Strašilo

Udruženi sadržaj
moj obračun s njima
Ažurirano: prije 2 sata 56 minuta

CapitalismTube(11)

Prije 11 sati 4 minute

 

Peter Schiff o radnim odnosima, i kako država “zaštitom radnika” kvari život ponajprije radnicima, a toga povodom da neke ljepote koje su sasvim uobičajene u HR dolaze u SAD. Ne znam koliko ima smisla stavljat jer za Petera svi znaju, no tako to dobro objašnjava!

Tu se onda postavlja i jedno pitanja.

Ako “zaštita radnika” empirijski bezbroj puta dokazano šteti ponajprije životnom standardu radnika (vidi na kraju), zašto je radnici uglavnom bezrezervno podupiru? Smatram da razlog ne može biti samo to da radnicima nije jasno, odnosno da su glupi i/ili neobrazovani. Također smatram da je odgovor nekakva kombinacija:

  • kratke vremenske preferencije – izbor prvoga između neka gotovina odmah prema drugim koristima koje se nude dalje niz vrijeme tada postaje očitiji;
  • velik dio ljudi smatra da nije sposobno samo svojim radom ostvariti višu, ili čak svoju postojeću plaću, pa teži primjenom sile prema poslodavcima zacementirati i poboljšati svoju poziciju.

Filed under: sloboda, u vijestima
Kategorije: Hrvatska

Mit o lopovskoj pretvorbi i privatizaciji, opet

Čet, 25/06/2015 - 08:45

laži i medijske laži

 

Evo nas opet. Prethodni post je ovdje, a trenutni povod je post domaćeg poznatog (kvazi) libertarijanca koji se nalazi ovdje, a umjesto da propitkujem da li je tip stvarno liberatarijanac ili lamentiram kako u osnovi sve više i više s visoka gledam na libertarijance, prijeđimo na poantu. Goran Vojković tako u postu koji ionako nisam shvatio, naravno, piše o nekakvoj lopovskoj pretvorbi da pokupi koji lajk svojih čitatelja.

Laž. Ponovimo opet, privatizacija u Hrvatskoj je provedena bolje bar u načelu, a načelo je bilo da svi za dionice koje dobe moraju nešto platiti. U mnogim tranzicijskim zemljama nije bilo tako! Da, hrpa dionica je svejedno poklonjena i dana ispod cijene i radnicima i kojekakvim komunističkim aparatčikima menadžerima, no sve u svemu, u načelu, ta privatizacija koja je provedena, provedena je usporedivo bolje nego u ostalim tranzicijskim gospodarstvima.

Ponavaljam svoj zaključak:

Ono što je stvarno negativno u toj privatizaciji da nije provedena dovoljno brzo. Da nije privatizirano dovoljno stvari. Da privatizaciju nije slijedila dovoljna liberalizacija tržišta rada i ekonomije općenito, što i predstavlja najveći kamen spoticanja hrvatskog gospodarstva danas.

 

A sada, analizirajmo malo popularne laži koje su temelj za te druge laži. Izvjesna Mašenka Bačić piše tako članak KAKO JE PROPALA SLOBODNA DALMACIJA u kojem lijepo sumira priglupi pogled koji domaća ljevica ima na privatizaciju. Pa tako kaže:

U svojoj povijesti list je privatiziran tri puta. Prvi put 1990. godine po tadašnjem “Markovićevom modelu”, slično kao kasnije Novi list ili Tvornica duhana Rovinj. Po odredbama Zakona o poduzećima i Zakona o društvenom kapitalu iz SFRJ osnovano je dioničko društvo… Zaposlenici su dobili u vlasništvo 64 posto dionica koje su počeli otplaćivati. No za razliku od posljednja dva primjera, privatizacija u Slobodnoj je poništena. … najavio ono što će se dalje događati: “Zaustavili smo njihovu nakanu da po jugoslavenskim propisima obave pretvorbu i dovest ćemo tamo upravni odbor”. …

Naime, predsjednik tadašnje Agencije za razvoj i restrukturiranje Zlatko Mateša poništio je pretvorbu, a hrvatska vlast je tražila da se ona provede po novim hrvatskim zakonima. Slobodna Dalmacija – Novine d.d. procijenjena je na 10.400.000 tadašnjih DEM. Radnici su trebali i po ovom modelu dobiti 50 posto vlasništva no Mateša je, kako će kasnije objašnjavati Udruga polagatelja prava na dionice Slobodne Dalmacije, nagovorio Splitsku, Privrednu i Dubrovačku banku da aktiviraju zaboravljena potraživanja iz bivše države vrijedna tadašnjih 4.600.000 DEM. … Zbog tog “zaboravljenog” i nevažećeg duga bankama je pripalo 42 posto dionica, a radnicima 25. Sindikat novinara i grafičara je na takvo rješenje kasnije u veljači 1993. godine pokrenuo upravni spor.

OK. Kužimo poantu priče? Da je po komunističkom zakonu privatizirana Slobodna Dalmacija = da su je radnici dobili na upravu zato… zato što su radnici i oni znaju je.emu!, cvijeće bi cvalo, sunce bi sjalo, Tuđman bi se okretao u grobu… Eh, da su je samo radnici dobili na upravu. Inače, jel, Kutle koji izvlači lovu iz kompanije i troši je na sebe.

Istina, ne znamo što bi bilo kada bi bilo, ni imamo par primjera što je bilo kada je bilo.

Gore spomenuti Novi List? Da, u konačnici, bankrot, pljačka dobavljača u predstečajnoj nagodbi, radnici polako lete.

 

Ili, idemo još bolje. Nije privatizacija po Markovićevom modelu, ali je medij, i je radničko dioničarstvo… Sjeća li se radija 101? Onoga istoga zbog kojeg su zagrebačka fukara i američki veleposlanik organizirali prosvjede protiv strašnog Tuđmana?

Radio 101 u vlasništvu je 78 novinara i ostalih djelatnika koji su ga osnovali još 1984. godine kao “Omladinski radio”, službeni radio Saveza socijalističke omladine općine Trešnjevka, a koji su udjele platili prema procjeni Trgovačkog suda iz 1996. godine, po kojoj je Radio procijenjen na 2,5 milijuna kuna. Tada je kao vlasnik 25 posto udjela upisan i grad Zagreb.

Ima li boljeg primjera? Radnici vlasnici. Svi socijalistički omladinci, mora da im je stalo do radnika. Prisvajaju dio imovine grada Zagreba, i još izvuku da će im grad biti jedan vlasnik iz kojega po potrebi mogu izvlačiti lovu. Ne zaboravimo ni kako se radio scena u RH (recimo, iz 3% RTV pristojbe koje nekakav fond dila raznim radijima kako mu se svidi (30-40 milijuna kuna godišnje 2012.), subvencije od strane lokalne (samo)uprave, oglašavanje ministarstava i sl.) Ne, ozbiljno, ni Radnička fronta ne bi poželjnije sklopila taj sustav.

I što se dogodilo?

Ista je Uprava vodila radio 12 godina… Rad Uprave je pratio i jednako dugovječni Nadzorni odbor  potpisujući iz godine u godinu pozitivna izvješća. Grad je iz vlasništva izašao tek 2008. godine…

… u Gajevoj  se lagodno i bezbrižno živjelo. Zaposlenici nekih drugih radijskih redakcija su otvoreno zavidjeli “stojediničarima” koji prate besmislene događaje na luksuznim lokacijama, voze automobile na leasing i mimo svih pravila struke vode marketinge unutar svojih redakcija. U pojedinim godinama se na reprezentaciju trošilo čak 650 tisuća kuna. Snimali su se filmovi o veličini Radija 101, organizirale raskošne izložbe, izdavale monografije i tiskali novinski specijali. Bivši i sadašnji zaposlenici priznaju da su uz redovne plaće primali i honorare “na ruke”, a režim dolaska i odlaska s posla ih nije nikad pretjerano zabrinjavao.

… Automobili su ulazili i izlazili s Radija kao na traci, godišnji odmori su se također koristili za trošenje novaca svih zaposlenika i suvlasnika. Na taj način, ali ne samo na taj način, na radiju je ‘oprano’ više od 20 milijuna kuna”

Nova Uprava je objavila da je zatekla dugove veće od 15 milijuna kuna, od čega je više od 8 milijuna na ime neuplaćenog doprinosa za zaposlenike i poreza na dodanu vrijednost. Kumulativni gubitak je bio na visini 19 milijuna kuna.

Naime, velik dio potraživanja prema Radiju 101 je bio nepostojeći, a puno transakcija uopće nije knjigovodstveno provedeno, tvrdila je nova Uprava objašnjavajući da se usprkos velikim materijalnim troškovima pokazalo da tvrtka uopće nema stvarne imovine.

Eto, to se dogodilo. Mislim, da li može bolje kada radnici socijalisti nemaju dovoljno pristojnosti da sebi uplate doprinose na minimalnu plaću, nego si umjesto toga sve što mogu izvlače u kešu? Teško, stvarno teško.

Ne sjećam se ni da je država pokušala nekoga od njih poslati u zatvor? Doduše, to je možda i logično? Pa tko bi onda kritizirao privatizaciju?


Filed under: ekonomska povijest, korupcija
Kategorije: Hrvatska

EUSSR

Čet, 11/06/2015 - 05:14
Kategorije: Hrvatska

Desezoniranje

Uto, 09/06/2015 - 16:32

je s.anje

 

Pogledajmo sljedeće objašnjenje metodologije:

Osnovna pretpostavka kod sezonske prilagodbe jest da se bilo koja vremenska serija može rastaviti na sljedeće glavne komponente: trend-ciklus (TC), sezonsku (S) i iregularnu (I) komponentu. Sezonska komponenta proizlazi iz čimbenika koji se pravilno ponavljaju. Uzrok su tome: klimatski uvjeti (npr. potrošnja energije veća je zimi), administrativne mjere (početak i kraj školske godine), kulturološki i vjerski običaji (promet trgovine na malo povećan je uoči Božića) itd. Trend-ciklus komponenta odražava niskofrekventne varijacije vremenske serije, odnosno one čije je razdoblje veće od vremenskog raspona u kojem se promatraju sezonske varijacije (najčešće jedna godina). Iregularnu komponentu čine nepredvidivi ili neočekivani čimbenici (npr. štrajk, prirodne katastrofe i sl.). Kod samog postupka sezonskog prilagođavanja originalna serija rastavlja se na spomenute komponente, pri čemu se sezonski prilagođena serija dobiva uklanjanjem sezonske komponente.

 

Rastavljanje same serije može biti aditivno ili multiplikativno. U prvom je slučaju originalna serija jednaka zbroju pojedinih komponenata, dok je u drugom slučaju originalna serija jednaka produktu komponenata. Kod metodologije X12-ARIMA pri procjeni pojedinih komponenata koriste se simetrični filtri pomičnih prosjeka te se sama metodologija može podijeliti u dva dijela. U prvom dijelu se iz originalne serije procjenjuje TC-komponenta te se njenim uklanjanjem iz originalne serije odredi nemodificirana SI-komponenta, tj. zbroj ili produkt sezonske i iregularne komponente, ovisno o tome je li rastavljanje originalne serije aditivno ili multiplikativno. Iz nemodificirane SI-komponente zatim se procijeni preliminarna S-komponenta čijim se uklanjanjem iz nemodificirane SI-komponente dobije preliminarna I-komponenta. Potom se na tako dobivenoj preliminarnoj I-komponenti identificiraju ekstremne vrijednosti i formira prilagođena SI-komponenta (modificirana za ekstremne vrijednosti), iz koje se na isti način kao prije odredi S-komponenta. Uklanjanjem tako dobivene S-komponente iz originalne serije dobiva se preliminarna sezonski prilagođena serija. U drugom dijelu ponavlja se cijeli postupak iz prvog dijela, samo što se konačna TC-komponenta procjenjuje iz preliminarne sezonski prilagođene serije dobivene u prvom dijelu. Pri kraju postupka dobivamo sezonski prilagođenu seriju, a uklanjanjem konačne TC-komponente iz sezonski prilagođene serije i konačnu I-komponentu. Potrebno je upozoriti da su godišnje stope originalne i sezonski prilagođene serije jednake jedino ako je rastavljanje originalne serije multiplikativno i procijenjena S-komponenta takva da istim mjesecima odgovaraju iste vrijednosti.

 

K tome, sezonski prilagođena serija ne isključuje samo sezonsku komponentu iz originalne serije nego i utjecaj čimbenika čije je podrijetlo u radnim danima, običnoj ili prijestupnoj godini, pomičnim i fiksnim blagdanima te u svih drugim utjecajima koji se mogu prepoznati (ekstremne vrijednosti s unaprijed poznatim uzrokom: rat, ekstremni vremenski uvjeti, promjene metodologije prikupljanja i izračuna podataka; promjene trenda ili sezone u vremenskim intervalima i sl.). Programski paket X12-ARIMA omogućuje analizu ovih čimbenika pomoću tzv. reg-ARIMA dijela. Primjera radi, budući da prodaja uobičajeno poraste krajem tjedna, prodaja će biti veća u mjesecima koji imaju pet petaka ili subota, nego u onima u kojima ih je manje. Takav utjecaj radnih dana analizira se i testira pomoću reg-ARIMA dijela. Ako je utjecaj statistički značajan, izračunava se komponenta koja pripada utjecaju radnih dana koja se zatim uklanja iz originalne vremenske serije. Kako se raspored dana unutar mjeseca iz godine u godinu ciklički mijenja, vrijednosti komponente koja pripada utjecaju radnih dana općenito neće biti iste za isti mjesec u dvije susjedne godine, a to također dovodi do razlika između godišnjih stopa originalne i sezonski prilagođene serije.

 

Trend-ciklus, sezonsku i iregularna komponenta. Kužimo se? Osnovna (bes)korisna statistika.

 

Popričajmo malo o izjavi: potrošnja energije je veća zimi.

Zamislimo primjer: pala je potrošnja energije u toku zime u odnosu na prethodnu zimu.

Upalimo našu statističku aplikaciju, desezoniramo i dobijemo… Desezonirani pad BDP-a manji od onoga realno izmjerenog? Uklonili smo sezonsku komponentu i sve je ok, dobili smo realnu trend-ciklus komponentu, u osnovi smo ustvrdili da je zima bila toplija u odnosu na prethodnu?

Ili nismo. Što ako zbog pada i/ili očekivanja pada standarda, recimo zbog recesije, ljudi manje griju. Manje uključuju radijatore. It’s a thing. Ili zamjene grijanje na mazut/ili plin grijanjem na drva, kupljena i registriana, sa crnog tržišta ili svoja. Also a thing. Sada, možete drvit po tome kako i koliko se crna ekonomija uključuje u BDP dok ne dobijete Nobela, no činjenica ostaje, ukoliko to ne uzmete u obzir (a ne uzmete, ili čak da i uzmete, nemate čarobnu kuglu za točne procjene), pogrešno procjenjujete vrijednosti trend-ciklus i sezonske komponente. I podcjenujete pad trend-ciklus komponente.

Zima je možda bila hladnija!

 

Zašto nam je uopće potrebno desezoniranje?

Da li netko ozbiljno želi tvrditi da mu je za realnu procjenu BDP-a, odnosno stanja gospodarstva, potrebno brojiti blagdane i broj vikenda u mjesecu? Ozbiljno?

Takav stav navodi samo na zaključak da dana individua/organizacija gleda prekratak vremenski interval – toliko kratak da iz bilo kakvih podataka koje ima ionako ne može ništa pametno zaključit. Kvartal je recimo dovoljno dug. Godina idealna. Stvarno nema nikakve potrebe za desezoniranjem.

 

Time ne želim reći da je ovakva statistička analiza beskorisna. Dapače, sasvim je korisna kao pomoćni alat kod izrade procjena budućih vrijednosti (koje su opet samo uvijek krive procjene jer ni najozbiljniji i najneutralniji analitičar ne može sve uzeti u obzir, a kamoli stvarno nepredvidivo), ali ni u kojem slučaju ne za procjene prošlih vrijednosti.

One su nam poznate. Znamo kolike su. Nema potrebe da donosimo pogrešne procjene o njihovoj vrijednosti.


Filed under: znanstvena metoda
Kategorije: Hrvatska

Koliko je regulacije dovoljno?

Pon, 27/04/2015 - 12:00

ili, osjećate li koliko vas Vaša država voli?

 

Već dugo nisam nisam pisao o sili tame zvanoj HAKOM, (na stranu sada ovo, ovo, ovo i ovo), pa je možda došlo vrijeme.

Tema, iako me pecka, je nešto sasvim banalno, a ne nešto od navedenog:

PXL_120313_5870190-660x413

 

Tu smo naime kod jedne retardirane obljetnice. Nakon Zakona o telekomunikacijama iz 2003. i “liberalizacije” tržišta telekom usluga, započela je regulacija tržišta usluga na način:

da bi se spriječilo da HT koristi monopolistički položaj i korisnicima skupo usluge, HAKOM će HTu propisati da usluge naplaćuje skuplje nego što želi i tako stvoriti konkurenciju. Pa tako recimo prosječan korisnik HTa dan danas zbog HAKOM trio paket plaća 600 kuna više godišnje od prosječnog korisnika BNETa.

Jednom kada konkurencija bude stvorena od strane HAKOMA svi će uživati u blagodatima stvorene konkurencije (implikacija je da će onda svi imati mogućnosti plaćati ono što danas plaćaju korisnici BNETa, jer cijene na kraju dana ovise o troškovima i traženom povratu).

 

Moj podsjetnik je sljedeći:

Imamo 10 godina regulacije tržišta iza nas i ne nazire se kraj.

Koliko točno dugo HAKOM smatra da je isplativo tjerati dio stanovništva da plaća nezanemarive svote na ime stvaranja konkurencije, da bi onda uživali u nižim cijenama koje će doći kada se stvori konkurencija (onim istim cijenama koje sada plaćaju svi osim korisnika HTa).

10? Očito ne. 15? 20? 30? Konkretno vrijeme zapravo nije bitno, bitno je stvoriti konkurenciju pa neka šugavi monopolist vidi svoje?


Filed under: kvazi tržište, pravo & regulativa
Kategorije: Hrvatska

Richard Layard, Baron Layard je idiot

Ned, 12/04/2015 - 05:25

o tzv. “caring economics”

 

How should society be organized so as to produce conditions for the greatest happiness of the population? This is the basic question that economic theory has been trying to answer for the last two hundred years.

Nice try. Nije tako!

 

Ima znači jedno zanimljivo, razumljivo i ne osobito bitno zapažanje napravljeno relativno nedavno u ekonomskoj teoriji:

Sreća pojedinca nije ovisna (samo o) apsolutnom blagostanju pojedinca, nego i relativnom blagostanju u odnosu na druge pojedince. Dodatno, kako se bogatstvo pojedinca povećava, povećava se količina bogatstva koja je pojedincu “dovoljna”, s kojom se osjeća bogato.

 

Tu nema ništa fascinantnoga. Mislim, dovoljno je pogledati vijesti i cmizdrenja tzv siromašne “srednje klase” da bi razumjeli o čemu se tu radi. Ljudi su u principu pohlepni i uvijek žele više. Neki nabave više, neki drugi cmizdre zato što im se osobno bogatstvo ne povećava (onako brzo kako bi željeli).

Kako to onda pretvoriti u poziv za više poreza i više socijalizma?* Pokazat ću vam kako. Za početak napravite jedan grafikon:

//www.businessinsider.com/economics-professor-were-no-closer-to-happiness-2015-4

 

I onda kažete, vau, pa sreća uopće nije funkcija dohotka. Pa kažete i:

it shows that the struggle to raise incomes is, to an important extent, fruitless.

It cannot produce higher happiness.

In technical language, we call this a zero-sum game.

The total that can be achieved is fixed; all that can happen is that we rearrange who gets what from this total. To raise incomes is therefore not a meaningful overall goal for a society.

 

A onda kažete i:

taxes serve another purpose besides paying for public services and redistributing income. The third purpose is to counteract the cognitive bias that causes people to work more than is good for their happiness. That is, taxes should help citizens preserve a healthy work-life balance.

 

Vau. Ne, stvarno mislim, vau.

 

Kao prvo, gornji graf je manipulacija. Sreću društva ni u najluđim snovima ne možemo promatrat kao funkciju dohotka. Od 1945. godine dogodio se mali milijun društvenih promjena koje imaju veći utjecaj na sreću pojedinaca u društvu od porasta materijalnog blagostanja, i ti utjecaji su negativni. Nabrojimo neke:

  • ogroman rast dohvata države i kontrole pojedinaca – Amerikanci su puno manje slobodni 2000te godine nego što su bili 1945te;
  • slom nuklearne obitelji potaknut od strane velike države;
  • feminizam.

Ako išta, gornji graf možemo interpretirati kao, vau, porast materijalnog bogatstva offsetirao je gore navedeno!

 

Kao drugo, slobodno možemo prihvatiti i da je graf istinit, i reći pa što? Dobro, prosječan pojedinac možda se “osjeća” jednako sretno 1950te godine i danas kada ima veću količinu materijalnih dobara, no zar je uopće bitno što “osjeća”? Ljudi su racionalna bića dovraga, i da se čovjeku ponudi izbor između (ne)sreće u siromaštvu i jednake (ne)sreće u puno većem materijalnom bogatstvu, stavljam svoj novac na to da bi odabrao ovo drugo.

Razmislite, da znate da bi bili jednako sretni da živite u Hrvatskoj 1950. i provodite svoje dane pognuti na nekoj livadi okapajući svoj nasad krumpira četrnaest sati na dan, ili da radite kao skladištar za Todorića dvanaest sati na dan u hali koja lako moguće ima i klimu, što bi odabrali? Ili bolje da kažem, što znamo da su ljudi odabrali?

 

* Uzimati socijaliste za ozbiljno nema smisla. Stvarno, ako vidite socijalista na ulici, upirite prstom i smijte se.


Filed under: društvo i odgovornost
Kategorije: Hrvatska

Velike mirovinske laži

Sri, 08/04/2015 - 15:24

bit ću jasan: ljevičari lažu

 

Sadašnji umirovljenici uglavnom nisu financirali bivše umirovljenike

Iako je de jure postojao i u Kraljevini Jugoslaviji/NDH, de facto mirovinski sustav kao takav nastaje tek nakon drugoga svjetskoga rata i njegova je glavna karakteristika da sve do 1980te godine (slovima TISUĆU DEVETSKO OSAMDESETE GODINE – 35 GODINA NAKON KRAJA DRUGOG SVJETSKOG RATA) broj khm invalidskih (=partizanskih) mirovina je veći od broja starosnih mirovina – nije dakle istina da su nekadašnji radnici plaćali tadašnje umirovljenike i tako “zaradili”* svoje mirovine, plaćali su partizane.

 

Teroristi su u Srbiji

Tek je 2008. godine broj partizana + broj mirovina pripadnika JNA postao manji od broj branitelja + mirovine pripadnika HV-a, a još je 2006. godine bilo više partizana od branitelja (to je 61 godinu od kraja drugoga svjetskoga rata) – dok ja uglavnom mislim da i branitelji s.ru, zanima me, kada će Occupy Croatia – Nevladina udruga organizirati prosvjed protiv terora partizana. Naposljetku, budući da većina primatelja partizanskih mirovina živi van RH jer ni teoretski ne postoji broj potrebnih muškaraca tražene dobi u RH, tj. u Srbiji, tj. pobjegli su tamo kao sudionici vojske tzv. Republike Srpske Krajine, tj. jesu teroristi, što se čeka Occupy Croatia?

 

Tuđman nije pokrao umirovljenike

Tuđman je pokrao umirovljenike – svi to znaju, a tu istinu recimo možemo vidjeti i u ovome komadu doista izvrsno napravljene propagande (posebno skrećem pozornost na vremensku točku 4:55)

 korijeni, evolucija i perspektive

Kretanje udjela prosječne mirovine u prosječnoj plaći prema VLADIMIR PULJIZ: Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive

Samo što nije tako. Na gornjoj slici vidimo da se kasnih 80ih zapravo dogodilo odstupanje od trenda i mirovine su relativno značajno porasle uz pad odnosa broja radnika i umirovljenika. 90ih se tek dogodila korekcija na normalnu situaciju koja čak nije u potpunosti pratila daljnje pogoršanje odnosa broja radnika i umirovljenika. Da stvar bude još luđa, mirovinski sustav je 90ih postao manje “diskriminatorski” jer su umjesto samo nekih, dobili svi, od domobrana nadalje.

 

*zanemarimo na tren apsurdnost ideje da plaćanjem namjenskog poreza zarađujete nešto

Izvori su prvenstveno VLADIMIR PULJIZ: Hrvatski mirovinski sustav: korijeni, evolucija i perspektive i Newsleter IJFa broj 44 iz kolovoza 2009. godine. 


Filed under: bankrot RH, društvo i odgovornost
Kategorije: Hrvatska

AMERIČKO VS HRVATSKO ZDRAVSTVO

Sub, 28/03/2015 - 14:02

jedan posjetitelj mi je proslijedio svoj članak uz molbu da ga objavim kako slijedi 

 

AMERIČKO VS HRVATSKO ZDRAVSTVO

 

Trebao sam na pregled u urologa. Otišao sam u svoje osobne liječnice, dala mi je uputnicu za urologa. Kaže neka rečem medicinskoj sestri  da me internetski zapiše. Ona mi reče da taj program ne radi i da moram otići osobno u bolnicu zapisati se. Otišao prvi dan u bolnicu iza posla, nema nikog nigdje, te pitam neku čistačicu koja mi odbrusi da se zapisi vrše od 8-15 sati. Radim do 16. Sutra izađem preko pauze zapisati se. Red od cca 70-ak ljudi. Kažem medicinskoj sestri u prolazu da se imam samo zapisat, da ne čekam pregled. Odgovor je: čekaj ko i svaki drugi. Nemam vremena, vraćam se na posao i zovem privatnu kliniku, telefonski dogovaram točni termin, odlazim u privatnu kliniku, plaćam 400kn pregled. Imate slična iskustva? Niste jedini…

 

Hrvatsko zdrastvo ima mnoge probleme. Iskreno, da sam ministar zdravstva u ovakvom ustroju države ne znam odakle bih počeo rješavati probleme. Obrazovanje liječnika specijalista košta oko 4.000.000,00 HRK, isti taj ode vani trbuhom za kruhom, imamo previše specijalizanata u jednim granama, dok druge vapiju za specijalizantima, linije upisa su prestrašno duge, aparati ne rade koliko trebaju, kronični nedostatak medicinskog osoblja, raspadajuće bolnice i ambulante, varanja na natječajima, rodilišta u rasulu… Ipak naš ministar je od svih problema kao primaran za rješavanje odabrao mijenjanje imena ministarstva iz ministarstvo zdrastva u ministarstvo zdravlja. To je bio taj krucijalni kamen spoticanja, omča oko vrata, uteg na nozi koji je priječio razvoj hrvatskog sustava. Ma krasno. Od tada je sve bolje, naravno…

1

No osvrnimo se na najsvetiju raspravu ikad o zdrastvenom sustavu: treba li biti privatno financiran ili porezno, tj kolektivni ili individualni ili socijalni ili liberalni kao god hoćete. Poanta je ista, borba ostaje.

 

Prosječna plaća u RH je 5.226,00 HRK. Prema rrifovom kalkulatoru plaća to iznosi 8.701,91 kn   ukupnog troška plaće. Dakle da se odmah razumijemo plaća radnika je 8.701,91 kn dok ostatak od 3.475,91kn pojede država. A onda s ostatkom još plaćate PDV svaki put kad kupujete, no o tome drugom prilikom.

Zadržimo se sad na zdravstvu. Izdvajanja za zdravstvo prema ovome predstavlja iznos  od 1.150,85 kn mjesečno (doprinos za zdravstveno 1.113,73 kn  te doprinos za slučaj ozljede 37,12 kn). To nam daje do umirovljenja (40 godina radnog staža) cifru od 552.408,00 HRK bez kamate.

Uzmimo sada klasičnu obitelj (nažalost sad je i manja) koju čine muž, žena i dvoje djece. Za takvu četveročlanu obitelj je uplaćen iznos (po odrasloj radno aktivnoj osobi) od 1.080,70 kn mjesečno (doprinos za zdravstveno 1.045,84 kn  te doprinos za slučaj ozljede 34,86 kn). To nam daje do umirovljenja (40 godina radnog staža) cifru od 1.062.585,70HRK bez kamate. U izračunu je korišten podatak da su djeca na ”teret” roditelja do 25. godine života.

 

I što za to dobijete? Vratite se na početak članka. Na privatne preglede. U privatne klinike, gdje ponovno plaćate već plaćeno zdravstvo.

 

No kada već spominjemo privatno zdravstvo ne možemo zaobići majku svih neispravnih, neljudskih, horor i sve najgore od zdravstva što možete zamisliti – američki zdravstveni sustav.

2

 

Ajmo stoga redom kao i u Hrvatskoj.

BDP po glavi stanovnika u SAD-u je 51.163,00 USD. Uzeta je lista UN-a (od ponuđene četiri) na kojoj je isti najmanji.

Pogledajmo sada situaciju u zdravstvu tj izdvajanja za isto. Teško je točno definirati iznos troška zdrastvenog osiguranja u SAD-u jer on varira (nalazim informacije od 300,00 – 350,00 USD) no eto uzimam iz ovog podatke koji kažu da je trošak 328,00 USD mjesečno. To nam daje do umirovljenja (40 godina radnog staža) cifru od 157.440,00 USD bez kamate.

Uzmimo sada klasičnu obitelj koju čine muž, žena i dvoje djece. Za takvu četveročlanu obitelj je uplaćen iznos od 511.680,00 USD bez kamate kroz 40 godina rada. Kao i u RH U izračunu je korišten podatak da su djeca na ”teret” roditelja do 25. godine života.

 

Usporedimo te dvije zemlje po ovim podacima.

Za početak dohodak.

3

Svakako zanimljivo kako je dohodak po stanovniku toliko viši u jednoj zloj kapitalističkoj izrabljivačkoj zemlji kao što je SAD. Veći je točno 390,41%. Toliko o trulom kapitalizmu.

 

Ajmo na izdvajanja za zdravstvo.

4

Samac u SAD-u izdvoji kroz svoj radni vijek 157.440,00 USD (neukamaćivano) dok Hrvat izdvoji 91.552,56 USD. Naravno očekivano izdvajanja u SAD-u su veća, no stavimo ista ta izdvajanja u omjer sa dohotkom. Tada dobijamo slijedeći grafikon.

5

Ehe. Sada vidimo da Hrvat u svom životu na zdravstvo izdvoji gotovo 7 svojih godišnjih dohodaka dok Amerikanac izdvoji na zdravstvo tek malo iznad 3 godišnja dohotka. Prekrasno. Sad prvi grafikon ne izgleda više tako lijepo, ha?

 

No prebacimo se na stanje u obitelji.

6

Četveročlana obitelj u SAD-u izdvoji kroz svoj radni vijek 511.680,00 USD (neukamaćivano) dok Hrvatska obitelj izdvoji 176.106,14 USD. Ovdje je ipak vidljiv slijedeći podatak. Izdvajanja za zdravstvo za obitelj u SAD-u su 3,25 puta veća nego izdvajanja samca. U Hrvatskoj su izdvajanja za zdravstvo za obitelj 1,92 (?!) puta veća nego izdvajanja samca. Zar u nas liječenje članova obitelji (djece) ne košta? Logika na hrvatski način…

 

No stavimo ponovno ista ta izdvajanja u omjer sa dohotkom. Tada dobijamo slijedeći grafikon.

7

I dalje usprkos i relativno i apsolutno većem izdvajanju građana SAD-a, su Hrvati skuplji. Razlika jest smanjena i to primarno zbog načina obračuna. Naime u SAD-u izdvajanje za svakog člana košta jednako pa tako za vrijeme dok imate 4 osiguranika, iznos osiguranja je 4 puta veći no iznos osiguranja samca. U Hrvatskoj pak, iznos koji uplaćujete se za svakog slijedećeg člana smanjuje pa zato imate ekonomski potpuno nelogičan rezultat. Hrvatski bračni par u svom životu na zdravstvo izdvoji gotovo 6,72 svojih godišnjih dohodaka dok Američki izdvoji na zdravstvo 5 godišnjih dohodaka. E pa sad se vi mislite gdje je jeftinije!

 

Sad je već evidentno da je u relativnom odnosu izdvajanje Amerikanca manje nego izdvajanje Hrvata. Kao što je i prikazano u slijedećem grafikonima.

9

 

Dakle jasno je vidljivo da je izdvajanje samca u SAD-u manje od 8% (7,69%) dohotka, dok je u Hrvatskoj taj udio čak 17% (točnije 17,47%). Sve naravno neukamaćivano.

 

Za obiteljsku situaciju je slika slijedeća:

8

 

I ovdje je vidljivo da je izdvajanje obitelji u SAD-u 13% dohotka (12,50%), dok je u Hrvatskoj taj udio ponovno oko 17% (točnije 16,80%).  Nelogičnost je više nego očita, u relativnom iznosu se u Hrvatskoj manje izdvaja kada se plaća za više članova. Nazovite to socijalom, natalitetnom politikom ili kako god hoćete, ja to zovem glupošću. Mene je u osnovnoj školi učilo da je 4 veće od 1 i još mi nitko nije dokazao suprotno.

 

ZAKLJUČAK:

Hrvatsko zdravstvo je skuplje i lošije od Američkog! Hrvati izdvajaju veći dio svog dohotka da bi platili lošiju zdrastvenu uslugu. Nastavno na to, moraju dalje ići u liječnika privatne prakse te ponovno platiti plaćenu uslugu. Američke bolnice su među najboljima u svijetu, njihovi fakulteti su redom elitni i prozivode odlične doktore!

U zemljama Europske unije vlada sustav koji je negdje između tržišnog i socijalnog, a osiguranici pokrivaju od petnaest do pedesetak posto cijene usluga.

 

Mnogi za hrvatski zdravstveni sustav kažu da je posljednja komunistička utvrda u Hrvatskoj, no bit će je jako teško srušiti je jer stavljanje dijela zdravstva na tržište vrlo rizično za svaku Vladu zbog široko ukorijenjene svijesti kako zdravstvo mora biti besplatno. Ipak mnogi upozoravaju, stanje u kojem su rashodi sve veći u odnosu na prihode ne može trajati još dugo i pitanje je vremena kad će se takav sustav urušiti. To izgleda nikog u Hrvatskoj ne brine te se svaka vlast nada taj ‘vrući krumpir’ prebaciti na slijedeću vlast.

 

Smiješno (i tragično) u toj situaciji jest da SAD ima jedno od najboljih zdrastvenih sustava svijeta iako se u nas prikazuje kao zli i izopačeni sustav. Jeste li ikad čuli da netko iz SAD-a želi hitno na operaciju u Hrvatsku i da skuplja donicije za to? A obratno? Zašto mnogi ljudi kad ‘zagusti’ jedini spas vide u američkim bolnicama? Mora da i tamo nije tako loše…

 

Neka svaki hrvatski građanin razmisli o slijedećem: u svom životu za svoje zdrastveno osiguranje prosječni Hrvat izdvoji 552.408,00 HRK. Ako te mjesečne uplate ukamaćuje samo po stopi od 2% godišnje, nakon svog radnog staža od 40 godina imao bi 845.225,24 HRK!!! E sad razmislite koliko ćete od tog novca potrošiti tijekom svog radnog vijeka.


Filed under: misc
Kategorije: Hrvatska

Stvarne stope oporezivanja dohotka u RH

Čet, 19/03/2015 - 16:40

sudeći po stopama poreza koje plaćamo, svi smo mi bogati…

 

Kako država brine o građanima koje je nedavno porezno rasteretila

Kako država brine o građanima koje je nedavno porezno rasteretila

Na priloženoj slici vidimo da najveći siromah koji radi na pola radnoga vremena i zaradi pola minimalne plaće, ili radi na cijelo radno vrijeme i zaradi minimalnu plaću, od svake kune koju zaradi, državi daje 31,74 lipe, a sam zadržava samo 68,26 lipe.

Vidimo da bi se isplatila neto plaća od 2.600 kuna, državi je potrebno dati još 1.209 kuna.

Vidimo da se, da bi se isplatila nekakva fiktivna prosječna plaća od 5.200 kuna u HR (približan iznos), da je državi potrebno dati još 2.713,71 kuna.

Za razliku od siromaha koji imaju priliku zadržati 68,26% svojega rada (dok na njega ne plate PDV), tzv srednja klasa ima priliku zadržati 65,71% svojega rada (dok na njega ne plati PDV).

Oni tzv bogati, koji mogu zaraditi isplaćenih 10.400 moraju za tih 10.400 kuna zaraditi 18.287,43 kune, ili drugim riječima, dozvoljeno im je zadržati 56,87% svojega rada.

 

Stvari postaju još takoreći pravednije kako krećemo prema tzv tajkunima:

Kompletni pregled opterećenja dohotka od nesamostalnog rada

Kompletni pregled opterećenja dohotka od nesamostalnog rada

Oni tajkuni koji zarađuju preko cca 17.000 kuna državi doniraju više od 50% svojega rada.

Apsolutni su pobjednici tajkuni sa cca 26.000 kuna neto zarada koji zadržavaju 45,4% svojega rada, a nakon toga porezna presija zbog učinka maksimalne osnovice za obračun doprinosa iz plaće polagano opada i oni koji zarađuju cca 100.000 kuna zadržavaju i cca svojih 46,6% svojega rada.

 

Napomena:

Izračun je napravljen uz pretpostavke prosječnih vrijednosti, korišten je osobni odbitak ukupnog koeficijenta 1,5 3.900 kuna i stopa prireza od 12%.


Filed under: porezi, velika država
Kategorije: Hrvatska

Širenje ideja

Pon, 16/03/2015 - 14:16

pare vrte 

 

Nedavno mi je do pozornosti došao sljedeći rad o širenju ideja pa prenosim sažetak sažetka:

Što je potrebno da manjinska ideja postane većinskom? (Ubaci tu bilo što, od marsizma do ideje minimalne države, od tradicionalnih društvenih uloga do toga da su operacije promjene spola sasvim normalne, ili čak i poželjne).

Prema istraživanju Rensselaer Polytechnic Institute, odgovor je 10% populacije predano nekoj ideji. Jednom kada je 10% grupe (društva) posvećeno nekoj ideji, neizbježno je da će ista eventualno postati prevladavajući stav cijele grupe (društva).

(Jes, ljudi se uglavnom okreću kako vjetar puše…)

http://freakonomics.com/2011/07/28/minority-rules-why-10-percent-is-all-you-need/ od SCNARC/Rensselaer Polytechnic Institute

http://freakonomics.com/2011/07/28/minority-rules-why-10-percent-is-all-you-need/ od SCNARC/Rensselaer Polytechnic Institute

 

Ispada ako si u manjini (recimo, ako si Mirela H., Mato K. ili neoliberalni kapitalist), imaš manje razloga za kompromis nego što ima većina. Ako si u osnovi beskompromisan, imaš puno veće mogućnosti doseći kritičnu masu od 10% grupe koje će dijeliti tvoje stavove, i tvoje će ideje u konačnici pobijediti.

Ključ je u ostajanju predan nekoj ideji.

(Po meni ključ je u tome kako ostati predan nekoj ideji? Odgovor je, plaćati ekipu da bude predana ideji. Onaj tko više ulaže u svoju ideju, ili nađe bogatog sponzora kojega nije briga na što troši novac, pobjeđuje.

Dok Mirela H. može bit beskompromisna jer ima poveći broj sponzora i zapravo joj je svejedno, Mato K. ima dobro plaćeno radno mjesto za širenje svojih ideja i može bit beskompromisan, prosječnom neoliberalnom kapitalistu je širenje svojih ideja maksimalno hobi.)

(Povezana zanimljivost je da je istina apsolutna, neki ideje krive, a neke točne, a grupa (društvo) koje prihvati dovoljno velik broj krivih na kraju fizički nestane. To je valjda ono što zovu evolucija.)


Filed under: misc
Kategorije: Hrvatska