Kapetan industrije

Udruženi sadržaj Kapetan Industrije
Ekonomija. Politika. Društvo.
Ažurirano: prije 3 sata 47 minuta

Glupost zvana zabrana rada nedjeljom

Uto, 07/11/2017 - 06:05

U moru glupih idjea koje se mogu pročitati online, jedna od glupljih je ona da je nedjelja po nečemu poseban dan te da bi za taj dan trebala vladati posebna regulacija rada ili radnog vremena. Tu glupost najčešće čitam u kontekstu članaka o kojekakvim napaćenim blagajnicama te rulje s interneta koja žari svoje tipkovnice pišući kako treba zabraniti rad nedjeljom. Potporu toj zabrani daje i kler jer je nedjelja ipak dan kada Crkva ubere najviše novaca od vjernika pa je čisto logično da žele usmjerite ljude s korisnih radnih mjesta pravo u molitvene klupe.

Po meni; zlom neoliberalnom kapitalistu, sustav bi trbeao funkcionirati ovako. Tjedno radno vrijeme je 40 sati, a sve iznad toga su prekovremeni sati. Koje dane će netko raditi je između radnika i poslodavaca. Jednostavno, zar ne? Dosta restorana u RH npr radi nedjeljom ali zato ne rade ponedjeljkom, čisto zato jer nedjelja profitabilniji dan za restorane. Ujedno vjerujem da taj aranžman nije loš za osoblje restorana; ponedjeljak ipak slovi kao najgori dan za raditi u tjednu. Pošto se za dobar dio uredskih poslova firmama ne isplati plaćati prekovremene sate trenutno zaposlenima ili zapošljavati dodatno osoblje, taj se dan uglavnom ne mora raditi. Čista ponuda i potražnja, bez potrebe državne intervencije.

No, što se tiče same zabrane rada nedjeljom, zamislimo nedjelju u kojoj ne rade sljedeći ljudi te pružatelji usluga:

-liječnici, medicinske sestre i bolnička administracija

-temeljna policija, inspektori, anti terorističke jedinice

-taksisti, vozači autobusa, vozači tramvaja te strojovođe

-kontrola leta, piloti, stjuardese, osoblje zračnih luka

-poljoprivrednici

-kuhari, konobari, sobarice, recepcionari i ostalo uslužno i turističko osoblje

-obalna straža, lučka kapetanija

-novinari, zaposlenici u radio postajama te TV kućama

-urednici i novinari na online portalima

-radnici u HEP-u, termoelektranama, ljudi koji nadziru rad elektroenergetske, vodovodne i kanalizacijske mreže

-tehničari i korisnička podrška teleoperatera

-svi pripadnici Hrvatskih oružanih snaga, SOA

-vodoinstalateri, plinoinstalateri, električari

-ljekarne, poliklinike

-bazeni, zabavni parkovi, plaže pod koncesijom

-slastičari, konditori

-kazališta, kino operateri

-nacionalni parkovi, teretane, sportski klubovi, glazbene i sportske dvorane te stadioni

-vatrogasci

-građevinari

-zaštitari, redari

-benzinske crpke

-mjenjačnice

Itd.

Ukratko, dobijemo mrtvu i paraliziranu državu.

Vjerujem da i najgluplji među nama vide da je zabrana rada nedjeljom jako jako loša ideja, no dio njih će ipak reći da bi se zabrana trebala odnositi samo na određena zanimanja, pritom u 99% slučajeva misleći na blagajnice.

Pošto veliki broj ljudi naprosto mora raditi nedjeljom ukoliko ne želimo da našim gradovima vladaju apokaliptični prizori, normalno je za očekivati da i ti ljudi žele ići u kupovinu. Štoviše, otiđite jedan dan do IKEA-e i uvjeriti će te se da baš vikendom dolaze najviše ljudi. Što je logično, pošto većina ljudi ima guste radne dane pa odu šopingirati nedjeljom.

Na svu sreću, tržište bi moglo riješiti „problem“ rada nedjeljom. Kada bi hrvatska imala liberalnije zakone o radu, poput npr. zero hour contracts i liberalnije zakone o studenstkom radu i radu penzionera; studenti, penzioneri i ljudi koji žele zaraditi ekstra kinte bi mogli raditi samo vikendima, dok bi se standardnim radnim danima bavili svojim primarnim obvezama. Tada nebi bilo potrebe za prekovremenim radom jer bi rezervna radna snaga uskočila da preuzme radnu obvezu vikendom.

Osim toga, roboti lagano istiskuju blagajnice s tržišta, tako da će s vremenom biti sve manje blagajnica koje će internet revolucionari moći oplakivati. Win win, zar ne?

ZAKLJUČAK

Zabrana rada nedjeljom je idiotizam.

open-24-7


Kategorije: Hrvatska

Legalizirajmo sve droge

Sri, 27/09/2017 - 14:07

Od najranijih dana nas uče da su droge loše, da od njih treba bježati kao vrag od tamjana. Djeci babe pričaju da ne uzimaju slatkiše od stranaca jer to može biti droga a tinejdžerima da paze da im netko ne ubaci drogu u piće. Ukratko, poruka koja se želi prenijeti je: droga je zlo. Točka.

Takav blanket statement, koji sve regulirane ili zabranjene substance stavlja u isti koš je intelektualno ne ozbiljan ili naprosto rečeno -glup. Nisu sve ilegalne droge iste; nisu jednako štetne, te se usporediva šteta može napraviti konzumacijom legalnih substanci. Pušiti marihuanu je vjerojatno manje štetno od mješanja anskiolitika ili antidepresiva s djedovom šljivovicom. Napominjem da pri pričanju o magnitudi štetnosti neke droge, sve treba uzeti s zrnom soli, jer za većinu njih, dugoročne nuspojave nisu dovoljno dobro proučene. No poanta je, tko se želi izbiti do besvijesti ili si nekako naštetiti, ima pleteru dostupnih legalnih opcija. Samo zato što je nešto ilegalno, ne znači da je ono po svojoj priodi zlo, to samo znači da su birokrati zabranili upotrebu nečega. Marihuana je isprva zabranjena u americi kako bi se lakše progonili crnci i meksikanci te su određene psihodelične droge zabranjene nakon što su hipiji postali pre glasni svojim protivljenjem vijetnamskom ratu.

Država nebi smjela imati ikakve ovlasti određivati što slobodan pojedinac smije unositi svoje tijelo.

Bilo da je riječ o alkoholu, nikotinu, diazepamu, ili heroinu, svaki čovjek bi trebao imati slobodu konzumirati, ali i snositi rizik konzumacije opojnih sredstava. Tabletomani postoje među nama, to se ne negira, no većina ljudi ima dovoljno pameti da se drže uputstva o upotrebi te pažljivo postupaju sa supstancama koje žele konzumirati. Najčešća iznimka je svima nama dobro poznati alkohol, no to je zanemarivo i oprostivo.

No, što je s drogom kao društvenim problemom? Vjerujem da nitko od nas ne želi da se nekakvi doper bode u kvartovskom dječijem igralištu, kao što ne želi da mu pijanci spavaju u haustoru zgrade. U trenutnom zakonskom i pravnom okviru teško da kvartovi, naselja i ulice mogu preuzeti stvar u svoje ruke, samim time, zakon koji ograničava opojna sredstva *u jednu ruku* i ima smisla, jer doperi imaju privatiziran dobitak a gubitak je socijaliziran; raspršen na sve ljude u njihovoj okolici. Doduše, problem bi bio riješen kada bi se implementirala ranije predložena riješenja; Hoppeanske konvente, lokalno pravo i zakoni, te privatne sigurnosne službe koje provode volju stanara kvarta. Ukoliko stanari kvarta ne žele da im beskućnici, nepoželjne etničke manjine, subkulture, narkomani ili ostali pristaše alternativnih životnih stilova remete idilu, na angažiranoj sigurnosnoj firmi je da legitimiraju, zapišu, upozore i otjeraju te individue. Ako se nepoželjni ljudi opet pojave, dobiju pendrekom po kičmi i čizmu u zube. Stanari mogu spavati u miru.

Heroin slovi kao najgora širokodostupna droga i s gore predloženom metodom, problem njegove negativne eksternalije je riješen i s time najgora noćna mora tipičnog protivnika legalizacije droge; koji zna da je dovoljno pametan da se kloni heroina ali se boji da *drugi ljudi* oko njega nisu. Običan puk se ne mora brinuti za sebe. Kao što je Ron Paul rekao konzervativnim južnjacima “da je heroin legalan, vjerojatno ga nitko od vas nebi konzumirao“. No iako heroin nije *legalan* on je i dalje prisutan. Državni zakoni ne mogu promjeniti zakone ekonomije, i gdje postoji potražnja, javiti će se i kakva takva ponuda. Ono što se dogodilo u zabranom heroina je pojava vrlo nečistih prahova i kombinacija, poput npr black tar heroina te substituta poput uličnog dezomorfina (tzv. krokodil), koji ima nezgodni efekt da korisnicima izjeda meso.

Svi smo čuli da je prohibicija droge jednako neuspješna kao i prohibicija alkohola. Prohibicija je danas predmet sprdnje i teško je povjerovati da su političiari mislili da će im zabrana alkohola poći za rukom. Crno tržište je cvjetalo, mafija, šverceri i fušeri profitirali, a trovanje lošim žesticama postalo opća opasnost. Dali taj scenarij zvuči poznato?

prohibition-then-vs-now

Što se tiče samog heroina, za koji će svako reći da je najgora široko dostupna droga (vjerojatno s pravom), htio bih se referirati na neke zanimljive podatke na koje sam naišao.

Pogledajmo članak New York Timesa – 16.05.1971.
(Radi atmosfere predlažem da Voodoo Child svira u pozadini.. Ili Paint it black)

G.I. Heroin Addiction Epidemic in Vietnam

SAIGON, South Vietnam, May 15—The use of heroin by American troops in Vietnam has reached epidemic proportions.

(…)

“Tens of thousands of soldiers are going back as walking time bombs,” said a military officer in the drug field.” And the sad thing is that there is no real program under way, despite what my superiors say, to salvage these guys.”

(…)

The figure on heroin users most often heard here is about 10 to 15 per cent of the lower ranking enlisted men. Since they make up about 245,000 of the 277,000 American soldiers here, this would represent as many as 37,000 men. Some officers working in the drug‐suppression field, however, say that their estimates go as high as 25 per cent, or more than 60,000 enlisted men, most of whom are draftees. They say that some field surveys have reported units with more than 50 per cent of the men on heroin.

No ispostavilo se da kada su se mladići vratili u Meriku’, većinu nije zanimala šprica.

Kako kaže članak “Breaking Bad Habits: How Vietnam War Veterans Broke Their Heroin Addictions”  Huffington Posta:

“Once each soldier returned to the United States, however, they found themselves in a completely different environment. Not only that, they found themselves in an environment devoid of the stimuli that triggered their heroin use in the first place. Without the stress, the fellow heroin users, and the environmental factors to trigger their addiction, many soldiers found it easier to quit.”

Heroin stvara ozbiljnu fizičku ovisnost koju kodein ili metadon mogu koliko-toliko ublažiti, no stvar je u tome da ljudi moraju imati poseban koktel nihilizma, depresije, beznađa i predispozicije da pokleknu pred takvom pošasti. Momci koji su se vratili u topli obiteljski dom, pili milkshake u obližnjem dineru i išli u obližnju crkvu nisu naprosto trebali ubrizgavati kemiju u sebe da bi bili sretni. No nisu svi imuni na pijev droge, koliko god se trudili maknuti od nje.

 

Primjer A:

ffdfdf.PNG

Gospodin Stoka je talentiran reper te se čini kako sasvim ugodan i ljubazan mladić. Početkom ove godine je izašao iz komune četvrti put, te mu redakcija Kapetana Industrije želi iskrenu sreću pri daljnjem životu. Stoka se nažalost nauvako na kokain i ecstasy; droge koje ne stvaraju primarno fizičku ovisnost, već psihološku. Normalni život se može činiti poprilično dosadnim nakon glamura droge pa je razumljivo zašto se neki ljudi često vrate starim porocima.

Neki ljudi naprosto imaju tendenciju postati ovisi o nečemu i nema tog zakona koji će ih spriječiti u tome. Jedan od dvadeset mladih britanaca je jeo ecstasy, no neće svaki od njih postati ovisan.  S druge strane, netko može izbjegavati sve droge u širokom luku, te biti ovisan o plastičnim operacijama ili solariju. Zabrana nije riješenje. Podsjetimo se ovom prilikom da droge koje je Stoka jeo nisu legalne. One su zabranjene. No to ne znači da su i nedostupne. Tko ih traži, lako će ih naći, i niti jedan zakon to neće spriječiti; pogotovo ne u dobu kriptovaluta, silk roada, i jeftine poštarine.

Pošto je ranije riješen problem smetnje potencijalnih heroinskih ovisnika, htio bih dodatno opravdati legalizaciju nekih lakših droga.

Država aktivno sabotira tržišnu mogućnost ocjene čištoće droge te su ljudi ostavljeni da kupuju drogu na povjerenje poznanika ili klubskog dilera. Kad bi droga bila legalna, iza njene kvalitete bi stajao brend. Firme poput Bayera, Plive, Teve, Pfizera i sl. se nebi igrali sa vrjednošću svog brenda te bi prodavali samo najkvalitetniju, labaratorijski provjernu robu. Državnom zabranom, legalni brendovi ne mogu opstati zbog etatističkog nasilja; no tržište, žilavo, snalažljivo i neukrotivo, se trudi održati kakav takav sistem provjere pa postoje stranice poput pillreports.net i ecstasydata.org te razne reddit i facebook grupe gdje se nastoji izvjestiti ljude koje tablete su dobre a koje ne.

Prema članku Guardiana iz 2015 godine, otprilike svaka dvadeseta mlada osoba je konzumirala ecstasy. Riječ o drogi koja je zabranjena, no očito je i dalje dostupna. Država ju naprosto ne može iskorijeniti te umjesto da troši resurse boreći se protiv nje, legalizacijom bi štoviše, spasila živote.

U ovom članku, žalosna majka preklinje vlast da legaliziraju ecstasy nakon što joj je petnaestogodišnja kći umrla od konzumacije pola grama čiste MDMA-e (djelatno sredstvo ecstasy-a). Smrt od konzumacije kristala MDMA-e ili tableta ecstasy nije toliko uobičajena, no kada se dogodi, često je riječ o smjesi pomješanoj sa štetnijim i jeftinijim drogama poput PMA ili MDA, ali ponekad se dogodi da je konzumirana smjesa naprosto značajno čišća od uličnog standarda. Bez brendova, teško je znati. Tablete se prešaju u vrlo primitivnim uvjetima i kvaliteta značajno varira.

ecstasy-tablets-ravejungle

Nadalje, internet je prežet člancima koji pokazuju kako države koje su dopustile posjedovanje i konzumaciju droge ili barem opsežno dekriminalizirale njenu upotrebu, bilježe pozitivne rezultate tih poteza. Najpoznatiji primjer je Portugal te Američke savezne države koje su legalizirale marihuanu.

 

ZAKLJUČAK

Legalizirajmo sve droge:

  • droga će biti čišća i manje štetna; loše verzije i štetni substituti će nestati
  • profit će ići privatnim i čistim labaratorijima i farmaceutskim firmama. Doze će biti odvagane, vakumirane, sa detaljnim uputama za sigurnu uporabu
  • paralelno sa prethodnom točkom, dileri i organizirani kriminal će izgubiti izvor profita
  • manje javnih sredstava će biti iskorišteno za borbu protiv vjetrenjača
  • porast turizma
  • ukoliko ne želite konzumirati drogu, ne morate!
  • ukoliko će netko od vama dragih ljudi konzumirati drogu, vjerojatno želite da ona sadrži što manje smeća u sebi

I za kraj, najvažniji razlog: osobna sloboda i osobna odgovornost!

Ako ne želite konzumirati drogu, ne morate!


Kategorije: Hrvatska