredsjednik Atlas Research Fondacije, dr Tom G. Palmer.

(pogledajte video na dnu teksta)

transkript:

Katastrofalne ekonomske zablude

"Teroristički napad - kao i napad Japana na Pearl Harbour, koji je donijeo kraj Američkoj Velikoj Ekonomskoj Depresiji - bi isto tako mogao imati pozitivan učinak u ekonomskom pogledu." - Paul Krugman (New Your Times, 9/14/2001)

"... ekonomski gledano, neto rezultat terorističkih akcija će vjerovatno biti od koristi Sjedinjenim Državama." - Timothy Noah (Slate, 9/12/2001)

"Uprkos razaranju, stručnjaci su danas izjavili da bi zemljotres na neki način mogao dati podsticaj privredi koja se bori da se oporavi od duge recesije." - Nicholas Kristof (New York Times, 1/18/1995)

Dr. Tom G. Palmer, potpredsjednik Atlas Research Fondacije

Da li ste ikada čuli nekog da kaže da su prirodna katastrofa, ili rat, ili teroristički akt dobri za ekonomiju? Da li ste ikada čuli tvrdnje da nas je Drugi Svetski Rat izvukao iz Velike Depresije? Pa, ako ste čuli takve stvari, onda Vi stvarno trebate da saslušate Frederika Bastiata. U svojoj čuvenoj priči "Razbijen Prozor," on je objasnio kako razaranja u stvari ne mogu stvoriti bogatstvo.

Priča ide ovako: zamislite da ste u selu, kada malo djete razbija prozor na kući lokalnog pekara. Normalna reakcija roditelja u ovom slučaju je da vaspita djete za bezobzirno ponašanje. Ali po ekonomskoj teoriji koju danas mnogi ljudi podržavaju, taj dječak bi trebao biti pohvaljen kao heroj. Zašto? On je stimulisao ekonomiju sela. On je stvorio posao za staklara.

Bastiat pokazuje da kada mislimo na taj način, mi ne obraćamo pažnju na ono što nije vidljivo. Konkretno, to da ako prozor nije razbijen, pekar bi umjesto popravke prozora novac potrošio na kupnju odijela, i time bi se stvorio posao za krojača. Selo bi u ukupnom smislu bilo bogatije, imalo bi i prozor i novo odijelo. Umjesto toga, postoji samo prozor i nema odijela. Taj čin razbijanja prozora je učinio selo siromašnijim, a ne bogatijim.

Dakle, svaki put kada čujete nekoga da kaže kako smo srećni zbog toga što se desio zemljotres, ili teroristički akt, ili kada čujete tvrdnju da je II Svjetski Rat okončao Veliku Depresiju, sjetite se Bastiatove priče o razbijenom prozoru.

Imovina, a ne pljačka – Bastiatova zaostavština.

www.atlasnetwork.org/bastiatlegacy