Adriatic Institute Disappointed by Pending German Approval for EU to Admit Croatia EU taxpayers at risk with Croatia’s corruption, organized crime, and depressed economy
Rijeka, Croatia, May 17, 2013 — The Adriatic Institute for Public Policy, an independent think tank, expressed disappointment that German Chancellor Angela Merkel and the leaders of the other European Union member nations have failed to observe the EU accession criteria in approving the entry of Croatia.

In its open letter to Chancellor Merkel in April 2013, the Institute cited twelve concerns, including Croatia’s corruption, organized crime, persecution of the media, fraudulent elections, and depressed economy. The Institute called for visiting foreign judges and prosecutors from nations with strong rule of law to address the corruption of public officials, recover illicit outflows, and assist in establishing an independent judiciary.

On Thursday, May 16, 2013, Germany’s lower house voted to ratify Croatia’s accession into the EU, with six members abstaining.

“The consequences of this misjudgment lie ahead,” warned Natasha Srdoc, co-founder and chairman of the Institute.  “Taxpayers of EU member states have to question government leaders who have betrayed their interests and placed them at risk.  EU taxpayers can no longer tolerate bailouts of corrupt and fiscally mismanaged states.”
The Institute observed that the EU accession process has failed the Croatian people. The process did not deliver the economic freedom, rule of law, protection of property rights, and independent judiciary the citizens of Croatia expected. Nor did it resolve the problem of corruption. In addition, the country’s ability to achieve economic freedom will be limited by the policies of the EU.

The Adriatic Institute noted that EU leaders have ignored the lessons of the accession process of Bulgaria, Hungary, Romania, and Slovenia, in failing to verify Croatia’s reforms.

Croatia suffers from an overall unemployment rate of 22% and youth unemployment of 51.6%. It experienced $15.2 billion in illicit financial outflows via crime, corruption, and tax evasion from 2001-2010.  In December 2012, Croatia’s credit rating was downgraded to junk status.

 The Adriatic Institute raised the following questions:

Will the EU now have to bail out Croatia? 

Will new EU aid further enrich Croatia’s corrupt politicians and their friends?
###The Adriatic Institute for Public Policy founded in Rijeka, Croatia, in 2004, is dedicated to advancing the rule of law, protecting private property rights, advocating market based reforms, promoting media freedom and working to establish an open, accountable and transparent government in Croatia and SE Europe.  The independent think tank’s distinguished executive advisory board and its strategic partners include former cabinet members from reform governments, elected representatives, economists and judicial experts committed to implementing reforms initiatives in the Balkan region.
Contact: Email: AdriaticIPP@aol.comNotes to Editors:
1.  Click here to read the Open Letter to German Chancellor Merkel on Croatia:
(http://adriaticinstitute.blogspot.com/2013/04/open-letter-to-german-chancellor-angela.html)
2.  Click here to read the Open Letter to Croatia’s PM Zoran Milanović and Finance Minister Slavko Linić, on $15.2 Billion in Illicit Financial Outflows, a video in Croatian presented by Natasha Srdoč (http://youtu.be/1xzn8AG-dNM) viewed by over 23,000 individuals and the state-run HRT’s nationally televised interview with Natasha Srdoč and Monica Macovei, MEP and former justice minister, Romania (http://youtu.be/LRiKdU87zVs) - English sub-titles included. 
For additional information please visit: www.AdriaticInstitute.org
Adriatic Institute's Libertas blog: http://adriaticinstitute.blogspot.com/
Follow us on: Facebook and YouTube


 Croatia's state-run HRT’s nationally televised interview with Natasha Srdoč and Monica Macovei, MEP and former justice minister, Romania on Croatia's $15.2 billion in illicit financial outflows via crime, corruption and tax evasion (2001-2010) and the open letter to Croatia's PM Zoran Milanovic and Finance Minister Slavko Linic (English subtitles)

 $15.2 Billion in Illicit Financial Outflows, a video in Croatian presented by Natasha Srdoč

Croatia - the Next Greece

 

CNN highlights a timely debate on the future of the European Union and the realities on the ground with unreformed nations in southern Europe facing corruption, high unemployment, tax increases hurting the middle class and the working poor and increasing debts. 
In December 2012, Croatia’s credit rating was downgraded to junk status and on March 31, 2013, Croatia's youth unemployment rate soared to 51.6%. (CNN) -- The "rich man's club" of Europe faces economic decay as it struggles to absorb the "poor people" of eastern and southern Europe, according to economic experts on the troubled region.

The Marketplace Europe debate, hosted by Richard Quest and featuring Lufthansa boss Christoph Franz, chief executive of Deutsche Post DHL Frank Appel and Financial Times International Affairs Editor Quentin Peel this weekend thrashed out the topic: Can a European single market be globally competitive?The CNN International report further highlights concerns about Croatia's EU accession and the EU enlargement process by quoting Natasha Srdoc, chairman of Adriatic Institute for Public Policy: CNN - But with endemic corruption, and unemployment over 18% -- behind only Greece and Spain -- and stagnating economic growth, Croatia's entry has left the EU open to being criticized for not playing by its own rules.
Natasha Srdoc, Co-Founder and Chairman of the Adriatic Institute for Public Policy, in April wrote an open letter to German Chancellor Angela Merkel strongly recommending that Germany block Croatia's entry into the EU on the grounds that the country's economy is not competitive enough due to high corruption and taxes.
Srdoc believes as soon as Croatia, or any of the states in the Western Balkans seeking membership, enters the EU, young people will flock abroad in search of work.
"The enlargement programme is flawed," Srdoc told CNN. "Croatia will be the next Greece unless rule of law, an independent judiciary and property rights are imposed... all these measures are needed if we are to have a competitive economy."
For the full text: "Europe's new threat: Slow decay"Further reading: Open Letter to German Chancellor Angela Merkel on Croatia, Signed by Adriatic Institute's Senior Leadership Board Members and Copied to Leaders in Europe and the United States12 Concerns the EU Should Consider, Including Corruption, Organized Crime, Persecution of Media, Fraudulent Elections, and Depressed EconomyWill German Taxpayers Have to Bail out Croatia?
Video - Croatia, The Next Greece: Video - Croatia's $15.2 Billion in Illicit Financial Outflows Via Crime, Corruption and Tax Evasion (2001-2010): Video - Tko će vratiti ukradenih $15.2 milijardi poreznim obveznicima - hrvatske ili strane vlasti?

For additional information please visit: www.AdriaticInstitute.org Follow us on: Facebook and YouTube.E-mail: AdriaticIPP@aol.com        

Zašto je tržište najbolje rješenje?Privatni sektor nasuprot javnom sektoru  
Najšire, ali i najtočnije, javni sektor možemo definirati kao sustav u kojem razna dobra i usluge stvara, alocira i distribuira jedan entitet - država, putem svojih tijela, temeljem ovlasti koje prozlaze iz pravnih akata, donesenih od strane države. Financiranje tih dobara i usluga osigurano je ubiranjem poreza i drugih nameta, ovlast koja proizlazi iz takvih, unilateralno donesenih pravnih akata, kao što je i krug korisnika, te karakteristike dobara i usluga određen na isti način donesenim aktima. O raspolaganju resursima odlučuju nositelji javne vlasti – odluka o alokaciji političke je naravi – nije usmjerena ka zadovoljavanju kriterija komercijalnog uspjeha; drugim riječima, sustav upravljanja resursima odvojen je od konkretnih želja i potreba krajnjih korisnika dobara i usluga.
Privatni sektor, s druge strane, sustav je u kojem dobra i usluge stvara, alocira i distribuira mnoštvo individua, ulazeći u međusobnu interakciju temeljem konsenzusa, izraženog očitovanjem slobodne volje samih subjekata takvih, konsenzualnih odnosa. Financiranje dobara i usluga subjekti privatnog sektora ostvaruju voluntarnom razmjenom istih, pri čemu sami sudionici razmjene tim činom odlučuju koja će se ekonomska dobra i usluge stvoriti, u kojoj količini, kakve će kakvoće biti, te tko će u konačnici koristiti navedena dobra i usluge. Navedeni oblik razmjene zove se slobodno tržište; rezultat razmjene dobara na tržištu odgovara preferencijama samih sudionika takve razmjene.
Zašto zastupam stajalište da je tržišni oblik alokacije resursa društva bolje i kvalitetnije rješenje od alokacije istih političkim odlučivanjem? Odgovor je jednostavan – resursi su oskudni, a oskudne resurse najbolje je koristiti na način koji će najviše i najbolje zadovoljiti potrebe najvećeg broja ljudi. Navodim razloge zašto političko odlučivanje u javnom sektoru predstavlja suboptimalan način upravljanja resursima, te zašto javni sektor ne može niti približno zadovoljiti potrebe građana u onoj mjeri u kojoj to može tržište.
Sva ljudska aktivnost podrazumijeva planiranje, tj. sustav međusobno povezanih odluka o alokaciji dostupnih resursa potrebnih za izvršavanje aktivnosti. Planiranje je moguće samo ukoliko raspolažemo znanjem i informacijama na kojima možemo temeljiti odluke. Sučeljavajući javni i privatni sektor, odnosno, političko odlučivanje i tržište, kao bitno razlikovno obiježje ovih sustava primjećujemo razlike u subjektima koji vrše planiranje.
Javni sektor obilježava centralizirano planiranje koncentrirano u manjem broju političkih aktera u svojstvu nositelja javne vlasti. S druge strane, tržište obilježava decentralizirano planiranje većeg broja pojedinaca, čiji broj odgovara broju svih sudionika razmjene na tržištu. Koji će od ta dva sustava biti efikasniji pri planiranju ovisi o tome kojom količinom znanja i informacija raspolažu subjekti koji vrše planiranje.
U demokratskom izbornom procesu, građani izabiru konkretne političke predstavnike zasnivajući svoj izbor na sličnosti svojih osobnih obilježja s iskazanim obilježjima kandidata (stavovi, znanje, karakter i sl.). Iskazana obilježja preferiranog kandidata u pravilu će odgovarati obilježjima birača koji mu je povjerio svoj glas. U tome se i sastoji bit demokratskih izbora – izabrani predstavnici trebaju predstavljati svoje birače (maksima: „političari su ogledalo naroda“).
Demokratski izborni proces ima za posljedicu da medijan količine znanja i kompetencija političkih predstavnika odgovara medijanu količine znanja i kompetencija građana koji su ih izabrali. S obzirom da stjecanje znanja i kompetencija iziskuje materijalne troškove, a stjecanje enormne količine znanja i kompetencija iziskuje enormne troškove, cijena stjecanja takvog znanja prohibitivna je, kako najvećem broju građana, tako i njihovim predstavnicima. Individualan građanin, odnosno njegov predstavnik, posjeduje izrazito ograničen set znanja i kompetencija u odnosu na agregiranu količinu znanja cijelog društva. Takav nedostatak znanja i kompetencija dolazi do izražaja u centraliziranom, političkom odlučivanju, gdje o zahvatima u društvo te upravljanju društvom (usudio bih se reći, jednom od najkompleksnijih sustava, odnosno sustavu sastavljenom od velikog broja međusobno isprepletenih sustava) odlučuje manji broj političkih aktera koji, sukladno svojoj malobrojnosti, imaju ukupno malu količinu znanja i kompetencija, nedovoljnu da bi optimalno odlučivali i upravljali takvim kompleksnim sustavom.
Primjerice, 150 zastupnika u Saboru RH, te dvadesetak članova užeg kabineta Vlade RH količinski posjeduju samo zanemarivi dio ukupnog znanja i kompetencija cijelog društva. Njihove odluke, koje su utemeljene na tako zanemarivoj količini znanja, su suštinski duboko suboptimalne. Te odluke, formalizirane u obliku zakona i drugih obvezujućih pravnih akata, adresiraju cijelokupno društvo, čije ukupno znanje mnogostruko nadvisuje znanje adresanata tih obvezujućih akata. S obzirom da se individualni građani moraju pokoriti odlukama izabranih predstavnika te pod prijetnjom deliktne odgovornosti postupati sukladno odredbama tih suboptimalnih odluka, aktivnost društva u cjelini je iskrivljena i značajno odstupa od optimalne, prirodne razine. Dolazi do pogrešne alokacije resursa, a time i do neadekvatnog zadovoljavanja potreba građana.
S druge strane, aktivnost privatnog sektora ostvaruje se slobodnom interakcijom individualnih subjekata na tržištu. S obzirom da je tržište u suštini rezultat međusobnog djelovanja individualnih subjekata posredstvom mehanizama ponude i potražnje, tržišno planiranje decentralizirano je i disprezirano na ogroman broj subjekata u interakciji na tržištu, čime je osigurano da ukupna količina znanja i kompetencija korištena u tržišnom planiranju ujedno odgovaraju ukupnoj količini znanja i kompetencija dostupnih tržištu.
Odnosno, nesputanim djelovanjem svih pojedinaca unutar društva putem slobodne razmjene, tržište utilizira svo moguće znanje dostupno društvu. Pa tako, iako je medijan količine znanja i kompetencija istovjetan prethodnom slučaju, iako i dalje individualni građanin ima jako ograničeni set znanja i kompetencija, on iste primjenjuje upravo na onom setu resursa, podesnim za izvršavanje upravo one aktivnosti za koju je maksimalno komeptentan. Primjerice, poljoprivrednik nesputano koristi vlastita znanja i kompetencije (agronomija) vršeći djelatnost nad dostupnim resursima (agrotehnika, poljoprivredno zemljište), maksimizirajući korisnost svoje aktivnosti, što rezultira najboljim mogućim proizvodom uz najmanji mogući utrošakresursa (optimalna alokacija), kojega na tržištu razmjenjuje za proizvod pekara koji, optimalnom alokacijom svojih resursa stvara najbolji mogući proizvod, kojeg na tržištu razmjenjuje za uslugu IT specijalista koji, optimalnom alokacijom svojih resursa stvara najbolji mogući proizvod, itd.
Iako svaki od navedenih sudionika tržišta ima, u odnosu na cjelokupno znanje društva, zanemarivi fragment kompetencija, on svoje kompetencije koristi samo na resursima koji se primjenom konkretnih znanja i vještina pretvaraju u ekonomsko dobro koje predstavlja najbolju vrijednost ostvarenu uporabom resursa, a time se najbolje moguće zadovoljavaju potrebe građana (optimalna alokacija).
Sasvim drukčiji, suboptimalni, rezultati ostvarili bi se kada bi IT specijalist određivao poljoprivredniku kako će obrađivati zemlju, ili kada bi pekar određivao IT specijalistu u kojem će programskom jeziku pisati kod, zatim kada bi pravnik propisivao kirurgu kako će izvršiti operaciju, ili kada bi kirurg solio pamet slastičaru kako se peče kolač.
Ono što je za adekvatno planiranje aktivnosti možda čak i bitnije od samih kompetencija planera jest informacija o resursima potrebnima za izvršavanje određene aktivnosti. Kao i kod znanja i komeptencija, individualni subjekt u stanju je imati samo jako ograničenu količinu informacija o resursima. Informacije o raspoloživim resursima, individua u pravilu stječe neposredno iz svoje okoline. Centralizirana tijela, koja se sastoje od manjeg broja političkih aktera, nisu u stanju donijeti optimalnu odluku o upravljanju društvom, jer im, uz znanje i kompetencije, nedostaje još jedna varijabla – a to su informacije o dostupnim resursima cijelog društva. Da bi saznali informacije o resursima izvan svoje neposredne okoline trebali bi potrošiti ogromnu količinu resursa samo na susav informiranja o dostupnim resursima. Također, radi toga što je društvo dinamički sustav koji je u stalnoj mijeni, tako prikupljene informacije postale bi zastarjele u jako kratkom vremenskom roku, a odluke donesene na temelju takvih informacija neadekvatne. S obzirom da se odluke centralizirane uprave javnog sektora donose u obliku zakonskih i podzakonskih akata, postupak donošenja kojih je strogo formaliziran i neopisivo spor, čak i kada bi u svakom trenutku imali adekvatan set informacija, javni sektor ne bi bio u stanju promptno reagirati i ostvariti optimalnu alokaciju resursa.
Kako privatni sektor, odnosno tržište rješava navedeni problem? Kao i kod primjene znanja, djelovanjem svih pojedinaca unutar društva putem slobodne razmjene, tržište koristi sve moguće informacije o dostupnim resursima. Do prijenosa informacija na tržištu dolazi upravo razmjenom dobara na tržištu. Budući da cijenu određenog dobra ili usluge određuje odnos ponude i potražnje za istim, svaka promjena u količini resursa potrebnih za proizvodnju istih biti će popraćena promjenom cijene istog. Ukoliko smo razmjenjivali jednu krušku za jednu jabuku, pa uslijed nestašice krušaka trebamo odvojiti pet jabuka za jednu krušku, u toj cijeni sadržana nam je informacija o trenutnoj dostupnosti krušaka, te svoje planove možemo promptno prilagoditi. Vjerojatno ćemo zbog više cijene krušaka manje ih koristiti, možda će ih određeni subjekt koristiti podjednako kao i prije ali ustegnuti će potrošnju drugog resursa, možda ćemo potražiti supstitut, no jedno je sigurno: svi sudionici tržišta zajedno potrošit će manje krušaka (bez potrebe da im političko tijelo isto naredi formalnim pravnim aktom), što je mehanizam ekonomiziranja i racionalne uporabe resursa, ugrađen u samo tržište. Primjer s kruškama i jabukama je pojednostavljen, ali objašnjava zašto su redovi za medicinske usluge neprihvatljivo dugački, zašto su upravni i sudski postupci neprihvatjivo dugotrajni, zašto određena tijela javnog sektora imaju previše neopravdanog praznog hoda, zašto postoji ogroman broj nezaposlenih građana, te još cijeli spektar neadekvatnih performansi sustava izazvanih lošim planiranjem aktivnosti javnog sektora.
S obzirom na enorman, gotovo dominantan udio javnog sektora u bruto proizvodu hrvatskog društva, te monopolnu poziciju, koju javni sektor sebi osigurava prisilnim pravim normama u domeni svojih aktivnosti, većina građana zaboravila je da se iste aktivnosti mogu vršiti i izvan institucionalnog okvira javnog sektora, tj. navedene se djelatnosti sasvim adekvatno mogu planirati i vršiti na tržištu, vodeći se komercijalnim, tržišnim principom.
Budući da institucije države same po sebi ne vrše aktivnost, već istu vrše pojedinci unutar institucija, navedene aktivnosti i radna mjesta neće nestati smanjivanjem javnog sektora u korist privatnog. Naprotiv, aktivnosti koje zadovoljavaju potrebe građana će se jednostavno preseliti iz domene javnog sektora u privatni sektor, te će se vršiti na tržištu, sukladno tržišnim principima, te predstavljati veću vrijednost za manje utrošenih resursa, a time će i potrebe građana biti kvalitetnije zadovoljene.
Građanin

 Joseph Mussomeli, US Ambassador to Slovenia  Of Desk Dancers and Finger WaggersBy US Ambassador Joseph Mussomeli
As the Slovene-American writer Louis Adamic once wisely stated, “living is like licking honey off a thorn.” As an American I feel that I have “lived” this sentiment more than usual since the April 15 tragedy in Boston. My first thoughts after I learned of the horror there, perhaps odd at such a difficult moment, were of gratitude. I am thankful for the hundreds of people who reacted instantly to this horrific act, who saved lives and comforted strangers who needed it at a time of overwhelming grief and distress. I was warmed, as we all were here at the U.S. Embassy, by the outpouring of genuine concern and compassion from Slovenia’s leadership and the majority of its population.
This deadly act also forced me to reflect about my country and people. What first struck me was the remarkable ability of most Americans to step back and look at a situation without rushing to judgment, without assuming what had happened and who was responsible before knowing the facts. This event and the reaction to it also reminded me that the United States is the only country in the world that everyone believes they already fully understand because America is, for better or worse, grossly overexposed in media everywhere. 
After watching the news, seeing a few movies and checking out the latest social media fads, many around the world are confident they’ve figured out the United States. The Boston Marathon is a case in point -- many people would not know that the Marathon has a long tradition, dating from 1897 -- just a year after the first modern marathon at the 1896 Olympic Games in Athens. 
They would be unaware that like so much about the United States, it is an event with a global reach. In most years, there are 20,000 runners participating from 90 different countries. This year that number included at least four runners from Slovenia.
Something else that some people miss about the United States is that we are a nation that strives hard to be self-aware and self-critical. Blending candor and optimism, we struggle to improve ourselves and also have a positive impact on the world around us. Of course good intentions sometimes have bad consequences, but after Boston I am reminded again of America’s capacity for self-criticism -- of our government, our economic system, and our society. The tragedy in Boston will affect how we will live and act, and the debate around it, regardless of why and how it happened, will be one of deep reflection.
But I also found myself this week observing the reaction by a small, but vocal part of Slovenia that seems unable to resist the desire to kick America whenever possible for whatever reason. 
In the aftermath of September 11, there were reports of people in several countries who literally danced on their desks; those desk dancers gleefully accepted the murder of 3000 innocents. Well, it isn’t that bad here. But there are plenty of finger waggers here. Wrapped confidently in a cloak of moral superiority and untainted by humility or human sentiment, editorial after editorial haughtily wagged a finger at the United States, implicitly suggesting that America is, after all, to blame for these cruel acts against innocents, including little children. Incapable of discerning the moral difference between the accidental killing of innocents in warzones -- a horrible but inevitable consequence of virtually every war in history -- and intentional murder during a marathon, the media’s simplistic notion of “moral equivalency” would shame most adolescents. 
As someone who admires and cherishes Slovenia, I am embarrassed by the shallow “analysis” and conspiratorial rancor that appears all too often in this country’s media.
If there were ever a group that required introspection it is those who reflexively turn any story about the United States into an indictment of American society and America’s role in the world. The United States has taken a number of serious missteps in its history and has caused harm from time to time, but the media reflex to attribute every ill on the planet to the United States is misguided. 
Such an approach reflects all the negative qualities that those same individuals consistently attach to the United States: arrogance, a smug superiority, and a lack of awareness of other cultures.


First published in Slovenia's daily business newspaper Finance on April 21, 2013. Permission to post this op-ed in English was granted by Ambassador Joseph A. Mussomeli to Adriatic Institute for Public Policy, Rijeka, Croatia (AI), for AI's Libertas blog.O plesu po mizah in žuganju s prsti
Veleposlanik ZDA v Sloveniji Joseph A. Mussomeli o percepciji Amerike in Američanov


    

Angela Merkel, Chancellor, Federal Republic of GermanyPhoto: Laurence Chaperon
Offener Brief an Bundeskanzlerin Angela Merkel bezüglich Kroatiens
12 Bedenken, die die EU in Betracht ziehen sollte: Korruption, organisiertes Verbrechen, Unterdrückung der Medien, Unregelmäßigkeiten bei Wahlen und schwache Konjunktur eingeschlossen.
Werden die deutschen Steuerzahler für Kroatien gerade stehen müssen?
Rijeka, Kroatien, 10. April 2013 - In einem offenen Brief an die deutsche Bundeskanzlerin Angela Merkel hat die Führung des Adria Institutes, einer unabhängigen Denkfabrik , zwölf Bedenken geäußert, die die EU und die deutsche Steuerzahler in Betracht ziehen sollten bevor sie dem Beitritt Kroatiens in die Union  zustimmen. Die Angelegenheiten, die bezüglich Kroatiens an Bundeskanzlerin Angela Merkel  herangetragen wurden, betreffen ungezügelte Korruption,  organisiertes Verbrechen,  Unterdrückung der Medien, Unregelmäßigkeiten bei Wahlen und die schwache Konjunktur. Der offene Brief wurde Natasha Srdoc, Mitbegründerin und Vorsitzende des Adriatic Institutes, Gründerin des International Leaders Summits; von Maurice McTigue, Vorsitzender des Beirates des Adriatic Intitutes, Berater von zahlreichen US Gouverneuren, Mitgliedern des Kongresses, US Regierung und Laendern in Osteuropa, Mitglied des neuseelaendischen Parlaments, Kabinettsmitglied  (sieben ministerielle Aemter) und Botschafter;  Boris Divjak, Senior Fellow am Adriatic Institut, Gründer des Büros von Transparency International in Bosnien Herzegowina und Berater von Transparency International, Berlin und Joel Anand Samy, Mitbegründer, Trustee am Adriatic Intitut und Mitbegründer des International Leaders Summits unterschrieben. Der Brief empfiehlt, dass die Bundesrepublik den EU-Beitritt Kroatiens ablehnt bzw. zumindest Bedingungen stellt:
“Wir empfehlen dringend, dass die Bundesrepublik den EU-Beitritt Kroatiens ablehnt. Allerdings, sollte die Bundesrepublik bereit sein, das finanzielle und politische Risiko des EU Beitritts von Kroatien mittragen zu wollen , so bitten wir sie, Bedingungen zu stellen. Ohne Bedingungen wäre es ein Irrtum, Kroatien in die EU aufzunehmen, und hierfür über 11 Mrd. € (2014-2020) an EU Fördermitteln und deutsche Steuergeldern bereitzustellen."Die empfohlenen Bedingungen lauten wie folgt:
1. Kroatien verpflichtet sich, vorübergehend ausländische Richter und Staatsanwälte aus gefestigten Rechtsstaaten bzw. Nationen  mit offiziellen Aufgaben zu betrauen. Es gibt Präzedenzfälle in der Balkan-Region und in den Ländern des Commonwealthes.
2.  Mit der oben genannten Unterstützung, holt  die Regierung Kroatiens illegal geflossene Gelder  von über 11,4 Mrd. € aus kriminellen Machenschaften, Korruption und Steuerhinterziehung (während 2001-2010) zurück, beschlagnahmt das von kroatischen Politikern, Regierungsbeamten und ihren Mittätern illegal erworbene Vermögen und zahlt es zurück in Kroatiens Staatskasse.
Der Brief erklärt weiter:„Mit einer politisch beeinflussten Justiz kann Kroatien der um sich greifenden Korruption nichts effektives entgegenstellen. Ausländische Richter und Staatsanwälte werden in der Lage sein, sowohl die unrechtmäßige Finanzflucht als auch die unrechtmäßige Bereicherung anzugehen und dabei behilflich sein, eine fest auf Rechtsstaatlichkeit begründete unabhängige Justiz einzurichten. Die korrupten Politiker Kroatiens und ihre Mitverbrecher sollten angeklagt werden, ihre Vermögen in und außerhalb Europas sollten eingefroren werden und offizielle EU-Ämter und Sitze im europäischen Parlament sollten ihnen verwehrt werden.“

Der vollständige Brief kann unter folgendem Link gefunden werden:Offener Brief an Bundeskanzlerin Angela Merkel bezüglich Kroatiens

Das Adriatic Institute for Public Policy wurde 2004 in Rijeka gegründet und widmet sich der Förderung der Rechtstaatlichkeit, des Schutzes des privaten Eigentums, der freien marktwirtschaftlichen Reformen sowie der Förderung der freien Medien und der Einrichtung einer offenen, verantwortlichen und transparenten Regierungsführung in Kroatien und Südosteuropa. Zum Beirat dieser unabhängigen Denkfabrik  und deren Partner gehören Kabinettsmitglieder zahlreicher Reformregierungen,  Amtsträger, Wirtschafts- und Rechtswissenschaftler, spezialisiert auf die Implementierung von Reformen in der Balkan Region.

OPEN LETTER TO CHANCELLOR ANGELA MERKEL ON CROATIA12 Concerns the EU Should Consider, Including Corruption, Organized Crime, Persecution of Media, Fraudulent Elections, and Depressed EconomyWill German Taxpayers Have to Bail out Croatia?




State-run HRT’s televised interview with Natasha Srdoč and Monica Macovei, MEP and former justice minister, Romania (http://youtu.be/LRiKdU87zVs)

Viewed by over 21, 000 individuals - Open Letter to Croatia’s PM Zoran Milanović on $15.2 Billion in Illicit Financial Outflows, a video presented by Natasha Srdoč (http://youtu.be/1xzn8AG-dNM)

Relevant information:

A brief summary of the Open Letter in the German and French languages.

German:
http://www.adriaticinstitute.org/?action=Summary_in_German

French:
http://www.adriaticinstitute.org/?action=Summary_in_French
For additional information please visit: www.AdriaticInstitute.org 

Follow us on: Facebook and YouTube. 

E-mail: AdriaticIPP@aol.com
Adriatic Institute's Senior Leadership Members - Signatories of the Open Letter to German Chancellor Angela Merkel: Natasha SrdocChairman, Adriatic Institute for Public PolicyCo-Founder and Co-Chair, International Leaders Summit Honorable Maurice McTigue, QSO Co-Chair, Executive Advisory Board, Adriatic Institute for Public PolicyAdvisor to US Members of Congress, US Administrations, US State GovernorsNew Zealand's Former Cabinet Member, Member of Parliament and AmbassadorBoris Divjak
Senior Fellow, Adriatic Institute for Public Policy
Founder and Board Member, Transparency International, Bosnia and HerzegovinaJoel Anand SamyTrustee, Adriatic Institute for Public PolicyCo-Founder and Co-Chair, International Leaders Summit 
E-mail: AdriaticIPP@aol.com
www.AdriaticInstitute.org     

Angela MerkelPremijerka Njemačke



10. travnja 2013




H.E. Angela MerkelPremijerkaVlada Savezne Republike NjemačkeWilly-Brandt-Straße 110557 BerlinNjemačka


OTVORENO PISMO PREMIJERKI ANGELI MERKEL O HRVATSKOJ


12 zabrinjavajućih pitanja koje EU mora razmotriti, uključujući korupciju, organizirani kriminal, proganjanje medija, nezakonite izbore i ekonomski kolaps


Da li će njemački porezni obveznici morati izvlačiti Hrvatsku iz financijske krize?


Poštovana Premijerko:


Čvrsto preporučujemo da Njemačka odbije ulazak Hrvatske u EU. Međutim, ako se Njemačka ipak odluči preuzeti financijske i političke rizike pridruženja Hrvatske EU, onda Vas pozivamo da zahtijevate uvjete. Izostaviti ove uvjete značilo bi pogriješiti sa  prihvaćanjem Hrvatske u EU, i u pružanju više od 11 milijardi eura poreznih obveznika zemalja EU i Njemačke (u razdoblju 2014-2020). Preporučeni uvjeti su slijedeći:

1. Hrvatska je suglasna prihvatiti gostujuće strane suce i tužitelje iz zemalja sa snažnom vladavinom prava koji će imati službene ovlasti. Za to postoje presedani u balkanskoj regiji i zemljama Commonwealtha.
2. Uz navedenu pruženu pomoć, hrvatska vlast mora izvršiti povrat više od 11.4 milijardi eura nezakonitih financijskih odljeva koji su izašli iz Hrvatske kroz kriminal, korupciju i utaju poreza i zapljeniti nezakonito stečeno bogatstvo hrvatskih političara, vladinih dužnosnika i njihovih privatnih kriminalnih partnera i uplati ih natrag u hrvatsku riznicu.

Uz pravosuđe pod političkim utjecajem, Hrvatska se ne može učinkovito baviti s neobuzdanom korupcijom. Strani suci i tužitelji će biti u mogućnosti riješiti nezakonite odljeve i nezakonito bogaćenje, te pomoći u uspostavi nezavisnog pravosuđa s odgovarajućim temeljima vladavine prava. Hrvatski korumpirani političari i njihovi privatni kriminalni partneri trebaju biti dovedeni pred sud, njihova imovina u Europi i izvan nje treba biti zamrznuta, te im treba zabraniti sve EU službene pozicije i mjesta u europskom parlamentu.


Pozadina


EU zatvara oči pred organiziranim kriminalom i masivnom korupcijom u Hrvatskoj. Preuranjenim prihvaćanjem Hrvatske kao svoje 28. članice, EU ne samo da će ostaviti  hrvatske građane na cjedilu, već će izložiti i porezne obveznike zemalja EU-a skupim spašavanjima (bailouts). U međuvremenu, nereformirana hrvatska vlast se najvjerojatnije neće koristiti strukturnim fondovima EU-a na odgovarajući način.


Studija Dr. Daniel Kaufmanna izrađena na Brookings institutu sa sjedištem u Washingtonu, DC, čiji su dijelovi objavljeni u The Wall Street Journalu, pokazala je da je do grčke krize došlo upravo zbog neobuzdane korupcije i mutnih javnih financija. Hrvatska je na putu da postane slijedeća Grčka.
Tokom posljednja dva desetljeća, glavne dvije hrvatske političke koalicije su se izmijenjivale na vlasti dok su se političari samo bogatili. Kako su se upuštali u široko rasprostranjenu korupciju, političari su blokirali pravosudne reforme, miješali se u pravosuđe, propustili su nametnuti vladavinu prava, potakli su nefunkcionalno gospodarstvo, održavali su lažirane izbore, i doveli državni dug do statusa smeća. Pod ovim okolnostima, ulagači s iskrenim namjerama izbjegavaju ući u zemlju.
Ulagači nemaju pravnu sigurnost i temeljnu zaštitu vlasničkih prava. Prema Indeksu ekonomske slobode za Hrvatsku za 2103.g., koju je objavio The Heritage Foundation i The Wall Street Journal, “Korupcija u pravosuđu i dalje ugrožava vladavinu prava. Sudski sustav je glomazan i neučinkovit, a zaostaci neriješenih sudskih predmeta uzrokuju da se poslovni sporovi vuku godinama."
1.  Dvanaest razloga za zabrinutost
Na temelju istraživanja Global Financial Integrity, organizacije sa sjedištem u Washingtonu, DC, Hrvatska je imala nezakoniti  odljev od 15,2 milijarde dolara (11.4 milijarde eura) tijekom 2001-2010.g. kroz kriminal, korupciju i utaju poreza. Hrvatska vlada još nije odgovorila na pitanja iz Otvorenog pisma od 21. veljače 2013.g. supotpisanog od strane članova Europskog parlamenta Monice Macovei - bivše ministrice pravosuđa Rumunjske i Rogera Helmera  iz Velike Britanije te vodstva Adriatic instituta.
Moises Naim, stručnjak Zaklade Carnegie za međunarodni mir sa sjedištem u Washingtonu, DC i autor "Mafijaške Države", objašnjava: "U mafijaškim državama, vladini dužnosnici obogaćuju sebe i svoje obitelji i prijatelje, dok iskorištavaju novac, moć, politički utjecaj, i globalnu povezanost kriminalnih sindikata kako bi učvrstili i proširili svoju vlastitu moć." Hrvatska odgovara ovom opisu.
2.  Korupcija i pranje novca povezano s Hypo Alpe Adria Grupom (HAAG)
Dok su njemački porezni obveznici spašavali Bayerische LB s 3.75 milijardi eura zbog  "gubitaka" Hypo banke na Balkanu, računi korumpiranih hrvatskih političara i kriminalaca ostali su sigurni, zaštićeni bankovnom tajnom Liechtensteina i njenim novim vlasnikom Princom Michael von Liechtensteinom. Prije nego što je Bayerische Landesbank kupila ljusku HAAG-a 2007.g. godine, Hypo Consultants Group, unosni ogranak HAAG-a koji posjeduje portfelj nekretnina u Hrvatskoj i Srbiji, navodno procjenjenih na 1.6 milijardi eura, bio je prodan. Podružnica HAAG-a u Lihtenštajnu bila je isključena iz kupovine. Njemački počasni konzul u Hrvatskoj, Robert Ježić, koji je navodno dobio kredite od HAAG-a, također je bio i lobist za HAAG u Hrvatskoj.
Tijekom posljednje 22 godine, nazakonite zarade od mita, lažnih privatizacijskih shema, nezakonite trgovine, i krijumčarenja oružjem i naftom napustilo je Hrvatsku i navodno su sjele na tajne bankovne račune HAAG-a u Austriji i Lihtenštajnu. Dio tog novca se vratio u Hrvatsku, opran kroz ulaganja u nekretnine. Jedini pojedinac kojeg se smatralo odgovornim bio je gospodin Sanader, bivši hrvatski premijer, koji je osuđen na 10 godina zatvora zbog višestrukih slučajeva iznuđivanja i primanja mita. Jedan od slučajeva uključuje austrijski HAAG.  Gospodin Sanader je u procesu žalbe na odluku suda.
3.  Izručenje bivšeg generala Vladimira Zagorca i ubojstva u Zagrebu
Vladimir Zagorec, bivši pomoćnik ministra obrane i bivši general optužen za pronevjeru dijamanata vrijednih 5 milijuna dolara tijekom balkanskih ratova iz 1990-ih, bio je izručen iz Austrije Hrvatskoj 2. listopada 2008.g. Prema objavljenim medijskim izvješćima, tijekom rata u Hrvatskoj, gospodin Zagorec prebacio je oko 450 milijuna dolara na tajne račune u HAAG-u, koje je koristio kao polog za svoje građevinske projekte. Jörg Haider, austrijski političar, koji je predvodio haranje Hypo banke na Balkanu, i čije je bogatstvo od 45 milijuna eura pronađeno u Lihtenštajnskim fondacijama, poginuo je u prometnoj nesreći 11. listopada 2008.g.
Prije njegova izručenja iz Austrije, gospodin Zagorec je navodno najavio da će otkriti 77 tajnih računa koji pripadaju političarima u Austriji i Lihtenštajnu. Na dan 6. listopada 2008.g., Ivana Hodak, 26-godišnja kćerka odvjetnika koji je branio gospodina Zagorca, smaknuta je pred vlastitim stanom s dva hica u glavu. Dana 23. listopada 2008.g. u eksploziji automobila bombe u glavnom gradu Hrvatske ubijen je Ivo Pukanić, izdavač neovisnog tjednika Nacional, i njegov izvršni direktor Niko Franjić. G. Pukanić bio je jedan od ključnih svjedoka protiv Zagorca.
Vladimir Zagorec osuđen je na sedam godina zatvora u Hrvatskoj. On do dan danas nije javno objavio imena političara s tajnim inozemnim računima u Lihtenštajnu i Austriji.
4.  Ministarstvo unutarnjih poslova ometa istragu
Tomislav Karamarko, bivši ravnatelj obavještajne sluzbe (trenutno predsjednik HDZ-a, političke stranke koja je pod istragom za korupciju, i za izvlačenje oko 9.5 milijuna eura za HDZ-ove crne fondove koje su koristili visoki stranački dužnosnici) odabran je od strane g. Sanadera kako bi odmah zamijenio ministra unutarnjih poslova nakon ubojstva gđe Hodak, g. Pukanića i g. Franjića. Jedini rezultat istrage pod vodstvom g. Karamarka bio je da je izvjesni beskućnik osuđen na zatvorsku kaznu jer je navodno ubio odvjetnikovu kćer. Tomislav Karamarko je konačno imenovao svoje ljude u policijsku upravu.
Sadašnji hrvatski ministar unutarnjih poslova, Ranko Ostojić, je u očitom sukobu interesa, s obzirom da je radio i stanovao u zagrebačkom stanu u vlasništvu Nina Pavića, medijskog tajkuna. G. Pavić je vlasnik i osnivač EPH, s 50% tržišnog udjela u tisku. Kao što je izvijestio Freedom House sa sjedištem u Washingtonu DC, g. Pavić još nije optužen u korupcijskoj aferi HGAA, koja je navodno bila odbačena od strane hrvatskog glavnog tužitelja Mladena Bajića. G. Pavić se također spominje kao jedan od navodnih vlasnika Hypo Consultants Grupe. Njemački Westdeutsche Allgemeine Zeitung (WAZ) je 50% vlasnik EPH-a u Hrvatskoj.
5.  Progon novinara i nezavisnih glasova
Samo prije dva tjedna, g. Denis Latin izvršni urednik na HRT-u, državnoj radioteleviziji, i njegovi kolege su uklonjeni sa svojih pozicija. OESS je izrazio zabrinutost zbog tretmana novinara, "koje su uslijedile nakon kritike premijera Milanovića", i pozvao "Vladu i upravu HRT-a da se suzdrže od bilo kakvih radnji koje bi mogle dovesti do cenzure i prijetiti uredničkoj neovisnosti." OESS je također izjavio: "Ova akcija može ugroziti slobodu medija u zemlji ... " Prema izvješćima medija, HRT-ov direktor, g. Goran Radman, sjedi u nadzornom odboru Hypo Alpe Adria banke u Hrvatskoj, i vezan je za navodne slučajeve sukoba interesa.
Tomislav Karamarko, bivši ravnatelj hrvatske obavještajne službe i ministar unutarnjih poslova, a trenutno vođa HDZ-a, bio je prozvan od strane novinara i antikorupcijskih aktivista zbog uznemiravanja.
Pod naslovom "Sudsko uznemiravanje Željka Peratovića mora prestati", Reporteri bez granica objavili su ovu izjavu: "Kao što je već pokušao učiniti prošle godine, [Tomislav] Karamarko vjerojatno se nada da će biti u stanju uvjeriti sud da zabrani Peratoviću objavljivanje informacija na neodređeno vrijeme, kako bi ga spriječio da radi kao novinar, bilo da piše za svoj blog ili za druge medije. "
Policijska zaštita je odbijena medijskom izdavaču Ivi Pukaniću, koji je ubijen u eksploziji automobila u listopadu 2008.g. Oni koji su naredili ubojstvo g. Pukanića nisu pronađeni. Pokušaj ubistva Dušana Miljuša, novinara koji je pisao o korupciji i vezama s organiziranim kriminalom, i Igora Rađenovića, direktora Zagrebačkih cesta koji je navodno otkrio korupciju u tvrtki u vlasništvu grada Zagreba, nikada nisu riješeni. Novinari na drzavnoj televiziji HTV su bili izloženi stalnim sikaniranjima.
6.  Sudjelovanje u Balkanskoj ruti
Hrvatska se nalazi na "Balkanskoj ruti", koja počinje u Afganistanu / Pakistanu preko Irana i koju koriste kriminalci i mreže terorista za krijumčarenje heroina, oružja, i žena i djece u Europu. U uhićenju nekoliko balkanskih kriminalaca u Španjolskoj u veljači 2012.g., svi su posjedovali službene hrvatske putovnice. Daljnja istraga dovela je izravno do hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova i ilegalne prodaje putovnica koja se obavljala od 2006.g. Ova korupcija je ohrabrila balkanske kriminalce u vođenju međunarodnih zločinačkih pothvata i Balkanski kokainski lanac s izravnim pristupom EU. Niti jedan visoki dužnosnik nije odgovarao u Hrvatskoj.
Balkanska ruta u trgovini heroinom se procjenjuje na 20 milijardi dolara tržišne vrijednosti godišnje. Zapadni Balkan, koji uključuje Hrvatsku, je apostrofiran u Europol-ovoj procjeni prijetnje organiziranog kriminala. 
7.  Lažni izbori i druge političke zloupotrebe: Jedan milijun nezakonitih birača za naciju od četiri milijuna ljudi
Unatoč izvješćima o hrvatskoj izbornoj prijevari od strane u The Parliament sa sjedištem u Briselu, pismenom pitanju Daniela Hannana, člana Europskog parlamenta iz Velike Britanije upućenom Europskoj Komisiji, te BBC-ovog intervjua uživo sa Stefanom Sanninom, Glavnim direktorom za proširenje Europske Komisije u prosincu 2011.g., EU nije naveo ključne hrvatske demokratske nedostatke u svojim nadzornim izvješćima. Sadašnji hrvatski ministar uprave, Arsen Bauk, napokon je priznao u svibnju 2012.g. da je u njegovoj zemlji od samo 4,2 milijuna ljudi, “jedan milijun glasača viška"  koji su bili na biračkom popisu za parlamentarne izbore u prosincu 2011.g. Ovi nezakoniti glasovi imali su potencijal utjecati na izbor više od 70 zastupnika u hrvatskom Saboru od njih ukupno 151.
Hrvatski parlamentarni izbori u 2011.g. godini i referendum za pristupanje EU iz siječnja 2012.g. odlučeni su temeljem viška od jednog milijuna ilegalnih glasova. Predstojeći izbori za Europski parlament i hrvatske lokalne izbore u svibnju 2013.g. biti će odlučeni na temelju iste lažne izborne liste.
Saša Radović (72), umirovljeni pukovnik i antikorupcijski aktivist, uhićen je 17. studenog 2011.g., istog dana kada je najavio svoju kandidaturu za parlamentarne izbore u prosincu 2011.g. U svojim brojnim publikacijama, g. Radović je rasvjetljavao političku korupciju i neobjašnjivo bogatstvo najviših državnih čelnika, uključujući ministara i jednog vojnog generala. Optužbu iznude protiv g. Radovića podigao je Ivan Čermak, bivši general i navodni ratni profiter-čije su bogatstvo istraživali novinari i aktivisti za borbu protiv korupcije, ali su ga ignorirale hrvatske vlasti. G. Radović je trenutno u žalbenom postupku na odluku o dvije godine zatvora hrvatskog sudskog sustava.
Sadašnja hrvatska ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić, i Hrvatska narodna stranka (HNS) kojoj je na čelu, skovala je koaliciju s HDSSB strankom Branimira Glavaša, osuđenog za ratne zločine i koji služi zatvorsku kaznu u Bosni i Hercegovini. Hrvatsko izborno povjerenstvo, kojim predsjeda predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin, dopustilo je g. Glavašu da vodi listu HDSSB-a na parlamentarnim izborima 2011.g., unatoč  izdržavanju kazne. Objavljeno je da su tri člana HDSSB-a prijavljena za prijetnje ubojstvom i fizički napad na novinara. Prema objavljenim izvješćima, g. Glavaš je navodno prijetio sucu i novinarima.
8.  Blokiranje korupcijskih istraga od strane Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića 

Sadašnji premijer Zoran Milanović, novinari istraživači i zviždači optužili su hrvatskog glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića da blokira korupcijske istrage. Sveobuhvatno izvješće EU o monitoringu za Hrvatsku, objavljeno 10. listopada 2012.g., zahtjevalo je da, "se dodatna pozornost treba obratiti na sustav za provjeru odbacivanja kaznenih predmeta od strane tužitelja. Sadašnji sustav ne pruža nezavisnu provjeru odluka državnih odvjetnika u odbacivanju izvješća kriminala."

9.  Sukob interesa i zlouporaba položaja

Mediji su izvijestili o sukobima interesa i zlouporabi javnih funkcija. Međutim, oni koji su navodno umiješani općenito nisu procesuirani. Navedene su brojne tvrdnje protiv sadašnjeg hrvatskog premijera Zorana Milanovića; predsjednika Ive Josipovića; potpredsjednice Vlade i ministrice vanjskih poslova i europskih integracija Vesne Pusić; ministra financija Slavka Linića; bivšeg ministra turizma sadašnje Vlade Veljka Ostojića; bivšeg ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka; bivšeg ministra financija Ivana Šukera; bivšeg ministra gospodarstva i ministra obrane Branka Vukelića; bivšeg ministra mora, turizma, prometa i razvitka Božidara Kalmete; bivše ministrice javnih radova, izgradnje i obnove Marine Matulović Dropulić; bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula; bivšeg predsjednika Sabora i sadašnjeg predsjednika antikorupcijskog parlamentarnog odbora Vladimira Šeksa (koji još nije optužen za navodne ratne zločine); bivšeg ministra javnih radova, izgradnje i obnove Radimira Čačića; bivše premijerke Jadranke Kosor; bivšeg ministra vanjskih poslova Mate Granića; istarskog župana i predsjednika IDS-a Ivana Jakovčića; bivše ministrice vanjskih poslova i ministrice europskih integracija Kolinde Grabar-Kitarović; predsjednika državne naftne tvrtke, Petrokemija, Josipa Jagušta, i niz drugih političara u Hrvatskoj.
Sveobuhvatno izvješće EU o monitoringu za Hrvatsku od 10. listopada 2012.g. kaže: "Hrvatska nije u potpunosti provela zakonodavstvo o sukobu interesa i poništila je prethodne odredbe o kriterijima za članstvo u nadzornim i upravnim odborima javnih poduzeća." Pokušaj Vesne Pusić da imenuje tajnika HNS-a Srećka Ferenčaka u nadzorni odbor državnog naftovoda, nakon što je osuđen za pronevjeru, smatralo bi se vrlo problematičnim u zemljama vladavine prava.

Nasuprot ovakvoj situaciji u Hrvatskoj, Monica Macovei, prijašnja ministrica pravosuđa Rumunjske i članica Europskog parlamenta izjavila je da je kroz nadzorni mehanizam pristupanja Europskoj Uniji, “1000 [Rumunjskih] javnih dužnosnika završilo iza rešetaka zbog korupcije." Zasnovano na dokazima, gđa Macovei uporno se zalaže za "uspostavu poslije-pristupnog mehanizma nadzora u Hrvatskoj kako bi se procjenila evidencija slučajeva sukoba interesa, korupcije i organiziranog kriminala, kao i provedba akcijskog plana reforme pravosuđa."

10.   Zlouporaba privatnih vlasničkih prava

Vlasnička prava pojedinca se gaze, a prema američkom Ministarstvu vanjskih poslova,  proces donošenja presuda u slučajevima eksproprijacije je potencijalno vrlo problematično područje za investitore. Hrvatsko zakonodavstvo osiguralo je inherentni sukob interesa u zakonodavnom okviru kod povrata i naknada imovine oduzete za vrijeme komunizma. Prema EU izvještaju iz 2010.g., "Ovaj strateški potez Vlade Republike Hrvatske i zakonodavstva dovodi u opasnost vladavinu prava i prava ljudi koji imaju pravo na povrat ili naknadu."

11. Prodaja oružja sirijskim grupama, kršeći EU embargo
Nedavno je izvješćeno da Hrvatska prodaje oružje Siriji. Ostaju neodgovorena pitanja:  odakle dolazi to oružje, kako je ono prvotno kupljeno, kome je prodano, tko dobiva prihode od prodaje, i zašto EU nije reagirala s obzirom na EU embargo?
12. Ekonomski kolaps

Kao posljedica korupcije i pogrešnih politika, uključujući i visoke porezne stope, hrvatski državni proračun je ispražnjen; nedostaje potrošačkog i poslovnog pouzdanja, gospodarstvo je u recesiji od 2009.g.; nezaposlenost je u stalnom rastu do sadašnjih 22%; nezaposlenost mladih je oko 45% od listopada 2012.g.; javni dug i proračunski deficit su neodrživi, građani pate od siromaštva, i ljudi napuštaju zemlju. 
.........

Vjerujemo Vašem pozitivnom odgovoru i vodstvu u blokiranju ulaska Hrvatske u EU ili striktnom inzistiranju na gore navedenim uvjetima.


S poštovanjem,



Nataša Srdoč
Suosnivačica i predsjednicaAdriatic institut za javnu politikuDopredsjednicaInternational Leaders Summit
Maurice McTigueDopredsjednik, Izvršni savjetodavni odborAdriatic institut za javnu politikuSavjetnik članovima američkog Kongresa administraciji i državnim guvernerima SAD-a
Novozelandski član parlamenta, ministar i ambasador 



Boris Divjak
Viši suradnik
Adriatic institut za javnu politiku 
Osnivač i član Odbora direktora 
Transparency International 
Bosna i Hercegovina

Joel Anand Samy
Suosnivač i Dopredsjednik
Adriatic institut za javnu politikuDopredsjednikInternational Leaders Summit
Primjerak pisma poslan je slijedećim obnašateljima vlasti u Europi i SAD-u:
Norbert Lammert, The President of the German BundestagMark Rutte, Prime Minister, The NetherlandsElio Di Rupo, Prime Minister, BelgiumHelle Thorning-Schmidt, Prime Minister, DenmarkFrederik Reinfedlt, Prime Minister, SwedenJyrki Katainen, Prime Minister, FinlandDavid Cameron, Prime Minister, United KingdomFrançois Hollande, President, FranceJean-Marc Ayrault, Prime Minister, FranceJohn Kerry, US Secretary of StateChuck Hagel, US Secretary of DefenseEric H. Holder, Jr., US Attorney GeneralJanet A. Napolitano, US Secretary of Homeland SecurityCarl Levin, US SenatorJohn McCain, US Senator
Jeff Sessions, US Senator Tom Coburn, US SenatorBob Corker, US SenatorBen Cardin, US SenatorJeanne Shaheen, US SenatorKelly Ayotte, US SenatorMark Begich, US SenatorSusan Collins, US SenatorJeff Flake, US SenatorTim Kane, US SenatorTedd Cruz, US SenatorMarco Rubio, US SenatorJohn Boehner, Speaker of the US House of RepresentativesEd Royce, US CongressmanEliot L. Engel, US CongressmanChristopher H. Smith, US CongressmanAdam Smith, US CongressmanHoward P. McKeon, US CongressmanFrank Wolf, US CongressmanIleana Ros-Lehtinen, US CongresswomanJoe Wilson, US CongressmanMartin Schulz, President of the European ParliamentMonica Macovei, Member of the European Parliament, RomaniaRoger Helmer, Member of the European Parliament, U.K.Daniel Hannan, Member of the European Parliament, U.K.Geoffrey Van Orden, Member of the European Parliament, U.K.Herman Van Rompuy, President of the European CouncilJose Manuel Barroso, President of the European CommissionCatherine Ashton, Vice-President, European CommissionViviane Reding, Vice-President, European Commission
Štefan Füle, EU Commissioner for Enlargement 

_______________________________________________________________

Relevant information:




State-run HRT’s televised interview with Natasha Srdoč and Monica Macovei, MEP and former justice minister, Romania (http://youtu.be/LRiKdU87zVs)



Viewed by over 23, 000 individuals - Open Letter to Croatia’s PM Zoran Milanović on $15.2 Billion in Illicit Financial Outflows, a video presented by Natasha Srdoč (http://youtu.be/1xzn8AG-dNM)
For additional information please visit: www.AdriaticInstitute.org 

Follow us on: Facebook and YouTube. 

E-mail: AdriaticIPP@aol.com
Adriatic Institute's Senior Leadership Members - Signatories of the Open Letter to German Chancellor Angela Merkel: Natasha SrdocChairman, Adriatic Institute for Public PolicyCo-Founder and Co-Chair, International Leaders Summit 

Honorable Maurice McTigue, QSO Co-Chair, Executive Advisory Board, Adriatic Institute for Public PolicyAdvisor to US Members of Congress, US Administrations, US State GovernorsNew Zealand's Former Cabinet Member, Member of Parliament and Ambassador

Boris Divjak
Senior Fellow, Adriatic Institute for Public Policy
Founder and Board Member, Transparency International, Bosnia and Herzegovina

Joel Anand SamyTrustee, Adriatic Institute for Public PolicyCo-Founder and Co-Chair, International Leaders Summit

 
E-mail: AdriaticIPP@aol.com
www.AdriaticInstitute.org

     

Angela Merkel, Chancellor, Federal Republic of GermanyPhoto: Laurence Chaperon


A brief summary of the Open Letter in German and French:

Offener Brief an Bundeskanzlerin Angela Merkel bezüglich KroatiensLettre ouverte à la chancelière Angela Merkel à  propos de la Croatie




April 10, 2013

H.E. Angela Merkel
The Federal Chancellor of Germany
Willy-Brandt-Straße 1
10557 Berlin
Germany
OPEN LETTER TO CHANCELLOR ANGELA MERKEL ON CROATIA12 Concerns the EU Should Consider, Including Corruption, Organized Crime, Persecution of Media, Fraudulent Elections, and Depressed EconomyWill German Taxpayers Have to Bail out Croatia?
Dear Madame Chancellor:

We strongly recommend that Germany reject the entrance of Croatia to the EU. However, if Germany determines it is willing to take on the financial and political risks of admitting Croatia into the EU, then we urge you to require conditions. Absent these conditions, it would be a mistake to admit Croatia into the EU and provide over €11 billion (2014-2020) in EU and German taxpayer funds to the country.  The recommended conditions are as follows:
1. Croatia agrees to accept foreign visiting judges and prosecutors from strong rule of law nations to be empowered with official duties. There are precedents for this in the Balkan region and in Commonwealth nations.
2. With the above assistance, the government of Croatia recovers illicit financial outflows of over €11.4 billion in crime, corruption and tax evasion (during 2001-2010) and confiscates the wealth illicitly amassed by Croatia’s politicians, government officials, and their private partners in crime and pays it back into Croatia’s treasury.
With a politically influenced judiciary, Croatia cannot effectively deal with rampant corruption. Foreign judges and prosecutors will be able to address the illicit outflows and illicit enrichment, and assist in establishing an independent judiciary with a proper foundation of the rule of law. Croatia’s corrupt politicians and their private partners in crime should be prosecuted; their assets in Europe and beyond should be frozen; and they should be barred from all EU offices and European parliamentary seats.
Background

The EU is closing its eyes to organized crime and massive corruption in Croatia. By prematurely accepting Croatia as its 28th member, the EU would not only fail Croatia’s citizens, but also expose EU taxpayers to costly bailouts. In the meantime, an unreformed Croatian government is unlikely to use EU structural funds as intended.

Dr. Daniel Kaufmann’s study, completed at the Washington, DC-based Brookings Institution, with excerpts published in The Wall Street Journal, found that Greece’s crisis was due to rampant corruption and opaque public finances. Croatia is on the path to becoming the next Greece.
For the past two decades, Croatia’s two major political groupings have rotated power while politicians enriched themselves. While engaging in rampant corruption, politicians have blocked judicial reforms, interfered with the judiciary, failed to strengthen the rule of law, encouraged a dysfunctional economy, held fraudulent elections, and brought the government debt down to junk status. Under these circumstances, investors with honest intentions avoid the country.
Investors have no legal certainty and lack the fundamental protection of property rights. According to the 2013 Index of Economic Freedom for Croatia, published by the Heritage Foundation and The Wall Street Journal, “Judicial corruption continues to undermine the rule of law. The court system is cumbersome and inefficient, and backlogs cause business disputes to drag on for years.” 
Twelve Reasons for Concern1.  $15.2 Billion in Illicit Financial Outflows (2001-2010) Via Crime, Corruption, Tax Evasion and Illicit  Enrichment Since 1991

Based on the research by Washington, DC-based Global Financial Integrity, Croatia experienced an illicit outflow of $15.2 billion (€11.4b) during 2001-2010 via crime, corruption and tax evasion. Croatia’s government has not yet answered the questions of the Open Letter of February 21, 2013 co-signed by members of the European Parliament Monica Macovei—Romania’s former justice minister—and Roger Helmer (UK) and Adriatic Institute’s leadership.  Moises Naim, a scholar at the Washington, DC-based Carnegie Endowment for International peace and the author of “Mafia States,” explains: “In mafia states, government officials enrich themselves and their families and friends while exploiting the money, muscle, political influence, and global connections of criminal syndicates to cement and expand their own power.” Croatia fits the description. 

2.  Corruption and Money Laundering Related to Hypo Alpe Adria Group (HAAG)While German taxpayers were bailing out Bayerische LB with €3.75 billion connected to the “losses” of the Hypo Bank in the Balkans, the accounts of corrupt Croatian politicians and criminals remained safe, protected by Liechtenstein’s banking secrecy and its new owner Prince Michael von Liechtenstein. Prior to Bayerische Landesbank’s purchase of the HAAG shell in 2007, Hypo Consultants Group, a lucrative real estate arm of the HAAG owning a portfolio of real estate in Croatia and Serbia, allegedly estimated at €1.6 billion, was divested. The HAAG branch in Liechtenstein was excluded from the purchase. Germany’s Honorary Consul to Croatia, RobertJezic, who allegedly received HAAG’s loans, was also a lobbyist for HAAG in Croatia.

Over the last 22 years, illicit gains from bribes, phony privatization schemes, illegal trade, and arms and oil smuggling left Croatia and allegedly landed in secret HAAG bank accounts in Austria and Liechtenstein. Part of that money was laundered back to Croatia, and invested in the real estate. The only individual held responsible was Mr. Sanader, Croatia’s former prime minister, who was sentenced to 10 years in prison for the multiple bribery cases. One of the cases involved Austria’s HAAG. Mr. Sanader is currently appealing the court’s decision. 
3.  Extradition of Ex-General Vladimir Zagorec, and Public Assassinations in Zagreb
Vladimir Zagorec, Croatia’s former defense assistant minister and ex-general indicted for embezzling diamonds worth $5 million during the Balkan wars of the 1990s, was extradited from Austria to Croatia on October 2, 2008. According to published media reports, during the war in Croatia, Mr. Zagorec transferred about $450 million to secret accounts in HAAG, which he used as a deposit for his construction projects. Jorg Haider, an Austrian politician who spearheaded Hypo’s foray in the Balkans, and whose wealth of EUR45 million was found in Liechtenstein foundations, was killed in a car accident on October 11, 2008.

Prior to his extradition from Austria, Mr. Zagorec allegedly announced that he would reveal 77 secret accounts belonging to politicians in Austria and Liechtenstein. On October 6, 2008, Ivana Hodak, the 26-year-old daughter of a lawyer defending Mr. Zagorec, was executed in front of her apartment, shot twice in the head. On October 23, 2008, a bomb explosion in Croatia’s capital killed Ivo Pukanic, a publisher of an independent weekly Nacional, and another company executive, Niko Franjic. Mr. Pukanic was one of the key witnesses against Zagorec.
Vladimir Zagorec was sentenced to seven years in prison in Croatia. He has not yet publicly revealed the names of politicians with secret foreign accounts in Liechtenstein and Austria.

4.  Ministry of Interior’s Obstruction of Investigations
Tomislav Karamarko, a former intelligence head (currently party leader of HDZ political party, which is under investigation for corruption and for siphoning around €9.5m for HDZ party slush funds used by senior party officials) was hand-picked by Mr. Sanader to immediately replace the Minister of Interior after the assassinations of Ms. Hodak, Mr. Pukanic, and Mr. Franjic.  The only result of the investigations under Mr. Karamarko’s authority was that a homeless person was jailed for allegedly killing the lawyer’s daughter. Tomislav Karamarko eventually appointed his people to police departments.
Croatia’s current Minister of Interior, Ranko Ostojic, has an apparent conflict of interest, having worked for, and resided in a Zagreb apartment owned by, Nino Pavic, a media tycoon. Mr. Pavic is the  owner and founder of EPH, with 50% of the print media market share. As reported by Washington, DC-based Freedom House, Mr. Pavic has not yet been charged in the HGAA corruption scandal, which was allegedly discarded by Croatia’s main prosecutor, Mladen Bajic. Mr. Pavic also has been mentioned as one of the alleged owners of Hypo Consultants Group.  German Westdeutsche Allgemeine Zeitung (WAZ) is a 50% owner of EPH in Croatia.
5.  Persecution of  Journalists and Independent Voices
Just two weeks ago, the Croatian state-run broadcaster’s HRT executive editor Denis Latin and his colleagues were removed from their positions. OSCE expressed concern about the treatment of journalists “following criticism from the country’s Prime Minister Milanovic” and it called “the government and the HRT management to refrain any action that could lead to censorship and threaten editorial independence.”  OSCE also stated, “This action can undermine media freedom in the country...”  According to media reports, HRT’s director, Goran Radman serves on the supervisory board of Hypo Alpe Adria Bank in Croatia and is tied to alleged conflict of interest cases.
TomislavKaramarko, former head of Croatia’s intelligence and minister of interior, and currently HDZ party leader, was called out by journalists and anti-corruption activists for harassment.
Under the title, “Judicial Harassment of Zeljko Peratovic Must Stop,” Reporters Without Borders released this statement, “As he already tried to do last year, [Tomislav] Karamarko probably hopes to be able to convince the court to ban Peratovic from publishing information for an indefinite period, thereby preventing him from working as a journalist, whether writing for his blog or for other media.”
Police protection was denied to media publisher Ivo Pukanic, who was assassinated in a car bomb explosion in October 2008. Those who ordered Mr. Pukanic’s murder have not been found. The assassination attempts on Dusan Miljus, a journalist who has been covering corruption and its ties to organized crime, and Igor Rađenović, director of Zagreb Roads who allegedly unearthed corruption in a company owned by the city of Zagreb, have never been resolved. Journalists on the state-run television HTV have been exposed to constant harassment.  
6.  Involvement In the The Balkan Route
Croatia lies on the “Balkan Route,” which originates in Afghanistan/Pakistan via Iran and is used by criminals and terrorist networks to smuggle heroin, weapons, and young women and children into Europe. In the arrest of several Balkan criminals in Spain in February 2012, all possessed official Croatian passports. Further investigations led directly to Croatia’s Ministry of Interior and a record of illegal sale of passports since 2006. This corruption has emboldened Balkan criminals to run an international criminal enterprise and the Balkan Cocaine Ring with direct access to the EU. No high-level official was held responsible in Croatia.
The Balkan Route’s heroin trade is estimated at $20 billion annual market value. The Western Balkans, which includes Croatia, is included in Europol’s organized crime threat assessment.
7.  Fraudulent Elections and Other Political Abuses:  One Million Illegal Voters for a Nation of Four Million
In spite of the reports on Croatia’s electoral fraud by Brussels-based The Parliament, a Written Question to the European Commission by Daniel Hannan, member of the European Parliament from UK, and in BBC’s live interview with Stefano Sannino, the European Commission's director general for enlargement, in December 2011, the EU failed to include Croatia’s democratic deficiency in its monitoring reports. Croatia’s current Minister of Administration, Arsen Bauk, finally admitted in May 2012 that in his country of just 4.2 million people, “over 1 million surplus voters” were on the electoral list in 2011 December’s parliamentary elections.  These illegal votes had a potential to determine more than 70 seats in Croatia’s 151-seat parliamentary assembly.
Croatia’s 2011 parliamentary elections and the January 2012 EU referendum were decided on the basis of more than one million illegal votes. The upcoming elections for the European Parliament and Croatia’s local elections in May of 2013 will be decided through the same fraudulent electoral list.
Sasha Radović (72), retired colonel and anti-corruption activist, was arrested on November 17, 2011, the very day he announced his candidacy in the December 2011 elections. In his many books, Mr. Radovic had exposed political corruption and unexplained wealth of top state leaders, including cabinet ministers and a military general. Extortion charges against Mr. Radović were brought by Ivan Cermak, an ex-general and alleged war-profiteer whose wealth has been investigated by journalists and anti-corruption activists but ignored by Croatia’s authorities. Mr. Radovic is currently appealing the decision of two years of jail time through Croatia’s court system.
Croatia’s current foreign minister, Vesna Pusic, and the Croatian People's Party (HNS) she heads, forged a coalition with HDSSB political party of Branimir Glavas, convicted of war crimes and serving jail time in Bosnia. Croatia’s electoral commission, presided by the president of Supreme Court Branko Hrvatin, approved Mr. Glavas’ leading the HDSSB list in the 2011 parliamentary elections despite his serving the sentence. Three members of HDSSB were reported for murder threats and a physical attack on a journalist. According to published reports, Mr. Glavas is alleged to have threatened a judge and journalists. 

8. State Prosecutor Mladen Bajic’s Blocking of Corruption  Investigations
The current Prime Minister, Zoran Milanovic, investigative journalists, and whistleblowers have accused Croatia’s Chief State Prosecutor Mladen Bajic of blocking corruption investigations. The EU’s Comprehensive Monitoring Report on Croatia, released on October 10, 2012, urged that “further attention should be paid to the system for checking on dismissals of criminal cases by the prosecutor. The current system does not provide for independent checks on decisions by State prosecutors to dismiss reports of crime.”
9. Conflicts of Interest and Abuse of Office
The media have reported conflicts of interest and the abuse of public office. However, those allegedly involved generally have not been prosecuted. Allegations have been made against Croatia’s current Prime Minister Zoran Milanovic; President Ivo Josipovic; deputy prime minister and minister of foreign and European affairsVesnaPusic; finance ministerSlavko Linic; former tourism minister of the current government Veljko Ostojic; former interior minister Tomislav  Karamarko; former finance minister Ivan Suker; former economy and defense minister BrankoVukelic; former transportation minister BozidarKalmeta; former minister of public works, construction and reconstruction Marina Matulović Dropulic; former minister of foreign affairs Miomir Zuzul; former speaker of the house and currently president of the anti-corruption parliamentary committee Vladimir Seks (who has not yet been charged for alleged war crimes); former minister of public works, construction and reconstruction RadimirCacic; former Prime Minister Jadranka Kosor; former minister of foreign affairs Mate Granic; Istria county prefect and IDS president IvanJakovcic; former foreign minister KolindaGrabar-Kitarovic; chairman of the state-owned oil company, Petrokemija, JosipJagust; and a host of other politicians in Croatia.
The EU’s comprehensive monitoring report from October 10, 2012 stated, "Croatia has not fully implemented the conflict of interest legislation and has overturned the previous provisions on the criteria for membership of supervisory and management boards of public companies." Vesna Pusic’s attempt to appoint HNS party secretary-general Srecko Ferencak to the supervisory board of a state-run oil pipeline operator, after he was sentenced for embezzlement, would be considered highly problematic in rule of law nations.

In sharp contrast to the record in Croatia, Monica Macovei, former Minister of Justice, Romania and member of the European Parliament stated through the EU’s post-accession monitoring mechanism, “1,000 [Romanian] public officials ended up behind bars for corruption.” Based on evidence, Ms. Macovei recently advocated for “the establishment in Croatia of a post-accession mechanism to evaluate the track record of conflict of interest, corruption and organized crime cases as well as the implementation of the judiciary reform action plan.”

10. Abuse of Private Property Rights Individual property rights are trampled on, and, according to the US State Department, the adjudication process in expropriation cases is an area of potential concern for investors. Croatia’s legislature ensured inherent conflicts of interest in the legislative framework for the restitution and compensation of the property confiscated during communism. According to the EU report from 2010, “This strategic move by the Croatian Government and legislature places the rule of law and the rights of people entitled to restitution or compensation in jeopardy.”
11.  Arms Sale to Syrian Groups, in Violation of EU’s Embargo
Croatia was recently reported to be selling arms to Syria. The unanswered questions remain: Where did these arms come from, how were they originally purchased, to whom were they sold, who is getting the proceeds from the sales, and why has the EU not reacted in light of the EU’s embargo?
12.  Depressed Economy
As a consequence of corruption and poor policies, including high taxes, Croatia’s government budget has been drained; business and consumer confidence has been lacking; the economy has been in recession since 2009; unemployment has been growing for years and is now at 22%; youth unemployment has been around 45% since October 2012; public debt and budget deficits are unsustainable; people are suffering from poverty; and people are leaving the country.……...
We look forward to your positive response and leadership in blocking Croatia’s EU accession or requiring the conditions described above.   
Sincerely,
                                            
Natasha Srdoc
Co-Founder and Chairman, Adriatic Institute for Public Policy          
Co-Founder and Co-Chair, International Leaders Summit
Honorable Maurice McTigue, QSO
Co-Chair, Executive Advisory Board, Adriatic Institute for Public Policy 
Advisor to US Members of Congress, US Administrations, US State Governors 
New Zealand's Former Cabinet Member, Member of Parliament and Ambassador
Joel Anand SamyCo-Founder and Trustee, Adriatic Institute for Public PolicyCo-Founder and Co-Chair, International Leaders Summit
Boris Divjak
Senior Fellow, Adriatic Institute for Public Policy
Founder and Board Member, Transparency International, Bosnia and Herzegovina
Cc:
Norbert Lammert, The President of the German BundestagMark Rutte, Prime Minister, The NetherlandsElio Di Rupo, Prime Minister, Belgium Helle Thorning-Schmidt, Prime Minister, DenmarkFrederik Reinfedlt, Prime Minister, SwedenJyrki Katainen, Prime Minister, FinlandDavid Cameron, Prime Minister, United KingdomFrançois Hollande, President, FranceJean-Marc Ayrault, Prime Minister, FranceJohn Kerry, US Secretary of StateChuck Hagel, US Secretary of Defense Eric H. Holder, Jr., US Attorney GeneralJanet A. Napolitano, US Secretary of Homeland SecurityCarl Levin, US SenatorJohn McCain, US Senator
Jeff Sessions, US Senator Tom Coburn, US SenatorBob Corker, US SenatorBen Cardin, US SenatorJeanne Shaheen, US SenatorKelly Ayotte, US SenatorMark Begich, US SenatorSusan Collins, US SenatorJeff Flake, US SenatorTim Kane, US SenatorTedd Cruz, US SenatorMarco Rubio, US SenatorJohn Boehner, Speaker of the US House of RepresentativesEd Royce, US CongressmanEliot L. Engel, US CongressmanChristopher H. Smith, US CongressmanAdam Smith, US CongressmanHoward P. McKeon, US CongressmanFrank Wolf, US CongressmanIleana Ros-Lehtinen, US CongresswomanJoe Wilson, US CongressmanMartin Schulz, President of the European ParliamentMonica Macovei, Member of the European Parliament, RomaniaRoger Helmer, Member of the European Parliament, U.K.Daniel Hannan, Member of the European Parliament, U.K.Geoffrey Van Orden, Member of the European Parliament, U.K.Herman Van Rompuy, President of the European CouncilJose Manuel Barroso, President of the European CommissionCatherine Ashton, Vice-President, European CommissionViviane Reding, Vice-President, European CommissionŠtefan Füle, EU Commissioner for Enlargement



_______________________________________________________________





State-run HRT’s televised interview with Natasha Srdoč and Monica Macovei, MEP and former justice minister, Romania (http://youtu.be/LRiKdU87zVs)



Viewed by over 23, 000 individuals - Open Letter to Croatia’s PM Zoran Milanović on $15.2 Billion in Illicit Financial Outflows, a video presented by Natasha Srdoč (http://youtu.be/1xzn8AG-dNM)
For additional information please visit: www.AdriaticInstitute.org

Follow us on: Facebook and YouTube.

E-mail: AdriaticIPP@aol.com
Adriatic Institute's Senior Leadership Members - Signatories of the Open Letter to German Chancellor Angela Merkel:


Natasha SrdocChairman, Adriatic Institute for Public PolicyCo-Founder and Co-Chair, International Leaders Summit 


Honorable Maurice McTigue, QSO Co-Chair, Executive Advisory Board, Adriatic Institute for Public PolicyAdvisor to US Members of Congress, US Administrations, US State Governors New Zealand's Former Cabinet Member, Member of Parliament and Ambassador


Boris Divjak
Senior Fellow, Adriatic Institute for Public Policy
Founder and Board Member, Transparency International, Bosnia and Herzegovina

Joel Anand SamyTrustee, Adriatic Institute for Public PolicyCo-Founder and Co-Chair, International Leaders Summit

 
E-mail: AdriaticIPP@aol.com
www.AdriaticInstitute.org

     

Margaret Thatcher (1925-2013)From The Margaret Thatcher Foundation:  Margaret Thatcher was born on 13 October 1925 in Grantham, Lincolnshire. She died peacefully in London on 8 April 2013.

April 8, 2013
A Message from the Adriatic Institute's Chairman on the Passing Away of Prime Minister Baroness Thatcher:
We at the Adriatic Institute for Public Policy convey our heartfelt condolences to the family members of Prime Minister Baroness Thatcher on the loss of their mother and grandmother.  For most of us in Eastern Europe, we admired Baroness Thatcher's courage and firm leadership in opposing communism and advocating freedom and the rule of law.  The fall of blatant communism in Eastern Europe was hastened through the leadership of Mrs. Thatcher and her allies throughout Eastern Europe and leaders including Pope John Paul II and President Ronald Reagan.

For those of us in the Balkan region, Baroness Thatcher faithfully championed the freedom of individuals from an oppressive Yugoslavian regime.  Baroness Thatcher boldly supported the independence of Bosnia-Herzegovina, Croatia and Slovenia. She knew the challenges we faced through the legacies of communism, and we remember how she consistently and sincerely communicated the significance of the rule of law and strongly urged economic and judicial reforms in the Balkans.


In Zagreb, Croatia, on September 16, 1998, she challenged us all to advance real reforms and transform Croatia by stating:

But let me insist on an important point. The difference between the collectivist, state-planned system and the liberal, free enterprise one is not just a matter of economics. It's also a matter of power. The free market disperses power throughout society - it's a kind of "economic democracy" - whereas socialism in all its forms concentrates power at the centre. Nor is free enterprise capitalism a free-for-all. This is not always fully understood in countries which are trying to make the difficult transition from socialism to capitalism. A properly functioning market economy must always be governed by clear rules of competition and there must be effective safeguards for investors. Capitalism cannot, in fact, operate without a strong administration to police the laws that provide its framework. And it cannot succeed without honesty. Racketeers, blackmarketeers and smugglers are not entrepreneurs - they are just plain criminals. Corruption and gangsterism are scourges which afflict many newly developing economies and states. They should be ruthlessly and fearlessly expunged. Otherwise not just the free market but freedom itself is in peril. These observations also highlight the fact that the system of freedom and free enterprise is, above all, based on the rule of law - law which must be fair, clear, and honestly administered, and to which government, and all those associated with it, are also subject like everyone else. Such is the political and economic system for which we should aim. Wherever it is tried it is successful. And if it had been achieved in earlier decades the world would be more peaceful and prosperous today.She concluded by relaying this challenge: In the sixteenth century, as every Croat knows, Croatia was termed the Rampart of Christendom — antemurale christianitatis. And with Europe threatened by the Islamic superpower of the day — the Ottoman Empire — that expression was no more than accurate. But Ramparts are not just places to retire behind.  They are fortifications to advance from. And Croatia did again advance, restoring its territory and re-shaping the frontier of Europe. In a sense, I see Croatia again as a Rampart.

Croatia's mission, I believe, is now to be a Rampart of Liberty — antemurale libertatis. And from behind that Rampart, not by force of arms, Pray God, but by example, through positive assistance, and by every avenue of influence, Croatia should advance the reign of freedom and democracy across the region. It is a worthy challenge for a proud people.
We at the Adriatic Institute are dedicated to advancing Baroness Thatcher's principled vision to advance the rule of law and economic liberty in Croatia and the Balkan region.

UK Prime Minister David Cameron stated this morning, "Lady Thatcher didn't just lead our country, she saved our country."

Today, former Labour Prime Minister Tony Blair described Mrs. Thatcher as a "towering political figure". Mr. Blair said, "Very few leaders get to change not only the political landscape of their country but of the world. Margaret was such a leader. Her global impact was vast. And some of the changes she made in Britain were, in certain respects at least, retained by the 1997 Labour government, and came to be implemented by governments around the world."

Today, we have lost a champion of freedom.  It is our hope and trust that Baroness Thatcher's legacy and passion to advance the rule of law and freedom will inspire a new generation of leaders.
  
The Adriatic Institute, its senior leadership and key supporters who knew her and visited with her, say with sincerity, rest in peace Baroness Thatcher.

Natasha Srdoc
Co-Founder and Chairman
Adriatic Institute for Public Policy
Rijeka, Croatia

Photograph by Nate Robert
The lady holds a sign which reads: "For Croatia's youth, their dream is America; For Croatia's [corrupt] politicians, America is in Croatia."

The Adriatic Institute for Public Policy takes this opportunity to feature the significant work of photographer Nate Robert which includes a compelling essay written about his recent visit to Zagreb, Croatia.  While tourists and foreign visitors venturing to the Balkans gravitate to known commercial sites and tourist traps, the astute and brilliant photographer Nate Robert ventures into local communities capturing the everyday lives of citizens through his extraordinary lens while taking time to listen and learn about the challenges, hopes and dreams of individuals.  It did not take long for the photographer to discern the plight of Croatia's ordinary folks suffering through economic hardship brought by the nation's colossal corruption and blocked economic reforms.  Mr. Robert concludes his work on Croatia's corruption by including an op-ed co-authored by Adriatic Institute's senior leadership featured in Brussels-based EUobserver - "EU should stop funding Croatia's corrupt networks".
Mr. Robert noted that the purpose of his article was "to draw attention to the corruption occurring in Croatia and to point out that despite the enormous crimes being committed, the ordinary citizens remain happy and resilient."  Mr. Robert also noted that while Croatians were all too aware of the ills of corruption, the rest of the world had no idea of the plight of the Croatia's citizens.
Mr. Nate Robert writes: 
This is far from an isolated case of corruption. In the late 1990′s,  then Croatian President Tuđman devised an insidious concept that would see “200 families” be given control over all property in Croatia. During this period, influential individuals – with state backing – acquired publicly owned properties and land at bargain discount prices.

Having been robbed of their communal wealth, the ordinary citizens of Croatia were further punished by having these inept and inexperienced new company owners run many organisations into the ground. This lead to an economic depression, resulting in widespread unemployment and pain. To this day, Croatia grapples with extreme unemployment. The nation continues to deal with seemingly endemic corruption, nepotism, and elitism.

These conversations I have been having in Zagreb, with locals all too willing to tell me the truth about their personal lives, and their country, are starting to have an effect. “All my life, I wished I was born in an English-speaking country”.  On the outskirts of Zagreb, this definitely wasn’t a normal tourist haunt. I was taken aback, and I saw sadness in her eyes. “Why?”, my companion asked.
“When I was younger, I watched Santa Barbara on television. I loved it. I wanted that life. Anyway, what are you doing here, in this part of Zagreb? Not many tourists come here”. I explained I wanted to take a look at the enormous, brutal, communist-era apartment building across the road. “Oh.” Any confusion she had developed about why we were standing in her world, had just been amplified.   Mr. Robert's captivating photography done in black and white provides a strark, yet, profound focus on each of his subject, revealing a subtle emotive response.  The photography of structures from the communist-era are projected in a not so subtle manner clearly describing the twin legacies of Croatia's communism rule which was best conveyed by Natasha Srdoc in her piece "Why we aren't free yet": 
"disregard for private property rights and the inheritance of institutional power by networks of corrupt government officials and their private partners in crime."
There is a statement on photography which states - "a picture is worth a thousand words." Through his photography and insightful essay,  Mr. Robert does that and more by bringing great attention to Croatia's most glaring challenge - colossal corruption and the faces of real individuals surviving at the hands of a corrupt and debilitating system.In his essay, Mr. Robert highlights his own personal observation by stating:  Maybe there is something to be said for living in the moment.
Or maybe there isn’t any other real choice.

It’s always a tough one – getting political on what is ostensibly the personal blog of a travelling photographer. However, stories like these deserve to be told.Indeed, we commend Mr. Robert for his courage and sincerity in capturing our world in Croatia and presenting the suffering of a people through photography and hopefully inspiring others to get involved in bringing about positive changes through real pressures for principled reforms.  Mr. Robert's story deserves a greater hearing as we together take time and share his insights and photography with the world.  We hope that you will take a closer look at Mr. Nate Robert's photography and review his observations of Croatia during his visit with local citizens.  It is our hope that you will get involved by sharing Mr. Robert's extraordinary work found through the relevant link provided below with your respective professional and engaged social networks:Mean Streets of Zagreb, Croatia – Most Corrupt Nation in The World

Sincerely, The Adriatic Institute for Public Policy

 

 
Cornelis van Zweeden za Southeast European Times iz Dubrovnika: 

Kako bi zaustavile odljev nezakonito stečenog novca iz Hrvatske, banke moraju podatke o identitetu vlasnika računa učiniti transparentnima, dok vlada mora osigurati da njezini zaposlenici budu obučeni za uočavanje i izbjegavanje pogrešaka, tvrde analitičari. 

Prema Global Financial Integrityju, međunarodnoj organizaciji za istraživanja i zagovaranje u javnosti, Hrvatska je između 2001. i 2010. godine zbog korupcije i utaje poreza izgubila 11,6 milijardi eura.

To iznosi 2645 eura po stanovniku, što je najviše u regiji nakon Crne Gore, gdje je odljev nezakonito stečenog novca po stanovniku bio gotovo tri puta veći.

"Hrvatska bi mogla djelomično zaustaviti odljev novca time što bi banke obvezala da doznaju stvarne vlasnike računa", rekao je za SETimes Clark Gascoigne, direktor komunikacija te organizacije.Cijeli tekst: http://www.setimes.com/cocoon/setimes/xhtml/hr/features/setimes/features/2013/03/19/feature-03
Analitičari pozivaju Hrvatsku da se bori protiv korupcije Open Letter to Croatia's PM and Finance Minister on $15.2 Billion in Illicit Financial OutflowsIntervju Nataše Srdoč, Predsjednice Adriatic instituta za javnu politiku za HRT - Dnevnik 3 o $15.2 milijarde dolara nezakonitih financijskih odljeva iz Hrvatske. Izvršni urednik Dnevnika 3 je Denis Latin a intervju je vodila Tončica Čeljuska.


Nataša Srdoč govori o Otvorenom pismu poslanom hrvatskom premijeru Milanoviću i ministru financija Liniću. Otvoreno pismo su zajednički potpisali Monica Macovei, Članica Europskog parlamenta i prijašnja ministrica pravosuđa Rumunjske, Roger Helmer, Član Europskog parlamenta iz Velike Britanije, Nataša Srdoč i Joel Anand Samy, suosnivači Adriatic instituta za javnu politiku. Otvoreno pismo traži odgovornost i povrat $15.2 milijardi nezakonitih financijskih odljeva koji su izašli iz Hrvatske putem korupcije, kriminala i porezne evazije u periodu 2001-2010, prema izvješću Global Financial Integrity, organizacije sa sjedištem u Washington DC-u. Otvoreno pismo traži odgovore na dva konkretna pitanja:


1) Da li su hrvatske vlasti zatražile informacije od vlasti u Lihtenštajnu, Austriji, Švicarskoj, Velikoj Britaniji i drugim zemljama uključujući imena pojedinaca i pojedinačne iznose transferiranih sredstava obuhvaćene nezakonitih financijskim odljevima?


2) Koliko slučajeva nezakonitog bogaćenja je hrvatska država tužila od 1991. godine? Koliko je sredstava naplaćeno za hrvatsku riznicu do sada? Molim vas, dostavite nam detalje svih ovih slučajeva. 
 
Tko će vratiti ukradenih $15.2 milijardi poreznim obveznicima - hrvatske ili strane vlasti? Organizacija Global Financial Integrity iz Washingtona objavila je u prosincu izvješće o nezakonitim financijskim tokovima iz zemalja u razvoju u periodu 2001 - 2010.
Iz Hrvatske je u periodu 2001-2010 izneseno $15.2 milijardi američkih dolara. $15 milijardi nezakonitih financijskih odljeva obuhvaća pokradeni novac prikupljen kriminalom, korupcijom i poreznom evazijom hrvatskih političara i njihovih kriminalaca.  

Cornelis van Zweeden for Southeast European Times:

In order to stem the flow of illicit money leaving Croatia, banks need to make account identifications transparent and the government needs to make sure its employees are trained to catch and avoid mistakes, analysts said. 

According to Global Financial Integrity, an international research and advocacy organisation, between 2001 and 2010 Croatia lost 11.6 billion euros through corruption and tax evasion.  That was 2.645 euros per person, the highest figure in the region after Montenegro, where the outflow of illicit money was almost three times higher in relative terms. Full text:  Analysts: Croatia is ignoring outflow of illicit fundsAnalitičari pozivaju Hrvatsku da se bori protiv korupcijeOpen Letter to Croatia's PM Milanovic and Finance Minister Linic on $15.2 Billion in Illicit Financial Outflows via Crime, Corruption and Tax Evasion - Co-signed by Members of the European Parliament Monica Macovei and Roger Helmer and Adriatic Institute's Natasha Srdoc and Joel Anand Samy
Open Letter to Croatia's PM and Finance Minister on $15.2 Billion in Illicit Financial Outflows Tko će vratiti ukradenih $15.2 milijardi poreznim obveznicima - hrvatske ili strane vlasti?   

Dear Prime Minister Zoran Milanovic and Foreign Minister Vesna Pusic,

It was appalling to notice the guest of honor of your government administration, even though Croatia’s national media tried to play down the red carpet rolled out for Ilham Aliyev, president of Azerbaijan. In light of continued media censorship and the media’s self-censorship in Croatia, we have several questions on behalf of Croatia’s citizens and taxpayers:

1.  How could Ilham Aliyev visit Croatia, when no other EU member state has openly welcomed this authoritarian ruler to their soil?  Doesn’t this go against the efforts of EU member states and other  strong rule of law nations who have condemned Baku’s dictator including the recent strong comments and protest conveyed against the arrest of Azerbaijani political opposition leaders? 

2.  Was there a specific reason to meet with Mr. Aliyev  - isn’t this a role for the president of Croatia? Mr. Aliyev could have brought his PM to meet with you. Or, is it that you knew very little of how the PM of Azerbaijan matters, as does the entire government of Azerbaijan, since they are merely instruments of Mr. Aliyev and his family members.

3.  Azerbaijan’s authoritarian ruler Ilham Aliyev has a scheme to draw attention to his country, and especially his father through handing out financial grants, provided you erect a monument to Mr. Aliyev’s father, as was recently the case of Mexico and Serbia.  If you are thinking of erecting a monument to Mr. Aliyev’s father so to be able to receive a financial grant and special favors for Croatia’s corrupt elite, are you ready to face public and international outrage?
 
4.  Have you also accepted to falsify historic facts and deny the Armenian genocide, yet fabricate "a genocide the Armenians committed against the Azeri people", as the President of the Republika Srpska entity of Bosnia and Herzegovina Mr. Milorad Dodik claimed last month after having managed a deal with Mr. Aliyev? Will you present that motion to the Croatian parliament as well?

5.  Do you know that entering any gas pipeline deals, any purchase of the Azeri oil and gas, you are effectively buying from the family business of the Azerbaijan First Lady as based on published reports and investigative reports? Did Croatia’s First Lady spend time with the Azerbaijan President’s spouse or did Mehriban Arif qizi Aliyeva broker deals during the state visit?     

6.  Mr. Aliyev said he was interested in tourism development. It is no secret that Azerbaijan is looking into buying coastal property and competing  with the Russian investments who have purchased Montenegro’s prime properties. Will Croatia become the Azeri province on the Adriatic sea as it enters the EU club?  In fact, would not this an opportunity for Croatia to be used as a beachhead for Mr. Aliyev’s foray into the EU?

7.  Have you consulted with your European colleagues to what extent you can make deals with Azerbaijan as a member of the EU common market and to what extent your commercial deals have to be disclosed? Did Mr. Aliyev agree to such disclosures?

8. How do you feel meeting a leader who completely resembles Kim Jong-un: a family dictatorship that unlike poor North Korea is very wealthy with oil and gas. Would you talk to Kim Jong-un equally cordially?

9.  Did you agree with Mr. Aliyev that freedom of speech or media freedom should be suppressed?  Was Mr. Aliyev providing lessons from a corrupt Azerbaijan where the average worker makes less than $400 per month while the President and his family have accumulated billions as exposed in the CNBC investigative report?  


10. What lessons were shared during the ‘enlightening’ visit of Azerbaijan’s president and will Croatia continue down the path with its colossal corruption similar to Azerbaijan?  Should we expect lessons from the family-run communism of Azerbaijan to take over, so that we can rush headlong to the EU before we get expelled from the membership due to Croatia’s colossal corruption, politically influenced courts, rampant electoral fraud and economic collapse?

Relevant links: 
Offshore companies provide link between corporate mogul and Azerbaijan’s president
http://www.icij.org/offshore/offshore-companies-provide-link-between-corporate-mogul-and-azerbaijans-president
 
http://www.freedomhouse.org/report/nations-transit/2012/azerbaijan 

http://video.cnbc.com/gallery/?play=1&video=3000074479

http://www.rferl.org/content/azerbaijan_president_aliyev_daughters_tied_to_telecoms_firm/24248340.html
 
http://wikileaks.org/cable/2010/01/10BAKU54.html
 
http://wikileakscablegate.blogspot.com/2010/12/currently-released-so-far_1811.html

http://wikileaks.ch/cable/2010/02/10BAKU127.html

http://cablegatesearch.wikileaks.org/cable.php?id=09BAKU749&q=aliyev

Members of the European Parliament Monica Macovei and Roger Helmer and Adriatic Institute's senior leadership members Natasha Srdoč and Joel Anand Samy co-signed an open letter to Croatia's Prime Minister Zoran Milanović and Finance Minister Slavko Linić about the nation's $15.2 billion in illicit financial outflows via crime, corruption and tax evasion during the years 2001-2010.  This amount does not include cash or the nefarious Balkan Route's illicit heroin trade of $20 billion per year, arms trade and human trafficking of young women and children.

On Feb, 24, 2013, Croatia's state-run HRT TV - Dnevnik 3 news program highlighted the nation's $15.2 billion in illicit financial outflows (2001-2010) with a live interview led by HTV anchor Tončica Čeljuska featuring Natasha Srdoč, Adriatic Institute's chairman.

The interview also covers the complicity of Western financial institutions located in Liechtenstein, Austria and Switzerland. The Balkan region's $111.6 billion in Illicit financial outflows via crime, corruption and tax evasion has hemorrhaged the entire region and blocked economic and judicial reforms. The unemployment rate in Croatia is over 20% and the youth unemployment rate is above 45%.

For Anglophones, the video includes relevant sub-titles. 

Index.Hr - EU parlamentarci Milanoviću i Liniću: Nema EU novca dok ne riješite nezakonite financijske odljeve!Open Letter sent on February 21, 2013



February 21, 2013

Mr. Zoran Milanovic
Prime Minister

Mr. Slavko Linic
Finance Minister

Vlada RH
Trg svetog Marka 2
10000 Zagreb
Croatia

Open Letter to Zoran Milanovic, Prime Minister of Croatia and Slavko Linic, Finance Minister

Dear Mr. Milanovic and Mr. Linic,

On behalf of European Union member state taxpayers and Croatia’s citizens and taxpayers, we have asked the government of Croatia to address the problem of more than $15.2 billion (€11.4b) of illicit financial outflows. We have been disappointed by the lack of a timely response, and continue to seek accountability.  
As you know, Global Financial Integrity, a Washington-based research and advocacy organization, in a report issued December 2012, found that over $15.2 billion left Croatia via crime, corruption, and tax evasion during the period 2001 to 2010. During this same period, EU taxpayers were sending financial aid to Croatia.

Croatia is scheduled to receive €11.1 billion ($14.8b) of EU funds during the period 2014 -2020. It is of utmost importance that these funds do not end up supporting corrupt networks or being sent to private accounts belonging to Croatia’s corrupt politicians and government officials or their private partners in crime in Croatia and other jurisdictions.
Mr. Milanovic and Mr. Linic, we look forward to your written response to these relevant questions:
1.  Have Croatian authorities requested information from authorities in Liechtenstein, Austria, Switzerland, the UK and other countries including the names of individuals and amounts of funds transferred, pertaining to the reported illicit financial outflows?

2.  How many cases of illicit enrichment has the government of Croatia prosecuted since 1991?  What funds have been recovered for Croatia’s treasury thus far? Please provide the details of all the cases.


The practice of sending EU taxpayer funds to Croatia cannot continue until the accountability of Croatia’s government is firmly in place. The government must address the illicit financial outflows and the corruption of politicians and government officials. It must recover funds amassed through corruption and implement measures to end the corruption.

We look forward to receiving your answers.

Cordially,


Monica Macovei
Member of the European Parliament
Romania


Roger Helmer       
Member of the European Parliament
United Kingdom


Natasa Srdoc                   
Co-Founder and Chairman
Adriatic Institute for Public Policy


Joel Anand Samy
Co-Founder and Trustee
Adriatic Institute for Public Policy




_____________________________________________________________________________

Relevant materials: EU Observer - Op-ed: EU should stop funding Croatia's corrupt networks Croatia: $15.2 billion in Illicit Financial Outflows via Crime, Political Corruption and Tax Evasion (2001-2010)
Global Financial Integrity, Washington, DC  Roger Helmer, MEP, UK: Written Question to the European Commission on Croatia's $15.2 billion in Illicit financial outflows via crime, corruption and tax evasion"According to published reports, significant amounts ended up in the Austrian-based Hypo Alpe Adria Bank and its Liechtenstein branch, which was taken over by Prince Michael von Liechtenstein in 2007."  - Roger Helmer, MEP, UK, Written Question to the European Commission (23 January 2013).Video: Monica Macovei, Member of the European Parliament, Romania and Former Justice Minister Interviewed on Croatia's State-Run HRT-TV - Addressing Corruption in Croatia and the Reasons for Post-Accession Monitoring  Video: Tko će vratiti ukradenih $15.2 milijardi poreznim obveznicima - hrvatske ili strane vlasti? 
Nataša Srdoč - Index.hr: "Osiromašeni građani su pokradeni: U devet godina iz Hrvatske nezakonito izneseno 15 milijardi dolara!" EUobserver: EU treba prestati financirati hrvatske korumpirane mreže Video: How to Establish the Rule of Law in Croatia  

Five Strategic Areas to Monitor in Croatia by Euro-Atlantic Institutions and Taxpayers

Roger Helmer MEP on Croatia, February 2011

Modus operandi javne vlasti je vršenje zahvata u imovinska prava subjekata nad kojima vlada. Javna vlast na taj način dodijeljuje, oduzima, ograničava ili na drugi način modificira imovinska prava građana. Značajan dio zakonodavne djelatnosti odnosi se upravo na realokaciju postojećih imovinskih prava. Suvremene države svojim zahvatima realociraju preko polovice ostvarenog bruto proizvoda.

Tradicionalan način stjecanja imovinskih prava je voluntarna razmjena istih na slobodnom tržištu; to je zakoniti način koji u potpunosti poštuje preferencije sudionika, uz potpuno poštivanje njihovih subjektivnih prava. Drugi način stjecanja imovinskih prava odnosi se na legitimno djelovanje javne vlasti, gdje se imovinska prava sukladno zakonskim pravilima, unaprijed obznanjenim kriterijima i nediskriminatorno svim subjektima oduzima dio imovine bez izravne kompenzacije, te se tako prikupljena imovinska prava koriste u svrhu funkcioniranja javnih servisa koje osigurava javna vlast. Imovinska prava izvornih nositelja postaju imovinska prava službenika kroz naknadu za vršenje jave usluge (npr plaća vatrogascima, policajcima...).

Suprotno ustaljenoj praksi i mišljenju, protuzakonita realokacija, odnosno krađa, nije i nemože biti sredstvo stjecanja imovinskih prava. Nepošteni stjecatelj ne može niti dosjelošću steći imovinsko pravo, čak i ako je progon protupravnog djela u zastari. Moguće je steći samo protupravnu imovinsku korist, koju javna vlast mora oduzeti protupravnom stjecatelju te mora biti vraćena izvornom nositelju imovinskog prava.

Postoji, međutim, način stjecanja imovinskih prava suštinski identičan krađi, iako ga pravna norma karakterizira kao legalnu i legitimnu odluku nositelja javne vlasti. Radi se o situacijama kada nositelj javne vlasti, službenik ili dužnosnik, ima preširoke diskrecijske ovlasti, odnosno kada granice ovlasti kojima zadire u imovinska prava, ali i druga prava građana, nisu precizirane normom ili nisu opće objektivno ograničene.

Nelegalna, crna tržišta nastaju kada institucionalne strukture spriječavaju privatne subjekte da alociraju svoje resurse na kompetitivnom tržištu. Primjera radi, porezna utaje nastaje upravo kao rezultat poreznog i drugog regulatornog opterećenja koje tjera privatne subjekte da robu i usluge razmjenjuju na crnom tržištu. Iako je nemoguće u potpunosti iskorijeniti crno tržište i poreznu utaju, moguće je značajno smanjiti njihov opseg smanjivanjem količine poreznog i drugog regulatornog opterećenja. Protupravne aktivnosti državnih službenika ili dužnosnika javne vlasti, odnosno korupcija, uzrokovane su istim institucionalnim preprekama koju javna vlast propisuje privatnim subjektima. Međutim, poput porezne utaje privatnih subjekata, koruptivne aktivnosti službenika odnosno dužnosnika javne vlasti moguće je značajno smanjiti smanjivanjem institucionalnog okvira koji istima omogućava navedeno protupravno djelovanje.

Korupcija je posljedica diskrecijske ovlasti nositelja javne vlasti. Propisi uglavnom površno uređuju samo djelokrug rada i ovlasti nositelja javne vlasti, ostavljajući široki prostor za konkretiziranje propisang djelovanja pravne norme. Primjerice, nemoguće je rad suca u tolikoj mjeri konkretizirati apstraktnom pravnom normom, pretvarajući ga u mehaničkog izvršitelja volje zakonodavca. Ono što suštinski obilježuje njegovu funkciju je upravo proces prosudbe i odlučivanja – sudac donosi odluke utemeljene na vlastitoj prosudbi.

Slično je i sa ostalim državnim službenicima, djelovanje kojih je značajnije ograničeno pravnim pravilima, no ipak u najvećoj mjeri ovisi o njihovoj volji. Npr, policijski službenik, koji svojim radnjama konkretno odlučuje o temeljnim ljudskim pravima, djeluje na temelju vlastite procjene, „osnove sumnje“, kategorije, doduše, propisane zakonom, ali ne i precizno definirane istim. Slično je i sa inspektorima. Značajnu autonomiju imaju i službenici na dnu hijerarhije, posao kojih je u materijalnom smislu toliko normiran da se svodi na mehaničku primjenu pravne norme, no proceduralno, imaju gotovo iste postupovne ovlasti kao i sudac u građanskom postupku (vidi Zakon o upravnom postupku, suštinski reducirana verzija sudskog postupka).

S obzirom da se djelovanje službenika i dužnosnika javne vlasti ne može u potpunosti normirati, postoji neizbježna opasnost da će nositelj javne vlasti koristiti svoju diskrecijsku ovlast na način da pogoduje određenom subjektu, odnosno da zakine u pravima drugog subjekta. Upravo radi toga postoji značajna opasnost od korpucije, u praksi, nepisano pravilo da će javna vlast protupravno (koruptivno) djelovati kada odlučuje o alokaciji imovinskih prava.

Opasnost od nastanka korupcije najevidentnija je u slučajevima kada propisi zabranjuju određenu aktivnost i stvaraju uvjete za nastanak crnog tržišta. Kada je zabranjenu aktivnost nemoguće ili značajno otežano vršiti bez rizika otkrivanja (npr, vršenje određene poslovne aktivnosti na lokaciji koja je inače zabranjena propisima prostornog uređenja, ili npr krađa odnosno realokacija imovine upisane u javne upisnike), za takve zahvate u imovinska prava privatnih subjekata potrebno je sudjelovanje nositelja javne vlasti. Naime, kada su institucije u stanju protupravnu aktivnost privatnih sudionika veoma lako otkriti i spriječiti, službenici i dužnosnici na vlasti posjeduju jedan resurs od velikog značaja za prekršitelje - prekršitelji su za kontrolu tog resursa spremni platiti. Taj resurs upravo je mogućnost diskrecijskog odlučivanja nositelja javne vlasti, koji omogućuje određenim pojedincima (koji su takvu odluku „kupili“ od nositelja javne vlasti na crnom tržištu službenih odluka) nesmetano vršenje zabranjene ili preregulirane aktivnosti, dok istodobno sprječava drugima vršenje iste, osiguravajući tako svojim klijentima monopolnu poziciju na tržištu na kojem navedena odluka ima učinka. Drugim riječima, nositelj javne vlasti u poziciji je, formalno zakonitom odlukom u granicama svoje zakonom određene ovlasti, prodati „pravo“ na monopolnu poziciju, a to je resurs koji na tržištu ima neopisivo visoku vrijednost – monopolna pozicija je ideal svakog ekonomski racionalnog subjekta.
Veliki potencijal za korupciju predstavlja javna nabava, a posebice kada su institucije javne vlasti značajan ili jedini kupac određenih dobara koje nudi privatni subjekt. Takva situacija redovito nastaje kada zakonodavac za određena ekonomska dobra zakonom odredi režim ograničenog prometa, npr. vojna tehnika, lijekovi izvan slobodnog prometa, određeni infrastrukturni objekti i sl. Prodavatelj tada ima jaku motivaciju da od službenika za nabavu „kupi“ monopolnu poziciju, tj. podmiti ga da donese odluku da javni sektor kupuje isključivo dobra tog proizvođača. Navedenu odluku službenik također može donijeti zakonito, u granicama svoje zakonom određene ovlasti: javni natječaj kao bitan kriterij zahtjeva specifikacije proizvoda ili usluge koje može ponuditi isključivo ponuđač koji je takvu odluku „kupio“ od nadležnog službenika. Kada njegova ponuda nema konkurencije, cjenovna razina koju može tražiti za svoju ponudu ograničena je samo proračunom javnog tijela koje vrši nabavu.

Zanimljivo, pojava korupcije u nabavi između privatnih subjekata beznačajna je u kontrastu s korupcijom u javnoj nabavi. Razlog je profitni motiv koji sprječava privatne subjekte da ulaze u intekraciju koja im stvara gubitak, dok javni sektor ne vodi računa o tom ekonomskom faktoru. Dok je nabava u privatnom sektoru pažljiva i ekonomski promišljena odluka u korist gospodarskog subjekta za kojega se ista vrši, nabavu u javnom sektoru provodi subjekt čiji je ekonomski interes u izravnoj koliziji s interesom proračuna. Provedbom javne nabave u interesu proračuna odriče sebi priliku zarade, a s druge strane oštećivanjem proračuna ne samo da sebi ne čini nikakvu štetu, već ostvaruje i značajan profit.

Korupcija u javnom sektoru nastaje iz istih razloga iz kojih nastaje crno tržište u privatnom sektoru, a upravo je institucinalni okvir nametnut privatnom sektoru omogućio korupciju u javnom sektoru. Svaki novi kvant zabrane ili regulacije gura prethodno legalnu ili nereguliranu aktivnost u crnu odnosno sivu zonu. A u svrhu zadovoljavanja potreba takvog tržišta, nastaje komplementarno uslužno tržište – tržište diskrecijskih ovlasti službenika i dužnosnika. Korupcija u javnom sektoru suštinski je crno tržište odluka javnih vlasti, krojenih po mjeri klijenata.

Službenici i dužnosnici javnog sektora u bitnome su slični subjektima privatnog sektora: individue su, čije odluke su utemeljene na istim motivacijskim fundamentima koje dijele sa subjektima privatnog sektora – osobni, partikularni interes značajniji je od tuđih, odnosno općih ili javnih interesa. Stoga, gdje god postoji mogućnost da će sadržaj odluka koju službenik ili dužnosnik donosi imati utjecaja na njegov individualni interes, razumno je očekivati da će odluka biti u koliziji s javnim interesom. Faktori koji utječu na ulazak nositelja javne vlasti na crno tržište službenih odluka istovjetni su faktorima koji utječu na ulazak privatnih subjekata na crno tržište roba i usluga: radi se o visini očekivane dobiti u odnosu na druge alternative, te rizika da bude otkriven i kažnjen.

S obzirom da službenik odnosno dužnosnik nema izravne koristi od zaštite javnog interesa, točnije proračuna javnog sektora, on ne ostvaruje nikakavu dobit time što se suzdržava od korupcije. Eventualna korist koju može ostvariti uzornim radom je promocija na odgovornije i bolje plaćeno radno mjesto. Međutim, bez obzira koliko god napredovao u hijerarhiji javnog tijela, nikada neće moći ostvariti primanja kakva primjerice ostvaruje vrhunski CEO u privatnom sektoru. S obzirom da većina birača ima niska primanja, politički je oportuno (populistički) ograničiti plaće službenika i dužnosnika javnog sektora, u svrhu smanjivanja antagonističkog odnosa prema nositeljima javne vlasti, uzrokovanih klasnim poimanjem društva. Također, razlog zbog kojeg se većina službenika i dužnosnika usprkos takvim ograničavanjima izravnih primanja odlučuje na karijeru u javnom sektoru, upravo je nemogućnost pronalaženja bolje plaćene karijere u privatnom sektoru: karijera u javnom sektoru predstavlja najbolje što mogu postići s obzirom na svoje kvalifikacije, znanja i vještine koje posjeduju. Kao jedina značajnija mogućnost povećavanja osobnih prihoda nositeljima javne vlasti nameće se upravo koruptivna aktivnost. 
Za razliku od tržišnog natjecanja s puno konkurencije i mobilnosti, institucije javnog sektora ustanovljene su rigidno hijerarhijski: svaki službenik odnosno dužnosnik posjeduje monopol u segmentu njegove nadležnosti (mjesne ili stvarne), nema konkurenciju a time niti potrebu natjecati se za tržište. S ekonomskog aspekta, subjektu bez perspektive u bolje plaćenom privatnom sektoru, koruptivno iskorištavanje monopolne pozicije javnog sektora predstavlja najoptimalnije sredstvo kapitalizacije svojeg položaja.
Što je veća mogućnost otkrivanja protupravnog djelovanja, manja je motivacija subjekta da se u takvu aktivnost upušta. U praksi postoji više načina na koji se ostvaruje nadzor nad radom službenika i dužnosnika. Transparentnost rada javnog tijela politički je zahtjev koji ide u smjeru delegiranja ovlasti nadzora, ali i obveze, na individualne građane o čijim se pravima odlučuje u upravnom ili sudskom postupku. Međutim, efikasnost takvog nadzora je marginalna.
Individualna korist koju građanin može ostvariti eliminacijom jedog korumpiranog nositelja javne vlasti disproporcionalna je troškovima koje bi snosio da se upusti u adekvatan nadzor i pravnu proceduru potrebnu za penaliziranje korumpiranog službenika ili dužnosnika. Postupovni akti predviđaju jedan institut koji je ekonomski puno prihvaljiviji građanima - radi se o izuzeću odnosno isključenju službenika iz predmeta o kojim odlučuje o pravima građanina, ukoliko građanin može dokazati postojanje zakonom predviđenih razloga za isključenje. Međutim, time se službenik ne isključuje iz službe, već samo iz konkretnog predmeta, problem nije riješen već se postponira u nedogled - građanin nema ekonomskog motiva tražiti sankcioniranje službenika koji više ne odlučuje o njegovim (imovinskim) pravima. Ukoliko nije u mogućnosti dokazati razloge za izuzeće ili isključenje, mito koji se od njega obično traži često predstavlja manji ekonomski trošak od pravnih komplikacija koje bi snosio sukobom sa nositeljem javne vlasti.

Od transparentnosti javnih tijela korist mogu imati novinari koji bi time lakše mogli otkriti i objaviti korupciju u javnom sektoru. Slučajevi korupcije redovito se prijavljuju novinarima i agencijama, međutim, i oni su ograničeni resursima potrebnima za istraživanje svakog konkretnog incidenta, stoga se koncentriraju samo na one slučajeve koji istodobno generiraju veliko zanimanje i relativno ih je jednostavno istražiti (nesmotreni incidenti dužnosnika na vrhu). Istraživanje prave, sistemske korupcije iziskuje značajna sredstva, uključujući radne sate novinara istraživača, koji za vrijeme istraživanja ne generira utrživi output, stoga novinske agencije izbjegavaju alociranje resursa na istragu korupcije. Treba uzeti u obzir i evidentnu koluziju politike i novinskih agencija, što rezultira modificiranjem sadržaja vijesti u svrhu skretanja pozornosti građana od korupcijskih afera.

Zakonodavni okvir koji ustanovljava i normativno uređuje rad institucija, podvrgava rad službenika nadzoru unutarnje kontrole te nadzoru samog čelnika institucije. Ovaj, tradiconalni, oblik nadzora tradicionalno ne polučuje rezultate. Osobe koje bi trebale vršiti nadzor po prirodi svojeg položaja nemaju motivaciju razotkrivati korupciju unutar svoje radne organizacije. Razotkrivanje korumpiranih kolega često dovodi službenika u opasnost, najmanje što mu se može dogoditi je ostracizam, nemogućnost daljnjeg napredovanja, tužba za klevetu itd.. Čelnici tijela ne vole da se njihova radna organizacija prikazuje u negativnom kontekstu i imaju snažnu motivaciju da zataškaju sve moguće incidente. Čak i ako nadzor vrši treće tijelo, vladajuća politička garnitura ima razloga spriječiti otkrivanje značajnijih afera počinjenih za trajanje njihova mandata, u svrhu očuvanja političkog rejtinga. U konačnici, korumpirani službenici i dužnosnici nemaju razloga bojati se nadzora od strane svojih kolega, točnije izostanka istog. Kada god nositelj javne vlasti ima mogućnost provoditi zakon, posljedice kojega je stvaranje crnog tržišta u privatnom sektoru, on posjeduje iznimno vrijedan resurs kojeg može kapitalizirati: može prodati „pravo“ na nesmetano vršenje zabranjene aktivnosti klijentu koji plati najviše. Isti resurs posjeduje službenik ili dužnosnik koji ima ovlast kažnjavati korupciju: on može prodati „pravo“ na nesmetano vršenje koruptivnih radnji službeniku koji mu ponudi adekvatan mito.

Proporcionalni odnos između veličine državnih institucija i prilika za koruptivno djelovanje nositelja javne vlasti je samoevidentan. Sve veći udio javne vlasti u bruto proizvodu implicira da je sve više imovinskih prava pod kontrolom države odnosno nositelja javne vlasti. Kao posljedica takvog stanja nastaju prilike da nositelji javne vlasti koruptivno djeluju, alocirajući ta imovinska prava klijentu koji je od njih „kupio“ donošenje formalno legalne odluke donesene u granicama ovlasti nositelja javne vlasti propisane zakonom. Podizanje poreznog opterećenja i sve veća preregulacija privatnog sektora, povećava udio javnog sektora na štetu privatnog, uz istodobni bijeg prethodno legalnih tržišnih aktivnosti privatnog sektora u crnu zonu, dodatno potičući motivacijske faktore korupcije u javnom sektoru.

Iako je izražena želja birača iskorijeniti korupciju u javnom sektoru, sredstva kojima to opetovano pokušavaju neprikladna su za postizanje tog cilja. Politička platforma populističkih političkih opcija, koja odražava stavove prosječnog birača, temelji se na zamjeni korumpiranih službenika i dužnosnika novim akterima. Međutim, takva, više puta prokušana, populistička metoda ne polučuje i ne može polučiti rezultate iz jednostavnog razloga što zanemaruje temeljne faktore ljudskog ponašanja: svaka individua svoje partikularne interese vrednuje više od partikularnih interesa drugih individua, uključujući i javni interes. Novi akteri samo će zamjeniti stare i preuzeti njihove koruptivne obrasce ponašanja u svrhu poboljšavanja svoje materijalne pozicije kao svojeg partikularnog interesa.
Korupcija je problem institucionalne strukture javnog sektora, ona je obilježje takvog sustava, proporcionalna je njegovoj veličini. Smanjivanje korupcije moguće je postići samo smanjivanjem veličine javnog sektora kroz smanjivanje poreznog opterećenja, smanjivanja broja institucija, normativnih akata i u konačnici, broja službenika i dužnosnika u svojstvu javne vlasti. Slobodno tržište, kao sustav voluntarne razmjene imovinskih prava, sadrži efikasne antikorupcijske mehanizme u samoj svojoj suštini, te je problem korupcije moguće rješiti kroz višestruko povećavanje udjela slobodnog tržišta u bruto proizvodu (kroz aktivnost privatnog sektora) u odnosu na udio javnog sektora u bruto proizvodu.

Građanin

Autor: „Kapitalac“ - http://kapitalac.wordpress.com/U ovim izuzetno teškim trenucima krize koja se konstantno pogoršava i u građanima pojačava osjećaj nesigurnosti i konfuzije, građani Hrvatske trebali bi usmjeriti posebnu pozornost na razmatranje osobnih problema među kojima prednjači njihova ekonomska nemoć, a u sve većoj mjeri i siromaštvo. Iako će krizu političari i ekonomski stručnjaci definirati kao ekonomsku ipak se radi o svojevrsnoj društveno-političkoj krizi čije posljedice osjećamo na ekonomskom planu. U tom pogledu nemoguće je izuzeti ekonomiju iz razamatranja, no moguće je uputiti na to kako je ekonomska kriza potaknuta i pogoršana političkim odlukama vlastodržaca.Sa zadnjom konstatacijom složit će se većina čitatelja bez obzira na političko ili ideološko opredjeljenje. Iz perspektive zagovornika „jake države“ (građani često nisu svjesni da im se time podmeće „jaka vlast“ – bilo lijeva ili desna) političke odluke su loše jer nisu pokazale očekivane rezultate prosperiteta stoga smatraju kako je te odluke nužno redefinirati, da je to potrebno učiniti žurno te zamjeraju vlastima što strategije ne osmišljaju brže i ne provode odlučnije. Iz perspektive klasičnih liberala, koji zagovaraju osobnu slobodu i zaštitu osobnih imovinskih prava - što je u suprotnosti s jakom državom, (o čemu sam pisao u svojem prethodnom tekstu “Rješenje krize u Hrvatskoj” na Libertas blogu Adriatic Instituta), političke odluke su loše jer ulaze u razine društvenog konsenzusa u koje nikako ne bi smjele ulaziti. One se upliću sve dublje u međuljudske odnose i teže regulaciji sve većeg broja društvenih pitanja i to čine na sve detaljnijoj razini pri čemu građani ostaju zakinuti sami odlučivati o pitanjima koja ih se dotiču na osobnoj razini. Istražujući ovaj društveni problem došao sam do zaključka kako se osnovne razlike između očito prosperitetnih i očito represivnih država kriju u temeljnim aktima tih država - u njihovim Ustavima, a u tom kontekstu su usko vezane za pitanja osnovnih prava građana među kojima su prije svega njihove slobode, osobito one ekonomske, a među kojima je najvažnija zaštita njihovih imovinskih prava kao osnovni preduvjet prosperiteta.U pitanju ekonomskih sloboda, Hrvatsku možemo usporediti s nekom od slobodnijih europskih država koje su svoj pravni okvir utemeljile na vladavini prava i izričitoj zaštiti imovinskih prava svojih građana, primjerice s Estonijom. U tu svrhu poslužit ću se Indexom ekonomskih sloboda The Herritage Foundationa. Index obuhvaća četiri osnovna područja:     1. Vladavina pravaHrvatsko pravosuđe pod velikim je političkim utjecajem i index zabilježava značajan nivo korupcije koja kontinuirano potkopava pravosudne reforme usmjerene uvođenju vladavine prava. S obzirom da broj neriješenih sudskih sporova raste iz godine u godinu, građani se osjećaju nezaštićeno i beznadno. Imovinska prava građana često se krše pod političkim pritiskom koji promovira apstraktno „opće dobro“. Estonija, nasuprot Hrvatske, je uspostavila jak sustav vladavine prava te nezavisno sudstvo koje je učinkovito odvojeno od državne vlasti i nije pod njenim utjecajem. Imovinska prava građana se poštuju, a tome u prilog idu znatni napori kojima estonska vlada vrši povrat imovine koja je građanima bila konfiscirana u vrijeme SSSR-a (denacionalizacija) što je sukladno principima vladavine prava.


2. Doseg vlastiU pogledu državne potrošnje hrvatska Vlada je pokazala znatno nižu razinu discipline od estonske. Iako je zabilježen blagi rast ovog indikatora, on je isključivo takav zbog planirane stagnacije deficita u trenutku kada su parametri očitavani. Planirano državno zaduženje u 2013. iznosi HRK29,7mlrd te će, ukoliko ono bude ostvareno prema najavama, Hrvatska u slijedećoj godini sasvim sigurno zabilježiti dodatan pad vrijednosti indexa. Građani Hrvatske opterećeni su visokim progresivnim poreznim stopama koje guše poduzetništvo i onemogućuju nove investicijske poduhvate privatnog sektora. Estonija za razliku od Hrvatske primijenjuje flat-tax sustav te su građani porezno opterećeni u jednakoj mjeri.


3. Učinkovitost regulatornog okviraAdministrativne procedure koje su postavljene pred hrvatske građane koji se namjeravaju baviti poduzetništvom su i dalje komplicirane i neučinkovite, a reforme koje se u tom pogledu provode teže uvođenju novih procedura umjesto pojednostavljenju postojećih. Trošak i vrijeme potrebno za osnivanje tvrtke nadmašuje svjetski prosjek. Sloboda rada je i dalje na vrlo niskoj represivnoj razini gdje su poslodavci opterećeni mnogim zakonskim ograničenjima koja se bave paušalnom zaštitom radnih mjesta te je sklonost zapošljavanju novih radnika vrlo niska. Ovaj okvir, uz postavljenu ljestvicu minimalne plaće, osnovni je uzrok visoke  nezaposlenosti zbog čega izostaje i dinamika na tržištu rada (potražnja kadrova, jednostavnost prelaska radnika od jednog prema drugom poslodavcu). Estonija, nasuprot Hrvatske, uspješno provodi reforme pojednostavljenja regulatornog okvira pa je vrijeme potrebno za osnivanje tvrtke svedeno na svega sedam dana, uz minimalne obavezne procedure, prezapošljavanje radnika je olakšano ukidanjem raznih penala prilikom otpuštanja radnika, a uvođenje Eura kao valute nije utjecalo na rast cijena.



4. Sloboda tržišta
Otvorenost hrvatskog tržišta usporediva je s estonskim iako su birokratske prepreke u Hrvatskoj još uvijek na visokoj razini. Hrvatsko tržište sve više se otvara investitorima no oni su i dalje obeshrabreni prethodno navedenim problemima među kojima prednjači loša zaštita imovinskih prava. U tako neatraktivnom i nesigurnom okruženju investitori nisu skloni ulagati svoj kapital, a stalne izmjene zakonskog okvira loše utjeću na perspektivnost pokrenutih investicija. Bankarski sektor je relativno stabilan u obje zemlje pri čemu Estonija prednjači u regulatornom okviru koji je liberalniji od hrvatskog, dok Hrvatska prednjači (u negativnom smislu) u povećanju broja loših plasmana.


Prosperitetne države posvećuju ključnu pozornost pitanjima ekonomskih sloboda i građanima jamče zaštitu tih prava u svakom pogledu. Američki Ustav u svojem prvom amandmanu jamči građanima da parlamentarno tijelo predstavnika građana - Kongres, nikada neće donijeti zakon kojim će u bilo kojem pogledu umanjivati ili oduzimati njihove slobode, te vrlo jasno definira okvire zajedničkih pitanja o kojima će se zajednički odlučivati dok većinu pitanja ostavlja građanima i društvu da ih rješavaju slobodno, u politički neprisiljenim društvenim odnosima. Represivne države bez iznimke ova pitanja reguliraju na potpuno drugačiji način. Iako na prvi pogled govore o istim pravima, one izvrgavaju jamstva prepustajući ih volji autoritativne vlasti; građanima se “jamče” navedene slobode, uključujući i pravo na imovinu, te je iste moguće oduzeti samo zakonom! Razlika je očita kao i činjenica da primjer prethodnog Ustava bezuvjetno štiti ove slobode, jer nikome ne dozvoljava stvoriti zakon koji odlučuje o njihovom zatiranju, dok ih primjer represivnog ustava ni u kojem smislu ne štiti. Čak štoviše, represivni ustav ostavlja bezuvjetnu mogućnost vlastima da prema vlastitom osjećaju i u bilo kojem trenutku donesu zakon koji će na relativan način biti usmjeren na oduzimanje tih sloboda djelomično ili u potpunosti. Hrvatski Ustav je u svakom pogledu primjer ustava karakterističnog za represivne države, na čijem vrhu je najčešće ustoličena vladajuća politička kasta, a ispod njih uglavnom siromašan narod koji je podređen njihovim politikama i u čijem okviru traži smisao vlastitog života i uglavnom ga u njemu ne nalazi. Obećanje političara da državom neće upravljati nemoralno, građanima je slaba utjeha i nikakva zaštita. U tom pogledu dovoljno je prisjetiti se svih političkih afera u Hrvatskoj, od kojih su one najteže i dalje neriješene. Postoji očita sprega političara i njihovih kronista koji krse vladavinu prava i naočigled legitimno ali evidentno nepravedno i koruptivno dolaze do neizmjernog materijalnog bogatstva pri čemu uspješno eskiviraju pravno odgovarati za svoje postupke ili bivaju lišeni odgovornosti. Sve navedeno posljedica je nepostojanja vladavine prava i nezavisnog sudstva koje su hrvatski građani naslijedili. Političari su nastavili sa svojom kolektivističkom praksom preuzetom iz Marxovih ideoloških osnova i sa promoviranjem lažne demokracije . Pravosudne reforme su nužan korak prema pravnoj sigurnosti hrvatskih građana i njihove imovine što je preduvjet za ostvarivanje dugo očekivanog ekonomskog oporavka i slobode. O ovoj problematici govorim i u tekstu „Reformom Ustava do rješenja problema“ koji uključuje i tematski povezan video prof. Michael C. Mungera (Duke University).

Kapitalac

Nataša Srdoč, Predsjednica Adriatic instituta za javnu politiku
2013 Indeks ekonomske slobode za Hrvatsku - Heritage Foundation/WSJ - Adriatic institut Prema Indexu ekonomske slobode za 2013. godinu kojega zajednički objavljuju Wall Street Journal i The Heritage Foundation, Hrvatska se nalazi na 78. mjestu od ukupno 177 zemalja na svijetu i na 35. mjestu od ukupno 43 zemlje u europskoj regiji.

Ekonomska sloboda je osnovno pravo svakog ljudskog bića da kontrolira svoj vlastiti rad i vlasništvo. U društvu koje je ekonomski slobodno, pojedinci su slobodni raditi, proizvoditi, trošiti i ulagati na način na koji njima odgovara - ta sloboda je zaštićena od strane države i nije ograničena od strane države.

Ekonomska sloboda je važna jer se viša ekonomska sloboda povezuje s višim društvenim i ekonomskim vrijednostima, poput većeg dohotka po glavi stanovnika, višim stopama ekonomskog rasta, višem nivou ljudskog razvoja, razvijenom demokracijom, ukidanjem siromaštva i boljom zaštitom okoliša.

Od ukupno deset ocjenjenih kategorija, Hrvatska i dalje ostaje represivna u četiri kategorije ekonomske slobode:

1) vlasnička prava - koja obuhvaća vladavinu prava i nezavisno pravosuđe

2) sloboda od korupcije

3) državna potrošnja i

4) radna sloboda

Mi govorimo o istim represivnim ocjenama Hrvatske u Indexu ekonomske slobode čitavo desetljeće.   

TRIBINA „KRAJ DRŽAVE BLAGOSTANJA“Promocija knjige „After the Welfare State“, autora Tom G. Palmer
Udruga "Druga scena" iz Osijeka i ove godine nastavlja sa svojim radom na organiziranju tribina edukativnog karaktera, unutar kojih njen “Libertarijanski seminar”, koji obuhvaća sagledavanje tema iz ekonomije, sociologije i filozofije iz libertarijanskog ugla, zauzima značajan prostor. Tako su prošle godine bile organizirane tribine o slobodi medija i IT aktivizmu, kao i tribina povodom izlaska knjige Miroslava prokopijevića “Sloboda izbora”, na kojoj je gostovao i autor. Udruga “Druga scena” je u suradnji s Klubom knjižare "Nova" organizirala u četvrtak, 24. 1. 2013., tribinu pod nazivom "Kraj države blagostanja", na kojoj su kao gosti učestvovali i uvaženi gosti iz Slovenije i Srbije. Kao povod za odžavanje tribine poslužilo je objavljivanje zanimlijve knjige "After the Welfare State", koju je uredio američki libertarijanski teoretičar, Tom G. Palmer, s uglednog Cato instituta iz Washingtona.
Nasuprot dominantnom tumačenju aktualne “euro-atlantske” financijske i dužničke krize – a koje tu krizu tumači kao krizu "neoliberalnog kapitalizma" – u ovoj knjizi autor nudi argumente da je uzrok te krize bio državni intervencionizam, a ne slobodno tržište i liberalni kapitalizam, pa su tako i dominantni pristupi rješavanju krize putem pojačavanja državnog uplitanja u ekonomiju (putem raznih glomaznih državnih programa "pokretanja proizvodnje", i slično), unaprijed osuđeni na propast. Knjiga je zanimljiva i stoga što se obraća mlađoj generaciji - na što ukazuje i podnaslov knjige: "Političari kradu vašu budućnost...još uvijek je možete povratiti" - koja je, možda, i najveći gubitnik ovakve politike, jer državni intervencionizam i ne znači ništa drugo nego politiku državnog trošenja danas na račun zaduživanja budućnosti. Mladi ljudi su danas ti koji su opljačkani i kojima se krade njihova budućnost. Ideolog države blagostanja, John Maynard Keynes, govorio je kako smo "na dugi rok svi mrtvi", što samo govori o tome koliko je kejnzijanizam ili filizofija države blagostanja kratkovidna, ekonomski sumnjiva i moralno problematična politika. Današnje generacije, vođene filozofijom države blagostanja, usvajaju jedan, u biti, nemoralan i neodgovoran - ali i ekonomski neracionalan - sustav vrijednosti, koji kaže da je moralno dopušteno i opravdano živjeti na tuđi račun - na račun generacija koje dolaze poslije nas.
Borislav Ristić je, u svojstvu moderatora tribine ispred Udruge “Druga scena”, na početku tribine dao kratak povijesni presjek nastanka i razvoja države blagostanja, od Bizmarka do danas, podvlačeći povezanost između političkog autoritarizma i ideala države blagostanja. Koncept države blagostanja, kako je koncipiran krajem XIX i početkom XX stoljeća, predstavlja regresiju u odnosu na liberalno uređenje društva XIX stoljeća – regresiju na hijerarhijsko “društvo statusa” u odnosu na “društvo ugovora”. Narastanje države blagostanja tokom XX stoljeća je proces karakterističan za zapadna (“euro-atlantska”) društva, dok je taj proces na Istoku i u zemljama Trećeg svijeta imao robustnije oblike (komunizam, socijalizam). Kada je riječ o široko ocrtanim povijesnim tokovima, trebalo bi reći da se danas, za nadati se je, nalazimo na kraju ove negativne evolucije modernog društva, te da, nakon sloma socijalizma na Istoku, ova kriza države blagostanja ukazuje i na slom njegove “mekanije” varijante na Zapadu, te konačan povratak – nakon više od jednog stoljeća lutanja – na ideale klasičnog liberalizma devetnaestog stoljeća. Nisu, dakle, samo bivše komunističke zemlje te koje moraju proći kroz proces tranzicije iz socijalizma ka liberalnom kapitalizmu, nego i sam Zapad treba proći tranziciju ka liberalnom kapitalizmu iz države blagostanja i vratiti se svojim korijenima.
Ivan Ratković je, ispred organizacije “Pravnici za slobodu” i “Libertarijanskog kluba – Libek iz Beograda, te istovremeno kao predstavnik izdavača knjige (European Students for Liberty), predstavio svoju organizaciju i ukratko iznio razloge izdavanja Palmerove knjige. Kao pripadnik mlađe generacije – kojoj se Palmerova knjiga prvenstveno obraća – potvrdio je da, iako su kolektivističke ideje, kako lijeve tako i desne, još uvijek dominantne među mladima, libertarijanski individualizam također ima velik broj svojih pristalica, bar u Srbiji, odakle dolazi. I. Ratković je, također, govorio o teškom naslijeđu socijalizma u Srbiji, te da tamo (kao, uostalom niti u drugim ex-jugoslovenskim zemljama) nema ozbiljnih naznaka tranzicije ka liberalnom kapitalizmu, nego se još uvijek eksperimentira sa socijaldemokratskim modelima države blagostanja, po ugledu – što se može činiti paradoksalno – na Zapad.
Na tribini se, dakle, pored kratkog predstavljanja sadržaja knjige, pokušalo i problematizirati državni intervencionizam kao dominantnu državnu dogmu i pristup rješavanju gospodarskih problema u Hrvatskoj, ali i u regiji. U tom smislu je bilo dragocjeno čuti stavove gostiju iz Slovenije, budući da je ovdje "slovenski model tranzicije" (čiji je kreator kejnzijanac Jože Mencinger) dugo vremena bio preporučivan od strane domaće političke i intelektualne elite kao moralno superioran model tranzicije u odnosu na “neoliberalni” koncept. Sada je taj slovenski neokejnzijanski, mencingerovski model države blagostanja očigledno doživio slom, pa bi trebalo preispitati i samu dogmu o "uspješnosti" takvog modela.
U tom smislu je Rado Pezdir, sa sveučilišta u Celju i Kopru, govorio o pogubnom utjecaju slovenskog modela tranzicije, jer je taj model od pada komunizma, pa sve do nedavne recesije bio uzor za ekonomsku politiku, a Slovenija smatrana najrazvijenijom tranzicijskom zemljom. Po njemu, jezgro slovenske ekonomske politike je bila gradualistička ekonomska politika, koja je zagovarala izolacionizam, državni intervencionizam, dogovore socijalnih partnera, koji su pretpostavljani slobodnom tržištu, jaku državnu regulaciju, stvaranje lokalnih monopola (takozvanih “nacionalnih šampiona”) i vrlo sporu i selektivnu privatizaciju – iz koje su bile isključene banke i osiguravajuće kuće, koje su bile produžetak takve ekonomske politike. Iako je katastrofalan ekonomski pad doveo u pitanje takvu slovensku ekonomsku politiku, i prije krize iz 2008. je bilo dosta indikatora da gradualistička ekonomska politika nije održiva, te da će neizbježno doći do recesije. Kriza iz 2008. samo je pospješila ono što je bilo neizbježno.
Tomaž Štih je govorio o tome da je ključni problem u Sloveniji prepletenost gospodarstva i politike. Takva konstelacija nužno proizvodi korupciju, zbog koje se Slovenija i našla u političkoj krizi, a isto tako i onemogućuje promjene u pravcu stvaranja tržišne ekonomije. Naime, veliki udio državnog vlasništva u gospodarstvu znači politizaciju privrednih komora, koje stoga nisu u stanju da se zalažu za efikasniju i zdraviju privredu. To, po njemu, isto tako znači i da se struktura političkih stranaka zasniva na imenovanju ljudi u poduzeća, što dalje vodi prirodnoj korupciji politike. Zanimljiva okolnost Štihovog učešća na tribini je bilo i to da je toga dana njegova stranka Državljanska lista Gregora Viranta (oko koje su se okupili slovenski libertarijanci), upravo izašla iz vladajuće koalicije u Sloveniji i napustila vladu Janeza Janše, tako da su posjetioci tribine mogli iz prve ruke čuti razloge napuštanja koalicije, kao i institucionalne prepreke provođenju tržišnih reformi u Sloveniji, na koje su nailazili tokom obnašanja vlasti.
Učesnici na tribini:
Ivan Ratković, predsjednik organizacije "Pravnici za slobodu" iz Beograda, koja je članica međunarodne organizacije "European Students for Liberty" (ESFL), kao predstavnik izdavača knjige Toma Palmera;
Tomaž Štih, popularni slovenski libertarijanski bloger (www.libertarec.com) i član kabineta slovenskog ministra financija, Janeza Šuštaršiča;
Rado Pezdir, predavač ekonomije na sveučilištu u Celju i Kopru, kao i kolumnista uglednog slovenskog tjednika "Finance" (www.finance.si);
Borislav Ristić, moderator tribine ispred Udruge "Druga scena" i suradnik Adriatic instituta iz Rijeke.
Zbog toga naziv tribine treba shvatiti kao polemički odgovor na poznati J. M. Keynesov esej iz 1926. godine «The End of the Laissez Faire».



Najavu tribine na osječkom Gradskom radiju, možete poslušati ovdje: http://www.youtube.com/watch?v=kZYXjbSNrcw&feature=share
Najava tribine na portalu “Osijek031”:http://www.osijek031.com/osijek.php?najava_id=42577
Intervju s Tomažom Štihom i Radom Pezdirom povodom tribine za “Glas Slavonije”, može pročitati ovdje: 
http://www.glas-slavonije.hr/187910/1/Ne-ocekujete-valjda-da-ce-vam-drzavne-investicije-spasiti-uneredjenu-drzavu?