Strašilo

Udruženi sadržaj
moj obračun s njima
Ažurirano: prije 2 sata 12 sekundi

Misli 02/06/2014

Pon, 02/06/2014 - 14:12

 

1)

vezano za nedavne vijesti ovoga tipa

http://www.poslovni.hr/hrvatska/posustali-pdv-opet-rusi-planove-o-smanjenju-deficita-272740

još jednom prilažem ovu lijepu grafiku

Pretpostavljena Lafferova krivulja za RH

Pretpostavljena Lafferova krivulja za RH

 

2)

vezano za vijesti ovoga tipa

http://www.poslovni.hr/hrvatska/linic-kreditom-hbor-a-zeljeli-unistiti-kras-ljutic-najavio-tuzbu-272568

zaključujem (ako već nisam) da HBOR treba ukinuti. Niti je, niti može biti, ništa drugo do servis političara, bliže i šire obitelji te interesnih grupa. Uostalom, zar sama ideja neke mudre državne banke koja će ciljanim kreditima (odmah implikacija da je tržište neefikasno u alokaciji kredita) pomagati razvoju gospodarstva ne navodi odmah na zaključak da ta banka ne ni treba postojati.


Filed under: u vijestima
Kategorije: Hrvatska

Marksizam 2.0

Čet, 01/05/2014 - 08:35

zašto ne? 

 

Najpoznatiji brk u novinarstvu (sjećate se, onaj tip komunist koji sanja nekakve industrijske politike i misli da je u stanju “procjenjivati potražnju za industrijskim proizvodima kroz više desetljeća”) prenosi nam da 

Sad više nema sumnje…
Ime mu je Thomas Piketty. Nakon nedavnog izlaska njegove knjige ‘Capital in the Twenty-First Century’…

Taj francuski ekonomist pronašao je ‘bug’ u kapitalističkom softveru…

Pojednostavnjeno, u opsežnoj knjizi koja je svjetski ekonomski bestseler Piketty dokazuje da se puštanjem da nevidljiva ruka djeluje na slobodnome kapitalističkom tržištu neizbježno povećava nejednakost među stanovništvom. Bogatstvo se nezaustavljivo koncentrira u sve manje ‘rentijerskih’ ruku. U SAD-u, primjera radi, jedan posto najbogatijih ima udio u ukupnom bogatstvu kakav nije viđen od 1928. I taj se trend nastavlja. Zato je pitanje vremena kad će odnosi između bogatih i običnih opet doći na razine iz vremena plemića i kmetova.

Još hvalospjeva

Žešći od Linića

 

Meh. Izgleda da se netko (francuski ekonomist Thomas Piketty) sjetio preprakirati neke diskreditirane ideje s početka i sredine 19. stoljeća, prvenstveno Davida Ricarda te kasnijih sljedbenika poput nadriekonomista Karla Marxa, zalijepiti uza to kakav model, i eto nam nove revolucije u ekonomiji. Mislim, zašto ne? Pogledajte kuda je Keynes došao sa prepakiravanjem diskreditiranih Malthusovih ideja sa početka 19. stoljeća?

Problem je, dakako, kao i uvijek, u tome što su te ideje diskreditirane s razlogom. Uzmimo kao primjer za ovaj slučaj rad Parametric Estimations of the World Distribution of Income by Maxim Pinkovskiy, Xavier Sala-i-Martin, koji analizira, ne istina distribuciju bogatstva, ali distribuciju dohotka o kojemu bogatstvo ovisi, na svjetskoj razini. Sve sličice koje prilažem niže upravo su iz toga rada.

Distribucija dohotka u svijetu tijekom zadnjih 50 godina

Distribucija dohotka u svijetu tijekom zadnjih 50 godina

 

Ha? Ako nije bilo dovoljno jasno, evo detaljnije:

 

Distribucija dohotka u svijetu 1970.

Distribucija dohotka u svijetu 1970.

 

 

Distribucija dohotka u svijetu 2006.

Distribucija dohotka u svijetu 2006.

Ako mene ne varaju moje oči, čini se da se događa upravo suprotno. Na svjetskoj razini, dohodak se ujednačuje. Dohodak, i posljedično bogatstvo, povećavaju se brzinama bez presedana. Najsiromašniji relativno najviše poboljšavaju svoj položaj. Ne samo to, broj ljudi u apsolutnom siromaštvu smanjuje se u apsolutnim brojevima, ne samo u relativnim. I to dok stanovništvo raste ogromnim stopama. Kako bi rekli autori članka:

Using the official $1/day line, we estimate that world poverty rates have fallen by 80% from 0.268 in 1970 to 0.054 in 2006. The corresponding total number of poor has fallen from 403 million in 1970 to 152 million in 2006.

Evo što vam je vaš kapitalizam dao…

 

Ono što zapravo vidimo na gornjim slikama su prvenstveno sljedeće dvije stvari:

  1. porast slobodne trgovine;
  2. akumulaciju kapitala diljem (najsiromašnijih dijelova) svijeta.

 

Naravno, događa se tu još ponešto, a ono što danas mainstream ekonomisti još uvijek nisu objasnili je sljedeće:

Problematično odstutstvo značajnog napretka u SAD-u

Problematično odsustvo značajnog napretka u SAD-u

Problem koji dakle hrani moderne marksiste nije neka briga za siromašne (u Kini, Indiji, Brazilu, tko zna gdje), već je problem što zapadne (njihove) zemlje relativno gledajući nazaduju. Kako je moguće da se u jednome SAD-u bogatstvo povećava tako sporo (i to još usporava), uza sav taj tehnološki napredak i druga čuda koja bi trebala voditi zadržavanju relativne prednosti, ako ne već njenome povećanju, u odnosu na ostatak svijeta?

Ako problem postavimo tako, jasno nam je i zašto, svjesno ili nesvjesno,

Kao rješenje te pogreške ugrađene u liberalni kapitalizam predlaže uvođenje globalnoga progresivnog poreza na kapital…

U međuvremenu, ja na gornjoj slici vidim sljedeće tri stvari:

  1. ekonomske slobode se u SAD-u smanjuju i apsolutno i relativno u odnosu na ostatak svijeta,
  2. građani SAD-a više ne štede, a dobici od tehnološke promjene tek kompenziraju manje količine kapitala kojima to gospodarstvo raspolaže.

No to sam samo ja.


Filed under: plus
Kategorije: Hrvatska

Odlučno privlačenje investicija

Čet, 01/05/2014 - 07:50

nice try

 

Pročitajte ovaj članak. Ne zato jer je jako dobar, jer to nije, već zato jer i takav kakav je dovoljno dobro ilustrira u čemu je problem sa radikalnim odlučnim stategijama privlačenja investicija.

Ne djeluju. I bilo bi zapravo čudno da djeluju, kada strane investicije dolaze na tržišta gdje mogu normalno poslovati i zarađivati. Na tržištu gdje ne postoji vladavina prava, gdje se ugovori kao pravilo ne moraju poštivati, gdje glavna prednost investiranja postaje ta da će država za vas nekoga izvlastiti, zar je čudno da na to tržište ne dolaze investicije?

O da, dođe povremenu tu i tamo netko, uz uvjet da dobije subvencije, transfere iz državnog proračuna, pa čak i zemlju s koje je netko izvlašten, vrati svoj novac u što je mogućem kraćem roku (u jednom ili maksimalno nekoliko izbornih ciklusa) i onda pobjegne. Zna da će ako ne pobjegne dok može, i njemu sve biti uzeto.

Uhvaćeni na djelu prije koji tjedan - ekipa iz vlade vježba za provođenje nove hrvatske energetske strategije

Kumbaja, kumbaja


Filed under: rizik režima
Kategorije: Hrvatska

Status quo

Čet, 24/04/2014 - 10:08

ili, kako smo malo odmakli

 

Ako čitate ovaj post, vjerojatno ste danas već vidjeli najavu uvođenja dvadesetoga  novoga poreza/povećanja postojećega poreza u zadnjih nekoliko godina u bezobzirnoj borbi za zadržavanje postojećih pozicija vlasti i održavanjem statusa quo. U takvoj situaciji od malo je koristi obrazlagati zašto je neki porez loš, nepravedan, nepotreban i ne treba ga uvoditi. Vezano za te kamate, ipak sam to htio, samo što me kolega Kapitalac već pretekao.

Porez na kamate je dakako dvostruko oporezivanje, a sva ta tužna štednja se ionako već dobrano oporezuje kroz inflaciju. Možemo li onda, ako se već uvodi ovaj porez, onda bar očekivati da će HNB prestati “povećavati likvidnost u sustavu”? Svašta pitam.

 

Sada kada je to riješeno, citiram iz dva razloga (drugi je danas najavljeno sindikalno obilježavanje samih sebe) stranicu iz Bilandžić, D. Hrvatska moderna povijest:

Fenomen porasta socijalnih razlika potakao je, inače stalno prisutnu, ideološko-političku diferencijaciju u Savezu komunista i u društvu za i protiv ukidanja stjecanja dohotka od štednje i sličnih izvora, za i protiv toleriranja tendencije “porasta kapitalističkih elemenata”. Predlagalo se da se čak i isplaćene kamate oporezuju; to je odbijeno s obrazloženjem da je stopa inflacije još iznad kamatne stope.

Drastičan pad standarda, bez presedana u Europi, otvorio je političko i sociološko pitanje: zašto u krizi nije bilo socijalnih nemira, za razliku i od razvijenih zemalja zapada gdje svaki postotak pada dostignutoga standarda izaziva štrajkove i nemire (Njemačka, Engleska, Nizozemska, Belgija, Italija) pa i od nerazvijenih, gdje također dolazi do nemira kada se ugrozi egzistencijalni minimum (Tunis, Maroko, npr.) Za vrijeme ekonomske krize nije bilo više štrajkova nego u doba prosperiteta.

Sociolog Josip Županov smatra da do socijalnih nemira nije došlo iz dva razloga: prvo, zbog nade ljudi da, u ciklusu kretanja, nakon “loših godina dolaze dobre godine”, i drugo, što je društveni sustav imao mnogo ventila za “ispust” nezadovoljstava. Iz ovoga drugog argumenta vrijedi dio citirati: “… postoje ventili koji uspješno odvode paru i smanjuju tlak u kotlu. To su vrlo visoka bolovanja, substandardan rad, „siva ekonomija‟, rasprostranjene kraće i masovno neplaćanje računa (kao jedan aspekt erozije građanske discipline i pravnog sistema)… …eksplozija pretpostavlja koncentraciju nezadovoljstva i polarizaciju sukobljenih interesa…

…Naš institucionalni sistem ne dopušta polarizaciju – on vodi fragmentiranju interesa i disperzije nezadovoljstva. Za naš institucionalni sistem karakteristično je da se dominantni problemi pojedinca i OUR-a rješavaju na nivou općine, a na tom nivou institucionalni sistem predstavlja skelet za razvoj neformalnih mreža, u kojima dominiraju familijarno-patrijarhalne veze i u općini i u OUR-u. Sve, pa čak i trivijalne, stvari rješavaju se na neformalnom nivou. U tim gustim mrežama uzajamnih razmjena i zavisnosti svaki pojedinac, oslanjajući se na široku socijalu (gustu mrežu socijalnih prava), izrađuje svoj vlastiti „projekt‟ održanja i života, što dalje pojačava stabilizatornu funkciju institucionalnog sistema… Kolektivna akcija može biti uspješna samo ako je orijentirana prema promjeni stanja – a većina radne populacije ne želi promjenu od društva uravnilokve i socio-ekonomske sigurnosti, koja im uz minimalni dohodak garantira mnoga prava – prema neizvjesnostima ekonomske diferencijacije i promjeni kriterija vrednovanja što ga implicira tržišna ekonomija. Orijentacija na status quo isključuje autonomnu borbu za veći komad kruha i orijentira ponašanje na borbu protiv socijalnih razlika…”

Malo smo odmakli. I ne samo da smo malo odmakli, nego smo se negdje i vratili unatrag.


Filed under: u vijestima, velika država
Kategorije: Hrvatska

Aplikacije vs. web aplikacije

Pet, 18/04/2014 - 02:20

drugačiji pogled na stvari

 

QWERTY (QWERTZ) vs. Dvorak

 

Zadnjih desetak godina (koje godine se je točno pojavio gmail?) svima je očito, i čini se da to ima neku određenu težinu, da je budućnost u web aplikacijama. Naposljetku, svi mi sve više aplikacija koje koristimo, koristimo kroz preglednik interneta. Počelo je sa mailom, nastavilo se sa kojekakvim aplikacijama za specifične obrade (recimo, fotografija), a tu su se pojavili i čini se da se nekako počinju koristit čak i puni uredski paketi i što sve ne. Google koji je predvodnik trenda je napravio cijeli operativni sustav koji služi jedino izvođenju web aplikacija, a čak i domaća državna uprava slijedi trend kroz nekakve e-porezne i sl. Trend se čini nezaustavljivim.

Osim kod Applea i iPhone-a, i svih koji ih kopiraju.

 

Otuda ta ideja koju sam jučer pročitao, a sažetak je sljedeći. Sve gore navedeno, sav taj trend, ustvari je posljedica samo Microsoftova samozadovoljstva. Web aplikacije su smeće. Java je smeće. HTML X je smeće. Cloud je smeće. Ne samo da su aplikacije koje se lokalno izvode bolje i efikasnije, nego ih i samo tržište preferira. Cijeli ovaj trend posljedica je samo toga što je Microsoft, zadovoljan tržišnom penetracijom Windowsa, zaustavio njihov razvoj. Elementi sučelja i alati za razvoj, centralni repozitoriji aplikacija i sve što ide uz to, kasne skoro desetljeće. Ne samo to, nego su i Windowsi namjerno ograničavani u korist Xboxa i inih igračaka.

Ali kada je konkurencija ažurna, lokalno izvodive aplikacije jednostavno dominiraju nad web aplikacijama. Internet promet na mobitelima (čitaj: Apple, nešto manje Google) generiraju lokalno izvođene aplikacije povezane na internet, ne web aplikacije ili surfanje.

 

Pretpostavimo da je to točno. Što reći?

  1. regulacija konkurencije očito je besmislena iz dodatnih razloga. Ne samo da je reguliranje Microsofta u 90tim uspjelo previdjeti da je PC samo jedna vrsta računala (odnosno, to će postati), već je i cijeli taj pogled (koja vrsta računala i koji operativni sustav) previše uzak. Onoga trenutka kada je Microsoft počeo izbacivat sub par proizvode, iako nitko nije mogao odmah napraviti konkurenta koji će preuzeti tržište, Microsoft je jednostavno zaobiđen, koncept operativnog sustava kao takvoga je jednostavno zaobiđen, uporabom sljedeće najbolje alternative – web aplikacija.
  2. Microsoft će uočavanjem te konkurencije popraviti svoj proizvod (što je upitno, jer su tu konkurenciju uočili još prije izlaska Viste i najavili svoju posvećenost desktop iskustvu kao najboljoj platformi i najboljem korisničkom iskustvu i što sve ne). Ili će konkurencija skinuti Microsoft sa trona. No u svakome slučaju, možemo očekivati da ćemo za desetljeće svoje internet bankarstvo na PC-u koristiti kroz aplikaciju koju ćemo preuzeti iz nekakvog store-a, umjesto da konstantno radimo update jave i uživamo u čarima skalabilnog mobilnog bankarstva koje se može koristiti na bilo kojoj platformi i na ni jednoj ne radi kako bi trebalo.

 

Vjerujem da ćemo, ako je ovo gore navedeno sve točno, nekakve e-porezne i dalje koristiti putem web aplikacija, no to je ipak tako sporedna stvar.


Filed under: konkurencija (nesavršena), plus
Kategorije: Hrvatska

Pučki pravobranitelj

Pet, 18/04/2014 - 01:25

samo me zanimalo koliko novca gospođe troše, ali kako nisu smatrale shodnim javno objaviti tu informaciju...

 

… možemo i o tome čime se bave…

jp1

 

jp2

 

jp3

 

jp4

 

jp5


Filed under: misc
Kategorije: Hrvatska

Stari ljudi

Uto, 08/04/2014 - 10:18
zaje.bavam se, ne tako stari

tko je.e djecu ;)

 

Tko sve nije čuo za nedavnu kontroverzu kada bezosjećajna država želi ukinuti dio dodatka za staž svojim zaposlenicima/starim ljudima? Dok to što vlada krši ugovore koje potpisuje možda bi trebalo biti kontroverzno (u nekoj normalnoj zemlji, tamo nismo…), kako se nisu javljali kada je to jučer, prekjučer i prekprekjučer država radila ono što zapravo svrbi sindikate je sljedeće

“To su posljedice smanjivanje plaća 4,8 i 10. Znači sa 20 godina staža 4, sa 30 godina staža 8 posto i sa 35 godina staža 10 posto. Posljedice su to na neto plaće najstarijim zaposlenicima od kojih 700 kuna u ovom trenutku”, rekao je Mihalinec.

 

O čemu se tu radi?

Kao što (ne)znamo, država isplaćuje dva dodatka za vjernost svojim zaposlenicima.

Prvi je 0,5% veća plaća po godini rada. 

Drugi je dodatnih 4, 8 ili 10% veća plaća zbog 20, 30 ili 35 godina rada. 

Recimo, netko tko je zaposlen kod države 35 godina, prima 45% veću plaću od onoga tko je zaposlen prekjučer, iako vjerojatno rade na istome radnome mjestu.

Država trenutno pokušava ukinuti (svim, dijelu?) sindikata ovaj dodatni dodatak za vjernost, i to neka bude povod za ovu temu.

 

Zašto se inače isplaćuje dodatak za vjernost? 

Teoretski, radnik sa iskustvom je bolji radnik. Ovaj sa recimo 35 godina iskustva bolje obavlja svoj posao. Također, postoji mogućnost da će prebjeći kod konkurencije (u privatni sektor). Ukratko, država stimulira svojega radnika za ostanak.

Na stranu apsurdnost svemira u kojem 60godišnja individua koja nije točno sigurna kako ugasiti računalo (tipičan uredski državni posao, molim lijepo) radi bolje od iste dvadesetogodišnje i pritom planira bijeg u privatni sektror, čak i bez toga apsurda, gornja logika ima veliku rupu.

Naime, radno iskustvo i stručnost se tokom godina prelijevaju na sama radna mjesta na kojima dotične iskusne stručne osobe rade. Zbog tih stvari dobivaju bolja radna mjesta, i samim time veće plaće. Njihovo radno iskustvo i stručnost je veća plaćena!

 

A zašto se stvarno isplaćuje dodatak za vjernost?  

Ide nekako ovako. Stari, jadni, pa njima treba. Život je skup. Ukratko, to je ispravna i moralna stvar za napraviti. Get it?

Nije doduše da recimo prosječan šezdesetogodišnjak još uvijek treba riješiti svoje stambeno pitanje, kupiti prijevozno sredstvo i imati djecu. Znamo koliko su djeca skupa. Prosječan šezdesetogodišnjak već ima riješeno stambeno pitanje, ima prijevozno sredstvo, njegova su djeca već odavno odrasla, vjerojatno već ima i kakvu vikendicu/ušteđevinu/zlato.

Pitam, kome je onda zapravo moralnije isplaćivati nekakve dodatke?

Dalje, stoga i predlažem da se novim zaposlenicima u državnoj upravi isplaćuje 35% veća plaća od starih, te da se ista smanjuje svake godine za 0,5%! Zar nije dobro? Moralno? Pošteno? Tim više što starci računaju na tu djecu koja će se tek roditi i odgojiti za preživljavanje u svojoj starosti?

 

Što kažete starci?

Tko vas …. balave, 1.600 kuna. 

 

A sada stvarno? 

Ima ih mnogo, i oni su oni koji glasaju. Kao i svima drugima, pošteno je da oni dobe više, i generalno ih nije briga za onima na kojima svijet ostaje.

Ne da imam nešto posebno protiv staraca, ali pošto je već dodatni dodatak ovih dana kontroverzan i zaziva se poštenje, neka se zna.

 

PS

Vidim da su sindikalisti bijesni ovih dana na gospodina Vilima Ribića, predsjednika (jednoga? svih?) svojega sindikata jer

Dakle, pronašla sam podatak da Vilim Ribić ima plaću 13.000 kuna. To je izjavio u emisiji Nedjeljom u dva. Dodao je da vozi službeni auto i stanuje u sindikalnom stanu. Nije spomenuo da vožnja službenog auta, u njegovom slučaju jer nije svugdje tako), znači besplatno gorivo i održavanje automobila. Nije spomenuo niti da stan od 40-ak kvadrata plaća mjesečno 700 kuna, manje od 100 eura.

Ribićeva plaća neće biti smanjena deset posto jer je zaposlenik sindikata (od 1990. godine profesionalno u Sindikatu znanosti, danas Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja), a ne radi prosvjeti kao 11.000 njegovih članova koji u sindikalnu kasu svake godine uplate oko 7,5 milijuna kuna.

Sada, ovo je jednostavno pravda.


Filed under: demokracija, društvo i odgovornost
Kategorije: Hrvatska