Strašilo

Udruženi sadržaj
moj obračun s njima
Ažurirano: prije 2 sata 46 minuta

Socijalizam je za malograđane

Uto, 29/11/2016 - 13:58

nova klasna teorija – buržuji svijeta ujedinite se!

 

Danas je bio… zanimljiv dan. Naime, nešto sam novo shvatio. Ispričat ću vam.

Počelo je zapravo tako što sam saznao da je prije tjedan dana ministar turizma, izvjesni Gari Cappelli (wtf?), najavio uvođenje, pazite sada ovo… Cro kartice. U osnovi, radi se o tome (bar ako stvarno žele da ovo zaživi) da će ukinuti neoporezivu isplatu regresa (što je “rupa” u zakonu po kojoj poslodavci trenutno mogu zaposlenicima isplatiti 2.500 kuna godišnje neoporezive plaće) i umjesto toga omogućiti poslodavcima da… radnicima neoporezivo uplate valjda 5.000 kuna na poklon karticu, Cro karticu, koju će onda radnici moći potrošiti na… pazite ovo, na odmor u kontinentalnoj Hrvatskoj tijekom čitave godine te izvan sezone na moru, 50 posto za smještaj, oko 30 posto za hranu i piće, a ostatak novca bi bio za muzeje, wellnesse i sličan sadržaj.

Moje inicijalne reakcije išle su nekako kako slijedi: što nije u redu s tim ljudima?, mislim stvarno, jesu li oni normalni?, specijalni interesi opet udaraju, trebam prekopati po netu o Gari Cappelliju i onda otvoriti blog da popljujem tog seronju, ali ozbiljno, koji kurac nije u redu s tim ljudima?, i onda…

 

Znate što je zapravo zanimljivo u ovome?

Radnici zapravo i ne idu na godišnje odmore. Ne, ozbiljno. Da izvučete nekog akšuli radnika s pokretne trake koji radi za minimalac (ili čistačicu prijavljenu na pola radnoga vremena), i da on kojim slučajem dobiva taj regres, ne kažem da ne bi volio otići na akšual godišnji odmor, ali kažem da će se to prilično rijetko dogoditi. Ima druge potrebe koje treba zadovoljiti prije odlaska na godišnji odmor. Platiti struju, kupiti pelene, makedonsko vino 5l 50kn u Kauflandu, platiti registraciju, dozidati sobu kući i tako dalje. Godišnji odmor je vrlo vrlo nisko na listi prioriteta. Pretpostavite da on kojim slučajem dobiva taj regres (a vjerojatno ne dobiva, znam ekipu koja ne dobiva niti prijevoz, jer iako je neoporeziv, ipak je nešto što je dodatno na minimalac), i sada dobije tu šugavu poklon karticu s kojom može na more van sezone. Njemu 2.500 kuna keša vrijedi mnogo više od te šugave Cro kartice što se tiče zadovoljenja njegovih potreba.

S druge strane, zamislite svojeg prosječnog malograđana. Ne onoga retarda u radnim 20tim u potrganim trapericama iz kojih viri pola guzice i koji je u pobunjeničkoj fazi, već tipičnog. Uredski dron u nekom uredu državne uprave koji naravno dobiva regres, koji je svojim riječima naravno potplaćen, ali ipak je svako ljeto mjesec dana na moru, a ni kontinentalni turizam ili wellness joj (ili njemu) nisu strani. Njoj je tih 5.000 kuna na poklon kartici stvarno 5.000 kuna. Te usluge bi ionako kupila. Hm… zanimljivo.

 

A onda pogledajte sve druge poreze, “poklone” i regulacije koji su postali smisao državnoga postojanja i koji iskaču oko nas kao iz paštete.

Energetska obnova fasada? Mislim, bez uvrede, ali kriteriji koje je nužno ispuniti da bi se akšuli dobio takav poticaj u vidu kompleksnosti postupka, dokumentacija, formulara i poznavanja propisa osiguravaju da će takve poticaje dobivati malograđani, a ne radnici. Radnici će samo doprinositi u zajedničku kasu za obnovu fasada.

Legalizacija? Ne znam tko je imao dokumentaciju prije “uvođenja reda”, ali znam da nisu bili tamo neki radnici koji su kuću izgradili u fušu za vrijeme vikenda i godišnjeg odmora plaćajući radnu snagu koja im je pomagala gajbama pive. Znamo isto tako da fizikalci na minimalcu nisu zarađivali na legalizaciji.

Subvencije za električne automobile? Uopće nije ozbiljno pitanje.

Globalno zagrijavanje? Zabrana ubijanja vukova? Briga za izbjeglice? Cijeli neprofitni sektor društva?

 

Poveznice:

Kao prvo, to su interesi malograđana.

Kao drugo, ako je neka lova u igri koju država dijeli, siromašni, glupi i neobrazovani su isključeni od dobivanja iste birokratskim vatrozidom.

 

I opet, ne kažem da nećete naći nekog fizikalca na minimalcu koji je zabrinut da će za 200 godina prosječna temperatura na Zemlji možda biti 2 stupnja veća nego danas, možda i hoćete, ali zapravo nije niti bitno jer je ključna riječ tu… mobilizacija.

Fakin radničku klasu ne možete i nećete mobilizirati da se bori protiv globalnog zagrijavanja, za civilno društvo, prava tzv. izbjeglica ili učlani u prijatelje životinja.

Te gluposti su sve redom omiljeni hobiji malograđana. Obrazovanijih, ali ne nužno osobito pametnijih, izgubljenih, više bez vjere u Boga, ali zato sada s očajničkoj potrebom za smislom u svome patetičnome i jadnome postojanju. E, to su ljudi koje možete mobilizirati. Feel good zakoni, osjećaj moralne superiornosti i intelektualna retardacija.

Radnici su tu suvišni. Štoviše, oni su novi klasni neprijatelj nevoljan i/ili nesposoban razumjeti svjetsku bol. Ili štogod.


Filed under: društvo i odgovornost, ljevičarski kult smrti, u vijestima
Kategorije: Hrvatska

O onda kada mi je Peter Schiff zamijenio Renatu Sopek

Čet, 10/11/2016 - 05:38

+ The New Normal & The New New Normal

 

Neki dan Tko je John Galt prenio je članak s bloga Jeffa Bezosa koji si nisam dao truda pročitati, ne samo zato što je to članak s bloga Jeffa Bezosa, već i zato što sam već znao što unutra piše. Ili kako kaže Galt:

Bruto domaći proizvod nikada nije bio savršeno mjerilo životnog standarda, ali pogotovo sada u informacijsko doba tu dolazi do izražaja zanemarivanje koristi za potrošače od brojnih besplatnih ili gotovo besplatnih digitalnih dobara konzumiranih online, koje većina ljudi s pristupom internetu koristi svakodnevno (npr. e-mail, Google, YouTube, Wikipedia, Facebook, itd.). Fenomen koji se u literaturi naziva digitalnom tamnom materijom.

Na taj način službene statistike neće dovoljno dobro odražavati stvarne razine ekonomskog blagostanja u zemlji…

 

Prevest ću vam to: Tehnoška promjena (funkcija dugoročnog rasta gospodarstva, što više tehnološke promjene, više gospodarskog rasta) toliko je porasla da BDP jednostavno više ne može rasti brzo kao prije. Ili, u ovoj iteraciji apologizma, rast koji se događa se, zgodno, ne može mjeriti.

 

Evo jedne zanimljive analogije:

Zamislite da ste u 19. stoljeću, postoje ekonomske statistike, u vaš grad se uvede javna rasvjeta i odjednom vi počnete čitati ekonomiste koji upozoravaju kako je pred nama nova normala niskih stopa gospodarskog rasta.

Bruto domaći proizvod nikada nije bio savršeno mjerilo životnog standarda, ali pogotovo sada u doba javne rasvjete tu dolazi do izražaja zanemarivanje koristi za potrošače od brojnih besplatnih ili gotovo besplatnih električnih dobara. Potrošnja električne energije i održavanje javne rasvjete koji ulaze ulaze u BDP jednostavno zanemaruje koristi za životni standard koji dolazi s javnom rasvjetom, ne samo da BDP neće mjeriti konzumnu vrijednost zadovoljstva šetnja noću, nego će i kriminal pasti i sigurnost porasti što će opet dovesti do kojekakvih ušteda itd. Fenomen koji se u literaturi naziva svjetlosnom tamnom materijom.

Na taj način službene statistike neće dovoljno dobro odražavati stvarne razine ekonomskog blagostanja u zemlji…

Ozbiljno pitam, da li bi vi popušili tu priču?

 

Nemojte me krivo shvatiti, statistika stvarno je upitna interpretacija podataka upitne kvalitete, BDP nije savršeno mjerilo ekonomskog blagostanja i na uključuje nemjerljive eksternalije (ili bar ne bi trebao, svi pokušaji uključivanja nemjerljivih eksternalija tipa hedonizma u ekonomske izračune zapravo su pokušaji manipulacije kvalitete tih izračuna*), ali sljedeće stoji:

Koliko god BDP bio nesavršeno mjerilo ekonomskog blagostanja, i dalje je mjerilo ekonomskog blagostanja, i uopće nam nije relevantno to što se nemjerljive eksternalije možda povećavaju.

Smanjenje stopa rasta BDPa je znak da se nešto loše događa u gospodarstvu (regulacija, porezi, pomak preference od štednje prema potrošnji stanovništva određene zemlje bilo promjenom karaktera ili strukture stanovništva ili isforsiran od strane središnje banke niskim kamatnim stopama itd.), ali nije znak da smo otkrili do sada nepoznat fenomen gdje će tehološka promjena dovesti do obratnog, negativnog pritiska na rast BDPa.

Zapravo, ako išta, digitalizacija će imati efekt porasta mjerljivog BDPa jer će se akteri na tržištu ponašati efikasnije.

 

 

The New New Normal

Predviđam, u sljedećih 2-4 godine (ovisno o tome kako jako recesija udari), stope rasta gospodarstva u SADu vratit će se na prošlostoljetne trednove i vjerojatno ih premašiti. Ne mislim da će Trump biti savršen predsjednik, daleko od toga, ali daleko od toga i da će mu svaka prokleta odluka biti pogrešna.

Predviđam, prestat ćemo čitati o The New Normal. Vjerojatno ćemo i dalje čitati o anemičnoj EU.

Predviđam, po prvi puta u zadnjih sada već četvrt stoljeća realni dohodci radnika će porasti, a dohodovna nejednakost u SADu će se smanjiti. Pod uvjetom da Trump stvarno ograniči imigraciju, sagradi zid i deportira ilegalce.

Predviđam, jedan ili možda čak i oba biznisa Elona Muska će propasti.

Predviđam, globalno zagrijavanje nas neće ubiti, a ugljen će biti energija budućnosti.

 

* vezano za tehnološku promjenu i manipulaciju ekonomskih statistika pozivanjem na istu

Central Bankers Claim: Things Are Better than You Think

The Illusions of Hedonics


Filed under: austrijska škola, inflacija, znanstvena metoda
Kategorije: Hrvatska

Što to priča Zdravko Marić

Čet, 27/10/2016 - 10:33

ili, Zdravko Marić sere čim uključi PowerPoint

 

Danas sam zaprimio sljedeću obavijest od gov.hr:

Dragi Strasilo, reformiramo komplicirani i po tebe skupi porezni sustav. Plaća će ti se povećati 50 kuna, svaki mjesec. Struju ćeš plaćati 15 kuna manje, svaki mjesec. Kruh kunu više, svaki dan. Kavu kunu više, svaki dan. Cigarete 2-5 kuna više, svaki dan. Kako vjerujemo da nisi dovoljno pametan da sve to zbrojiš, nadamo se da uviđaš da je naša porezna reforma super za tebe.

 

 

Ili, najavljena mi je porezna reforma. Porezna reforma, reći ćete? Da, porezna reforma. Zbrčkana prezentacija koju je napravio sam dr.sc. Zdravko Marić navodi nam sljedeće kojekakve trenutne loše karakteristike poreznog sustava (uglavnom točno).

Što ne valja s poreznim sustavom RH...

Što ne valja s poreznim sustavom RH…

Uz te, loše kakve jesu karakteristike, porezni sustav se kao reformira da bi se “smanjilo porezno opterećenje”, “potaknula konkurentnost gospodarstva”, “izgradilo socijalno pravedniji porezni sustav” i kojekakve druge floskule.

Međutim, sam prijedlog porezne reforme ne čini ništa takvoga te ja niže točku po točku pokazujem kako promjene u poreznom sustavu zapravo daju negativan doprinos gore navedenim već sada lošim karakteristikama poreznog sustava kako ih je detektirao dr.sc. Zdravko Marić.

 

 

Trenutna karakteristika:

visoko porezno opterećenje u odnosu na zemlje u okruženju.

Rješenje:

povećanje najniže osnovice za obračun doprinosa s koeficijenta 0,35 na koeficijent 0,38 i ukidanje iznimaka od obveze plaćanja doprinosa; povećanje PDVa od kruha i mlijeka pa do kina; povećanje PDVa na usluge u ugostiteljstvu; ukidanje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina kod kupnje prve nekretnine; oporezivanje grijanih duhanskih proizvoda i tekućine namijenjene konzumiranju u elektroničkoj cigareti, povećanje trošarina na cigarete.

 

Trenutna karakteristika:

prevelik broj olakšica, oslobođenja, izuzeća i upitan efekt i ustavnost nekih od tih olakšica.

Rješenje:

za male sudionike u gospodarstvu niža stopa poreza na dobit; povećanje priznavanja porezno priznatih rashoda troškova reprezentacije s 30% na 50%; smanjenje doprinosa samo za neke djelatnosti; snižavanje stope PDVa na isporuke ljesova i urni; sniženje trošarina za male destilerije rakije.

 

Trenutna karakteristika:

porezna nestabilnost; česte izmjene poreznih propisa: 44 izmjene i dopune u poreznom sustavu u razdoblju 2012.-2015., nejasne i nedosljedne zakonske odredbe, nedovoljno poznavanje poreznog sustava.

Rješenje:

Izmjene i dopune ili donošenje potpuno novih 15 poreznih zakona u prvoj godini mandata. Ako se želimo preseravat, to je ujedno i 36% veća učestalost izmjena poreznih propisa i 36% veća porezna nestabilnost u odnosu na druga Linića.

 

Trenutna karakteristika:

visoka administrativna opterećenost Porezne uprave koja je stoga neadekvatan servis poduzetnicima i građanima te neujednačeno i nedorečeno postupanje poreznih vlasti.

Rješenje:

spajanje neefikasne Porezne uprave i neefikasne Carinske uprave, jer će jednom spojene postati efikasne. Također, izmjene i dopune ili donošenje potpuno novih 15 poreznih zakona u prvoj godini mandata.

 

Trenutna karakteristika:

RH se nalazi među europskim zemljama u kojima je dojam porezne nesigurnosti među poduzetnicima najviši što ima za posljedice zapreke razvoju poduzetništva izostanak i odbijanje domaćih i stranih investicija

Rješenje:

zamijeniti jedne upitne porezne olakšice i iznimke nekim drugim upitnim poreznim olakšicama i iznimkama, neke poreze smanjiti i ukinuti i istodobno povećati druge i uvesti nove.

 

 

A evo i stvarnih rješenja kakve naravno nećemo naći u prezentaciji dr. Marića.

 

Rješenje:

Ne učiniti ništa.

Obrazloženje:

Dr. sc. Marić je lijepo računao za svoju prezentaciju, međutim promaklo mi je da je uspio uvjerljivo pokazati da bi njegovi nezanemarivi zahvati u porezni sustav zapravo mogli smanjiti ukupno porezno opterećenje u Hrvatskoj.

Ako ništa, dodatno kompliciraju sustav oporezivanja dohotka bez značajnog smanjenja samog oporezivanja dohotka.

Ako ništa, ideja davanja niže stope poreza na dohodak malim poduzetnicima samo čeka da padne na ustavnom sudu.

I ako ništa, troškove implementacije doktorovog poreznog sustava snosit će nitko drugi nego porezni obveznici.

I ako ništa, ove porezne promjene radi nikakve ili malene vidljive koristi unose ogromnu nesigurnost u gospodarstvo. A što to znači za gospodarski rast, pokazao nam je drug Linić.

 

Bolje rješenje:

Jednostavnim zahvatima smanjiti i/ili ukinuti Linićeve poreze bez podizanja nekih drugih i izmišljanja novih.

Obrazloženje:

Na primjer, smanjenje trošarina na gorivo učinilo bi mnogo za gospodarstvo. Cijelo je gospodarstvo ovisno o gorivu i smanjenje cijene toga inputa definitivno bi podiglo gospodarski rast.

Na primjer, umjesto (neustavnih?) olakšica dijelu poduzetnika, ukinuti oporezivanje dividendi i kamata na štednju i tako potaknuti formiranje i alokaciju kapitala unutar gospodarstva. Da bi razumjeli koliki smo regres napravili, od Sanaderovih 20% oporezivanja dobiti, za Milanovića smo došli na prosječnih 31,6%, a sada nam se kao (neustavna?) reforma najavljuje prosječnih 30,8% za jedne i 23,6% za druge. To je vic, i to loš vic.

Na primjer, ako već ne možemo napraviti stvarnu reformu, smanjivanje doprinosa za zdravstveni i kojekakve druge sustave sa sadašnjih 17,2% na 12,2 ili 10% značajno bi smanjilo trošak rada i povećalo zapošljavanje i dohotke radnika.

 

Zaključno, dok imam razumijevanja za politička ograničenja (neke od glupljih ideja u ovoj poreznoj reformi doista djeluju kao da ih je uvjetovao neki MOSTovac), ovo što nam je prezentirano danas ne implicira niti smanjenje porezne presije niti pojednostavljenje poreznog sustava. Naprotiv, sam obujam, ekstenzivnost, i iskreno, bizarnost nekih od prijedloga prijete tome da će unijeti značajnu pomutnju i nesigurnost u Hrvatsko gospodarstvo i lako moguće značajno naštetiti krhkom gospodarskom rastu koji se pokrenuo u vremenu bez političke stabilnosti i poreznih reforma.

 

 

P.S. Govoreći o bizarnim rješenjima u ovom prijedlogu

Iako smo s novom vladom dobili i nekakvo pompozno ministarstvo demografske obnove (predviđam: neće biti demografske obnove), predstavljena porezna rješenja zapravo povećavaju relativno porezno opterećenje obitelji s djecom u odnosu na ostatak društva.

Na primjer, dok će se neoporezivi dio dohotka samca povećati cca 46%, istodobno će se neoporezivi dio dohotka roditelja koji uzdržava dvoje djece povećati cca 41%.

Na primjer, dok će zaposlena osoba plaćati porez na (već zbog doprinosa za 1/3 umanjeni) dohodak po stopi od 24% + prirez, umirovljenicima (koji ne plaćaju nikakve doprinose jer valjda ne koriste zdravstvenu zaštitu i tako to) će se porezna obveza dodatno umanjiti za 50%, što znači da će plaćati porez na dohodak po stopi od 12% + prirez.

Na primjer, već je gore spomenuto ukidanje oslobođenja od plaćanja poreza na promet nekretnina kod kupnje prve nekretnine. A taj će porez platiti… Ministarstvo demografske obnove? Bez brige, neće, samo se zajebavam. Isto kao i ministar Marić.


Filed under: financije & računovodstvo, porezi
Kategorije: Hrvatska

Što se događa kada cigarete poskupe?

Sub, 22/10/2016 - 10:24

ili, smiješno je jer je istinito

 

Vidjeli ste ovo sliku koja se vrti po netu?:

I. efekt

I. efekt

 

I. efekt: Smanjena kupovna moć i povećano porezno opterećenje pušača

Pretpostavite cijenu kutije cigareta od 20 kn koja se povećava na 25 kn. I u jednoj i u drugoj cijeni sama cijena dobra prije poreza sudjeluje s 5 kn.

Ako pušač troši kutiju dnevno to je trošak na dobro koje kupuje od 5 kn x 30 dana = 150 kuna mjesečno.

Dok je cijena kutije cigareta 20 kuna to je i trošak poreza od (20 kn – 5 kn =) 15 kn x 30 dana = 450 kuna mjesečno.

Dok je cijena kutije cigareta 25 kuna to je i trošak poreza od (25 kn – 5 kn =) 20 kn x 30 dana = 600 kuna mjesečno.

Povećanjem cijene kutije cigareta kupovna moć pušača smanjuje se za 150 kuna mjesečno koje neće potrošiti na druga dobra (i opći porez na njih, država uprihoduje zapravo tek 120 kuna više ako prestavimo odstustvo štednje dijela dohotka).

 

Zamislimo sada tri pojedinačna pušača, s dohodcima nakon poreza od 2.500 kn, 5.000 kn i 10.000 kn.

Njihova porezna opterećenja prije i nakon poskupljenja cigareta idu kako slijedi (dohodak – 150 kn vrijednosti cigareta mjesečno – ostala dobra kupljena preostalim dohotkom nakon općeg poreza na potrošnju na ta dobra):

dohodak 2.500,00 5.000,00 10.000,00 efektivno porezno opterećenje prije poskupljenja u kn 830,00 1.330,00 2.330,00 efektivno porezno opterećenje prije poskupljenja % 33,20% 26,60% 23,30% efektivno porezno opterećenje nakon poskupljenja u kn 950,00 1.450,00 2.450,00 efektivno porezno opterećenje nakon poskupljenja u % 38,00% 29,00% 24,50% porast efektivnog poreznog opterećenja 14,46% 9,02% 5,15%

Iz dane tablice je vidljivo da su, za razliku od pogrešnih tvrdnji da je PDV regresivan porez, upravo trošarine na cigarete regresivan porez. Ne samo da su pojedinci s nižim dohotkom više opterećeni od pojedinaca s većim dohotkom, već se i svako dodano povećanje trošarina na cigarete više reflektira na pojedince s nižim dohotkom.

Zaključno napominjem da ne samo trošarine na cigarete, već i sve druge postojeće trošarine u poreznom sustavu RH imaju isti efekt, od trošarina na alkohol, pa do kave ili automobilskog goriva – budući da sve oporezuju dobra opće potrošnje koja uglavnom svi koriste. Jedina uvjetna iznimka tu su trošarine na automobile, no i kod njih je to samo pitanje skaliranja.

 

II. efekt: Supstitucija drugim drogama

Duhan je blaga opojna droga koja ima određena utjecaje na živčani sustav.

Duhan se konzumira upravo zbog utjecaja koji ima na živčani sustav čovjeka, ne zbog želje za akumulacijom katrana u plućima. Ukoliko to razumijemo, možemo shvatiti i da je iluzorna ideja da će se povećanjem poreza na cigarete smanjiti količina drogiranja. Umjesto toga, dogodit će se supstitucija te droge i to:

  1. supstitucija istom drogom, ali sada sa crnog tržišta i bez kontrolirane kvalitete (čitaj: rezani duhan);
  2. supstitucija drugom drogom, bio to alkohol, Normabel ili nelegalne droge. Podsjećam da se u Hrvatskoj godišnje na psiholeptike troši više od 300 milijuna kuna, a cca 12% odrasle populacije je svaki dan na nekoj od legalnih droga.

Zanimljivo je primjetiti sljedeće: pretpostavljajući da je antipušačka kampanja uspješna, bivši pušači imaju manje katrana u plućima, dok istodobno konzumiraju jače droge.


Filed under: ekstenzivna država, porezi
Kategorije: Hrvatska

Teorija medijalnog glasača i masovna imigracija

Pet, 14/10/2016 - 11:04

praktična politologija 101

 

Teorija medijalnog glasača je pretpostavka da će sustav koji donosi odluke glasovima većine u konačnici donijeti odluku naprihvatljiviju medijalnom glasaču. Medijan je pak sredina distribucije, odnosno za naše potrebe preferenca prosječnog glasača.

Važno je još reći da:

je mogući drugačiji rezultat ako je sustav odučivanja nesavršen. Recimo, da glasači o svakom pojedinom pitanju stalno referendumski glasaju, sustav bi bio savršeno efikasan. Da glasači biraju predstavnike, sustav će biti manje od savršeno efikasnog, ne samo zato što ni predstavnici ni glasači nemaju savršeno poklapanje po različitim pitanjima, veći i zato što političari redovito lažu i primaju mito.

se usprkos tome ova pretpostavka pokazala poprilično dobrom za predviđanje konačnih politika čak i u sustavima koji nemaju puno ikakvo pravo glasa.

 

Kako bi objasnili utjecaj masovne imigracije na stav medijalnog glasača, dajem sljedeći primjer na standardnoj distribuciji:

Preference glasača prema zdravstvenoj politici u zemlji X: crveni ne žele nikakvu ulogu države u zdravstvu, svjetlocrveni žele državnu zdravstvenu pomoć nekim skupinama (invalidima, umirovljenicima i sl.), svjetlozeleni žele državno zdravstvo za sve uz dopuštanje privatnog zdravstva za neke zdravstvene usluge, dok zeleni žele isključivo državno zdravstvo. Samo su bijeli neodlučni i podložni argumentima.

Preference glasača prema zdravstvenoj politici u zemlji Y: crveni ne žele nikakvu ulogu države u zdravstvu, svjetlocrveni žele državnu zdravstvenu pomoć nekim skupinama (invalidima, umirovljenicima i sl.), svjetlozeleni žele državno zdravstvo za sve uz dopuštanje privatnog zdravstva za neke zdravstvene usluge, dok zeleni žele isključivo državno zdravstvo. Samo su bijeli neodlučni i podložni argumentima.

 

Pretpostavimo da su bojevi stanovništva takvi da masovna imigracija iz zemlje Y u zemlju X ima značajne demografske utjecaje na zemlju X, te da stanovnici zemlje Y odluče da je trava zelenija u zemlji X iz nekoga razloga (zato što zbog svojih socijalističkih tendencija imaju problema sa uspostavom funkcionalnog društva u svojoj zemlji).

Kako se velikim priljevom stanovništva iz zemlje Y u zemlju X mijenaju preference medijalnog glasača u zemlji X. Ovako:

 crveni ne žele nikakvu ulogu zdravstve u državu, svjetlocrveni žele državnu zdravstvenu pomoć nekim skupinama (invalidima, umirovljenicima i sl.), svjetlozeleni žele državno zdravstvo za sve uz dopuštanje privatnog zdravstva za neke zdravstvene usluge, dok zeleni žele isključivo državno zdravstvo. Samo su bijeli neodlučni i podložni argumentima.

Preference glasača prema zdravstvenoj politici u zemlji Z (X + značajan dio Y): crveni ne žele nikakvu ulogu države u zdravstvu, svjetlocrveni žele državnu zdravstvenu pomoć nekim skupinama (invalidima, umirovljenicima i sl.), svjetlozeleni žele državno zdravstvo za sve uz dopuštanje privatnog zdravstva za neke zdravstvene usluge, dok zeleni žele isključivo državno zdravstvo. Samo su bijeli neodlučni i podložni argumentima.

Pošto je imigracija masovna pretpostavljamo da nositelji svih preferenci sele sukladno normalnoj distribuciji i dobivamo što? Preferenca medijalnog glasača u zemlji Z (X + značajan dio Y) više nije državna državna zdravstvena pomoć nekim skupinama (invalidima, umirovljenicima i sl.), već državno zdravstvo za sve uz dopuštanje privatnog zdravstva za neke zdravstvene usluge.

Ne znači da će se nužno dogoditi promjena sustava (vidi točku o nesavršenosti sustava odlučivanja), no preferenca medijalnog glasača po tome pitanju se promjenila i u kratkom roku vjerojatno hoće. U dugom roku s novim generacijama političara koji čije će pozicije biti usklađenije sa onima medijalnih glasača sigurno hoće.

Čestitamo, otvaranjem svojih granica radi većih ekonomskih sloboda upravo ste smanjili ekonomske slobode u svojoj zemlji.

Ali reći ćete, muh, obrazovanje, možemo naučiti imigrante iz zemlje Y da budu kao stanovnici zemlje X. Osim što to samo po sebi nije točno jer zanemaruje da biološke i kulturne poticaje, i osim što to bar sa prvom generacijom imigranata sigurno nećete i bar se kratkoročno medijalni glasač pomiče, zaboravljate i to da vi… ne da nemate monopol na obrazovanje, već ga zapravo vjerojatno ima tamnozelena ekipa na prvom grafu.

 

Relevantnost za RH prilike:

ako već selite u razvijeni svijet, isplativije vam je da vas što manje susjeda slijedi.


Filed under: krah EU
Kategorije: Hrvatska

Veliki eksperiment

Uto, 11/10/2016 - 12:04

praktična eugenika 101

 

Eugenika (od grčkog εὖ eu, “dobro” and γένος genos, “grupa, rasa”)

Skup vjerovanja i praksi koji ima za cilj poboljašnje genetske kvalitete ljudske populacije.

Filozofija koja zagovaranja poboljšanje ljudske genetike kroz promociju viših stopa reprodukcije onog dijela ljudi s poželjnim osobinama (pozitivna eugenika), ili smanjenje stopa reprodukcije i/ili sterilizaciju ljudi s manje poželjnim ili nepoželjnim osobinama (negativna eugenika), ili oboje.

 

 

Zamislite da možete izvršiti takav utjecaj na neko dano ljudsko društvo da ga za sve praktične svrhe vi oblikujete.

Zamislite također da postoji negativna sprega između inteligencije i stupnja kontrole koje generalno možete vršiti nad takvim društvom – da će ne nužno, ali generalno, inteligentnija populacija uz to što će biti individualnija i međusobno manje nasilna, biti i manje pokorna te teže kontrolabilna i manipulirana.

Postoji dakle trade off, inteligentnija, produktivnija, manje nasilna i teže krontrolabilna populacija vs manje inteligentna, manje produktivna, više međusobno nasilna ali isto tako podložnija manipulaciji i lakše kontrolirana nasiljem populacija.

 

Pozivam Vas da za stoga osmislite:

  1. kako utjecati na to društvo kako bi se ono postepeno transformiralo prema društvu inteligentnijih ljudi;
  2. kako utjecati na to društvo kako bi se ono postepeno transformiralo prema društvu kontrolabilnijih ljudi.

 

 

Moji odgovori na dani problem idu kako slijedi.*

 

Da pokušavam stvoriti društvo inteligentnijih ljudi promovirao bih takav sustav vjerovanja u kojem je svatko sam na svijetu i odgovoran sam za sebe i svoje postupke. Ne samo da eventualno spasenje pojedinca, već i blagostanje na ovome svijetu, ovisi o samom pojedincu i njegovom trudu uloženom u isto.

Možda bih sastavio ovakav popis.  Požuda, neumjerenost, pohlepa, nemar, bijes, zavist, oholost. Posebno bih se pobrinuo da na tome popisu bude zavist. Upravo je zavist ta koja je najgora od svih i koju bih se najviše trudio iskorijeniti. Ne samo zato jer su vječno zavisni pojedinci patetični, već i zato što “uvijek mi je netko drugi kriv” zapravo potiče i manje i više sposobne ljude da sami ne pokušaju popraviti vlastiti položaj.

Promovirao bih gospodarski sustav u kojem se moja populacije pobrinjava za svoje vlastito preživljavanje i blagostanje individualno, dobrovoljno trgujući svojim radom i imovinom. Gdje bi onda oni koji su u takvom sustavu efikasniji u prikupljanju resursa (inteligentiji) češće širili svoje gene.

Ne samo to, već bih poticao političku i gospodarsku decentralizaciju na svakom koraku, kako bi ne samo pojedinci međusobno konkurirali jedni drugima, već bi i podgrupe populacije međusobno konkurirale jedne drugima.

 

Da pokušavam stvoriti društvo kontrolabilnijih ljudi gurao bih takav sustav vjerovanja u kojem je svatko ovisan ovisan o nekome ili nečemu. Ne samo da eventualno spasenje pojedinca, već i blagostanje na ovome svijetu, ovisi o nekome ili nečemu drugom.

Svima bi bilo jasno dano do znanja da su samim rođenjem na ovaj svijet oštećeni, zaslužuju i imaju pravo na nešto. Ukrali su, tajkuni, i kakvi god treba stvarni ili izmišljeni grijesi iz prošlosti bi uvijek bili glavne priče koje bih poticao. Ponovite zamnom: lopov ovaj, lopov onaj, pravda, pravda, ukrali su, ukrali su, pravda, pravda.

Promovirao bih gospodarski sustav u kojem je moja populacije ovisna, ako već ne za svoje golo preživljavanje i blagostanje, onda već bar za život u starosti, obrazovanje, zdravstvo i slične pravedničke stvari. Gdje bi onda ne samo nestalo povezanost efikasnosti u prikupljanju resursa sa širenjem gena, nego bi se pojavila i obratna pojava.

Ne samo to, već bih poticao političku i gospodarsku centralizaciju na svakom koraku, kako nitko nikada ne bi konkurirao nekome drugome i tražio nova rješenja za ama baš išta, već samo tražio pravedno milosrđe od velikog centra.

 

Bar što se ekonomskih aspekata tiče, prvo rješenje možemo slobodno nazvati i kapitalizmom, a drugo socijalizmom.

 

* Zaj.ebavam se, da pokušavam stvoriti društvo inteligentnijih ljudi prije svega bih zabranio brakove rođaka jer takva sparivanja dokazano stvaraju nasilne fizički i retardirane mentalno imbecile. Sve drugo dolazi tek nakon toga.


Filed under: znanstvena metoda
Kategorije: Hrvatska

Pogled s desne strane (2)

Sub, 17/09/2016 - 13:14

postoje li vlasnička prava dok nitko nije voljan+sposoban zaklati za njih? 

 

U prethodnom postu razmatrali smo može li slobodno tržište pružati obranu (tj. zaštitu vlasničkih prava) i zaključili da je to nemoguće. Naime, svi takvi pokušaji nužno će završiti monopolizacijom zaštite vlasničkih prava na određenom području od strane neke ogranizacije ili grupe, odnosno, nekim oblikom države.

 

Priča međutim tu ne staje, već se iz nje može logično postaviti pitanje, a što su to uopće vlasnička prava? Da bi točno objasnili nedoumicu, zamislimo sljedeći primjer.

Vi kao osoba vjerojatno pretpostavljate da imate pravo raditi sa sobom što želite, odnosno da ste sami svoj vlasnik, imate vlasničko pravo na samoga sebe, slobodni ste.

Pretpostavite sada da ne gnjaveći nikoga Vi slobodni šetate šumom i susretnete sljedeću ekipu:

Davitelj djece i njegov sljedbenik

Masovni ubojica i njegov sljedbenik

Stari Kublaj kolje bez problema svakoga se nađe pred njim, a Marko zna jedi karate. Ne samo što smatraju da bi bilo zgodno da postanete Kublajev rob, nego će vas i bez problema prebiti, staviti u vreću i odvući do rudnika u kojem ćete do kraja života nabijati kamen u Kublajevu slavu. Nakon što vas Marko siluje u šu.ak.

Pitanje je sljedeće. Sve ako Vi osobno i imate nešto protiv toga, niste sposobni sami nadvadati dvojicu na slici i sačuvati svoju slobodu, odnosno vlasništvo samoga sebe. Da li u tome slučaju Vi i dalje posjedujete sami sebe?

 

Zamislimo sada da Vi i vaših 9 dobrih prijatelja ne gnjaveći nikoga slobodni šetate šumom i susretnete ekipu na slici gore.  Oni opet smatraju smatraju da bi bilo zgodno da postanete Kublajevi robovi  koji ćete kraja života u nekom rudniku nabijati kamen u Kublajevu slavu, a Marko bi vas sve do jednoga silovao u šu.pak. Međutim, Vas je sada 10, i iako je Kublaj ubojica samo takav a Marko zna jedi karate, iako bi koji od vas vjerojatno kupio prilikom obrane vaših života, odnosno vaših vlasničkih prava, vjerojatno bi uspjeli nadvladati ih i obraniti sebe (i svoje šupke).

Da li u tome slučaju Vi i vaši prijatelji i posjedujete sebe?

Odgovor je da, ali primjetite, samo u slučaju ako se borite zajedno i branite jedno drugoga i njegovo vlasništvo na samoga sebe.

 

Ako ideju proširimo na njenu logičku sljedbu, sa vlasništva osoba na vlasništvo stvari, onda dolazimo do sljedećeg zaključka:

Vi ste vlasnik svojih prava samo ako ste dio grupe koja će međusobno surađivati i koristiti nasilje prema onima koji nisu članovi te grupe kada se vaša vlasnička prava (osoba, imovina) ugroze. 

Dodatno, ako vaša grupa tolerira ili prihvaća članove koji nisu voljni braniti vlasnička prava drugih članova grupe (i štiti njihova prava bez “naknade”), Vaša prava postaju manje sigurna.

 

Kao objašnjenje druge tvrdnje:

Zamislite da u primjeru gore šetate s 4 dobra prijatelja i 5 zaposlenika Centra za mirovne studije za koje naivno mislite da su vam prijatelji. Iako bi Vi možda naivno u slučaju potrebe branili njih, i naivno očekivali od njih pomoć, 5 zaposlenika Centra za mirovne studije ne da ne bi učinili ništa da Vama i vašem prijatelju pomognu da se obranite. Ne samo da ste šetali sa krivim ljudima, ne samo da bi vaša taktička pozicija u borbi za svoj šupak koji slijedi bila ugrožena zbog Vaše pogrešne procjene zaposlenika Centra za mirovne studije, već bi isti vjerojatno sabotirali vas petero koji bi se pokušali braniti budući da bi po njima takva samoobrana bila nepoštivanje kulturnih običaja dvojca koji ste susreli.

 

Što se tiče teorije po kojoj vlasništvo proizlazi iz prvog mirnog posjeda:

Ne. Mislim, to je lijep način za uređivanja međusobnih odnosa unutar grupe, članovi takve grupe (/društva/države) želite biti, ali jednostavno nije točno.

 

Što se tiče teorije po kojoj vlasništvo proizlazi iz rada uloženog u stvar:

Ista je ili konfuzna i besmislena nadogradnja prvog mirnog posjeda i slijedom tome ima isti problem (jednostavno nije točna), ili je samo konfuzna i besmislena.

 

Što se tiče utilitarističkih teorijica:

Krive su. A kako osim što su krive, njihovo razmatranje isto tako oštećuje i mozak, ovdje stajemo.


Filed under: društvo i odgovornost, minimalna država, sloboda
Kategorije: Hrvatska