Strašilo

Udruženi sadržaj
moj obračun s njima
Ažurirano: prije 1 sat 58 minuta

EU, najgore tek dolazi

Čet, 26/05/2016 - 10:00

 

Blog update: ažurirao sam nazive nekih kategorija za objave na blogu. Ono najvažnije, stara kategorija ideologije zla sada nosi naziv ljevičarski kult smrti. Osim što mi se sam izraz izrazito sviđa, smatram da i neporecivo točno opisuje cjelokupni spektar lijevih ideja, politika i sklonosti, od klasne borbe, preko globalnog zagrijavanja, multikulturalizma i feminizma pa sve do stretching-a i fat acceptance-a. Iskoristio bih priliku da zamolim čitatelje bloga da pomognu, populariziraju i prošire izraz, bilo u virtualnom ili stvarnom životu.


Filed under: krah EU
Kategorije: Hrvatska

Čemu služi Zagrebački hipodrom?

Čet, 12/05/2016 - 14:36

i zašto zapravo grad Zagreb zapošljava konjušare?

 

Kada ste čuli da grad Zagreb zapošljava konjušare, što ste prvo pomislili? Da brinu o konjima na koje će uzjahati policija kada studenti filozofskog krenu u prosvjed i rastjerati fukaru? Ah, naivni moj čitatelju. Nije tako!

//www.sportskiobjekti.hr/default.aspx?id=97

Zagrebački hipodrom ( preuzeto s http://www.sportskiobjekti.hr/default.aspx?id=97 )

Zagrebački hipodrom, izgrađen kasnih 1940ih znojem zatvorenika (privrednih prestupnika*) tadašnjeg logora Kajzerica**, zapravo služi… zapravo ničemu. Navodno postoji nekakva škola jahanja i može se jahati tamo, ali kako tu i tamo prolazim nasipom, mogu vam reći, ukupno sam 1 puta (slovima: jednom) vidio jednu mladu snobovku kako jaše, i to je to… Ogroman brisan prostor u tramvajskoj zoni Zagreba koji služi tome da zapošljava nespecificiran broj uhljebljenih, godišnje potroši nespecificiranu količinu novca, ne uprihoduje ništa, i to je to.

Ako ste pomislili da su krivi snobovi u vrhu politike koji vole za desetak minuta iskočiti iz svojih stolica i zaprašiti po hipodromu, nije tako. Uopće ne sumnjam da je Davor Bernardić ponosan na svoju partijsku ostavštinu, no sumnjam da praši po hipodromu. Jednostavno, hipodrom NITKO ne koristi. Ničemu ne služi.

 

Osim što, kao i brojne druge zelene urbane oaze, zelene površine usred grada, zbog zakonskih propisa neizgrađene urbane površine, troši prostor. Pogledajte ovu sliku i ona razmislite o njoj:

Cijela Sloboština mogla bi se smjestiti na Zagrebačkom hipodromu

Cijela Sloboština mogla bi se smjestiti na Zagrebačkom hipodromu

Razmislite o tome. Koliki je trošak i koliko manje opće blagostanje zbog:

  • većih troškova prijevoza stanovnika toga kvarta koji tamo žive i rade u drugom dijelu grada ili obratno
  • većih troškova infrastrukture koji imaju privatne kompanije i zbog toga većih cijena za sve
  • većih (zapravo suludo visokih) troškova javne infrastrukture koja postoji zbog takve raspršenosti grada
  • i također manje kvalitete i privatne i javne infrastrukture
  • i većih cijena stambenog prostora u samom tom gradu (tramvajskoj zoni).

Ukratko, osim što vam se uzima radi financiranja konjušara, cjenovno ste izgurani iz centra i živite u je.enoj Sloboštini i svaki dan ili vozite na posao i trošite gorivo na to ili se dobar dio sata trkeljate u smrdljivom autobusu (koji usto vjerojatno vozi na prirodni plin, jer gradu Zagrebu nije stalo do toga da vam karta za autobus bude što jeftinija).

 

Uz navedeno, držim da bi gradu Zagrebu bilo racionalno srušiti i Zagrebački velesajam i prodati zemljište. Također, i preorati Bundek i prodati zemljište. Milane? Davore? Time? Što kažeš Time na ovu ideju, gradu Zagrebu naplatiti porez na imovinu? Porez na neiskorišteno zemljište? Ne?

 

* što su to privredni prestupnici i što su konkretno napravili da ih partija pošalje u logor na Kajzerici? ako itko ima kakvu referencu, molim neka dobaci link jer ja nisam uspio pronaći ništa konkretno

** isto što se tiče logora na Kajzerici


Filed under: velika država
Kategorije: Hrvatska

Vozila na električni pogon

Uto, 12/04/2016 - 10:03

što valja, a što ne valja

 

Piše tako bug.hr da su pripadnici ljevičarskog kulta smrti u Nizozemskoj članovi Laburističke stranke u Nizozemskoj izišli sa prijedlogom zakona da se od već 2025. godine u toj zemlji zabrani prodaja automobila pogonjenih fosilnim gorivima. Ima li to ikakvoga smisla? Nema, a to zorno ilustrira i sljedeća slika:

Na slici lijevo, razuman i ekonomski opravdan način korištenja električne energije za pokretanje prijevoznog sredstva. Na slici desno, glup i ekonomski neopravdan način korištenja električne energije za pokretanje prijevoznog sredstva

Na slici lijevo, razuman i ekonomski opravdan način korištenja električne energije za pokretanje prijevoznog sredstva. Na slici desno, glup i ekonomski neopravdan način korištenja električne energije za pokretanje prijevoznog sredstva.

 

Naime, električni automobili su beskorisne igračke. Sve dok ne budemo imali tehnologiju baterija koja će nam pružiti slične ili bolje prometne karakteristike koje nam pružaju automobili na fosilna goriva, odnosno dok to ne bude ekonomski isplativo, ne da ih nema smisla koristiti, nego ih se i ne koristi van svojstva igračaka.

Sve dok nemamo takvu tehnologiju baterija, jedini način učinkovitog prijevoza bez fosilnih goriva je isto vidljiv na slici gore, izravno pribavljanje električne energije iz mreže. Koja ima ograničenu pokrivenost i velike fiksne troškove. Drugim riječima, javni prijevoz na vrlo frekventnim relacijama.

Drugim riječima, rezultat koji imamo danas bez državne intervencije koja potiče korištenje električnih vozila.


Filed under: ljevičarski kult smrti
Kategorije: Hrvatska

Ekonomske posljedice slobodne trgovine

Sub, 19/03/2016 - 10:52

ili, što se događa kada je kapital mobilan

 

Opet raspravljamo o slobodnoj trgovini, ha? Radnici su opet čuli da će bit plaćeni kao djeca koja šivaju tenisice u tvornici u Bangladešu, ha? Opet su se javile kritike slobodne trgovine koje ispravno primjećuju, ali i kapital je mobilan, i može napustiti bogate zemlje i otići u siromašne i time izjednačiti plaće na svjetskoj razini, ha? Zagovornici slobodne trgovine opet baš i ne znaju napraviti uvjerljiv argument protiv toga, ha? Svi se vrpolje, ha?

nope

 

Potvrdit ću najprije svojim čitateljima činjenicu da je 19stoljetni model slobodne trgovine nepotpun, da je i kapital mobilan, i još i mobilniji nego što je prije bio, da može napustiti i bogate zemlje i otići negdje dalje, i da odlazak kapitala znači i nižu produktivnost i niže plaće radnika.

 

A onda ću raširiti svoju prethodnu bilješku:

Kapital je zapravo fascinantno slabo mobilan između različitih društva/država/ekonomskih područja. Kako to znamo? Pa, iako se zadnjih desetljeća s porastom slobodne trgovine mobilnost kapitala povećava i pokrenulo se ujednačavanje dohodaka na svjetskoj razini, i dalje je Nijemac drastično produktivniji od Hrvata, a Hrvat drastično produktivniji od Sudanca. Nemaju jednake dohotke.

Proširimo to malo dalje… Iako je Hrvatska u EU tek koju godinu, u WTO-u je kakvih već, koliko, 15 godina? Ima bar nazivno slobodno tržišno gospodarstvo već kakvih 25 godina. Da li je njemački kapital pohrlio u Hrvatsku i doveo do izjednačavanja produktivnosti i plaća u Njemačkoj i Hrvatskoj?

Ili, kako nam Sudan tek pregovara o ulasku u WTO, uzmimo recimo Venezuelu. Venezuela je u WTO-u od 1995. godine. Da li je kapital pohrlio iz Njemačke i Hrvatske u Venezuelu i doveo do izjednačavanja produktivnosti i plaća u Njemačkoj, Hrvatskoj i Venezeli?

Da li vam je jasno kuda s ovime idem?

Razlozi za to opet mogu biti šaroliki, no ovdje bih volio argumentirati sljedeće: mjesta koja dobro privlače kapital su ista ona mjesta koja ga i dobro akumuliraju, i u pozadini priče su neke temeljnije stvari. Slobodna trgovina nikada neće rezultirati jednakom razinom produktivnosti i dohodaka u svim društvima, što je u neku ruku i samo po sebi očito – ta društva su međusobno različita.

 

Kapital možda je mobilan, ali on ne cilja na slijepo. Ne odlazi i ne dolazi samo tako.

Nijemcu možda je jeftinija radna snaga i neki drugi inputi u Hrvatskoj i zato će razmotriti otvaranje tvornice toaletnog papira u Hrvatskoj, ali će njegovu odluku obeshrabrivati mogućnost da sama Republika Hrvatska iz poreza koje on plaća pokrene konkurentsku proizvodnju toaletnog papira.

Nijemcu i Hrvatu možda jesu jeftiniji radna snaga i neki drugi inputi u Venezueli i zato će razmotriti otvaranje tvornice toaletnog papira u Venezueli, ali će njegovu odluku obeshrabrivati mogućnost da mu Bolivarska Republika Venezuela dirigira cijenu i naposljetku nacionalizira tvornicu toaletnog papira.

A ide i ovako.

Industrijalcu iz Venezuele možda jesu jeftiniji radna snaga i neki drugi inputi u Venezueli i zato će razmotriti otvaranje tvornice toaletnog papira u Venezueli, ali će njegovu odluku obeshrabrivati mogućnost da mu Bolivarska Republika Venezuela dirigira cijenu i naposljetku nacionalizira tvornicu toaletnog papira. Možda će je radije otvoriti recimo u Hrvatskoj ili Njemačkoj.

 

Da, postoje transferi kapitala iz Njemačke prema Hrvatskoj i Venezueli, iz Hrvatske prema Njemačkoj i Venezueli, iz Venezuele prema Njemačkoj i Hrvatskoj, ali kada se podvuče crta, količina uloženog kapitala u svakome od tih društava, produktivnost u svakome od tih društava i plaće u svakome od tih društava otprilike su tu negdje gdje bi bile i da nije bilo nikakvih transfera kapitala – tu gdje je relativna interna sposobnost tih društava da u prvome redu štednjom akumuliraju kapital i podržavaju tržište koje ga je u stanju alocirati.

Kolika je ta interna sposobnost možemo tek neizravno mjeriti nečim poput indeksa ekonomskih sloboda, i vrlo izravno konačnim dohocima i životnim standardom članova tih društava.

 

Niti jedna bogata zemlja nema se čega bojati u razmjeni sa niti jednom siromašnom zemljom. (Osim naravno, primanja hrpe imigranata koji će promijeniti  internu sposobnost tih društava da u prvome redu štednjom akumuliraju kapital i podržavaju tržište koje ga je u stanju alocirati.)

 

To budi rečeno, puno se frke stvara oko cijele priče, a razlog za to je taj da se istovremeno događa još nekoliko procesa osim općeg olakšavanja međunarodne trgovine koje rijetko tko razdvaja. Globalizacija ne znači ništa ljudi. Idemo vidjeti o čemu pričamo.

Konkretno pričamo o tome da se uz opće olakšavanje međunarodne trgovine u zapadnim društvima, vjerujem, događa i to da apsolutno i relativno u odnosnu na druga društva interna sposobnost tih društava da u prvome redu štednjom akumuliraju kapital i podržavaju tržište koje ga je u stanju alocirati opada. Ta društva primaju imigrante iz 3. svijeta koji im ne pridonose, ta društva u sve većoj mjeri štuju ljevičarski kult smrti, dok se isti u nekim drugim dijelovima svijeta bar djelomično obuzdava i napušta, ta je civilizacija generalno umorna i ako nas povijest išta uči, na kraju jednoga ciklusa…

 

PS

Još malo o procesima koje treba izdvojiti da bi ih se razumjelo – deficitu platne bilance

Desničari poput mene često će jahati nešto u smislu, deficit, trgovinski deficit, užas, strava, katastrofa na pomolu.

Libertarijanci će pak onda uzvratiti nešto u smislu, slobodno trgovina, slobodna trgovina, slobodna trgovina, takva je volja tržišta, slobodna trgovina.

 

Da, slobodna trgovina je sjajna, i kakve to veze ima s time o čemu pričamo? Trgovinski deficit može biti super stvar ako vam se iz vedra neba slijeva hrpa investicija u zemlju, ali danas to baš i ne gledamo. Ono što gledamo u Hrvatskoj je recimo da naša država izravno preuzima hrpu budućih obveza u inozemstvu kako bi pružila nepotkrijepljeno visok životni standard dijelu stanovništva (šifre uhljeb i glasač). U budućnosti, a ako se to ne ispravi, ne samo da će taj nepotkrijepljeno visok životni standard nestati, nego će nam svima skupa biti puno lošije nego što bi bilo bez toga.

Mislim žao mi je, ali ako ti država ima deficit platne bilance, stvarno, možda se samo slijeva hrpa investicija u zemlju, ali vjerojatno ipak ti osobno imaš ogroman problem u možda ne tako dalekoj budućnosti.

Puno ljudi to instinktivno razumije, i iako su im možda neki drugi instinkti loši (recimo, žele taj problem riješiti subvencijama izvozu), činjenica stoji, i dalje imamo problem.


Filed under: plus
Kategorije: Hrvatska

Let u svemir

Sub, 12/03/2016 - 07:04

i pitanje odsustva tehnološkog napretka

 

Prošlo je 50 godina od bilo kakvog značajnog pomaka vezano za izbacivanje stvari u zemljinu orbitu. Kako je moguće da civilizacija koja prvi puta vidi avione 50 godina kasnije stavi čovjeka na mjesec, a 50 godina nakon toga to nije u stanju niti ponoviti? Da tijekom tih 50 godina nakon ne napravi apsolutno nikakav pomak u lansiranju u orbitu, a vrhunac tehnologije je i dalje prerađeni sovjetski ICMB stvoren 1960ih?

Možda mislite da je bjelosvjetski prodavač magle Elon Musk sav kul sa svojim Space Xom, no čini se da će proći bar još 50 godina prije ikakvog značajnog pomaka. Obrazložimo:

Problem dakle nije u tehnologiji raketa. Rakete su učinkovite koliko takva stvar kao raketa može biti. Dok bi vidjeti reusable raketu bilo… zanimljivo… ne, stvarno slatko malo tehnološko dostignuće, što s tim? Takva raketa bi

  1. morala biti izrađena od čvršćih materijala i vjerojatno teža, i
  2. morala nositi u orbitu gorivo za povratak i time trošiti (Space) X puta više goriva za lansiranje,

Ako je i napravite, niste ništa napravili. Korištenje kemijskih goriva je jednostavno loš način odlaska u orbitu.

 

Očit problem, očito rješenje. Trebate više energije. Da li imate bolji izvor energije? Ovaj, pa da:

No čini se i da nitko ne želi napraviti tako nešto. Mislim, možete li zamisliti ludosti, detonirati mali milijun mini nuklearnih bombi da bi odgurali teret u svemir?

Možete, osim ako se iracionalno bojite radijacije. I tu je naš problem, jedan od naših problema. Ne da nitko neće, nego nitko ni ne može pokušati napraviti tehnološku revoluciju. Jednostavno ne postoji društvena struktura koja bi tako nešto podržala. Više ne.

 

Ponešto vezani postovi:

CapitalismTube (5)

Marksizam 2.0


Filed under: misc, znanstvena metoda
Kategorije: Hrvatska

Koliko su Hrvati nadrogirani?

Pon, 22/02/2016 - 13:34

legalno, 325 milijuna kuna godišnje

 

Na tkojejohngaltu piše komentator Tomi:

A ipak, po istraživanjima Danci su najsretniji ljudi na svijetu i imaju veći Human Development Index od SAD-a.

A tkojejohngalt linka video:

Well, of course Danes are happy, they are medicated to be!

 

Znatiželjnim čitateljima sigurno je prošlo kroz glavu, ako su drugovi Danci toliko nadrogirani, koliko su tek onda drugovi Hrvati nadogirani?

Odgovor imamo u Izvješću o prometu lijekova u Republici Hrvatskoj u 2014. nekakve državne agencije gdje piše:

N05 PSIHOLEPTICI 324.703.141 milijuna kuna

N05 PSIHOLEPTICI 98,92 DDD/1000/dan

 

Što to znači?

324.703.141 milijuna kuna znači, ako je recimo cijena Normabela samo 8,40 kuna po kutiji, da se Hrvati drogiraju kao da nema sutra.

DDD/100/dan znači u osnovi broj dnevnih doza po 1000 stanovnika. Ili, na tisuću stanovnika u Hrvatskoj dnevno 100 ljudi uzima svoje šutove legalnih droga. Ili, svaki 10 čovjek kojega sretnete na ulici je na nečemu. Svaki božji dan.*

 

Da, izvodim vezu između socijalizma i količine korištenja legalnih droga. Ne samo da država uzima dio dohotka zaposlenima i tim novcem poklanja bombončiće ovisnicima, nego država uzima i dio dohotka zaposlenima i omogućava život na socijali. A život na socijali je takav da oni koji žive na socijali uglavnom nemaju razloga za život, i trebaju svoje bombončiće.

 

* podaci u citiranom izvještaju ako ga ja dobro shvaćam odnose se i na djecu. Ako ćemo pretpostaviti da je broj djece na psiholepticima zanemariv i podatke preračunamo na odraslu populaciju, približno 12%+ odraslih u Hrvatskoj je svakodnevno nadrogirano


Filed under: društvo i odgovornost
Kategorije: Hrvatska

Ekonomske posljedice imigracije

Čet, 11/02/2016 - 13:51

radnici svijeta ujedinite se, ha?

 

Popularan je mit, više nego često i među protržišnom ekipom, da je imigracija stranaca (iz 3. svijeta) za domaće stanovništvo ekonomski pozitivna promjena. Ne želeći gubiti vrijeme na argumente koji to podržavaju (nisu niti osobiti zanimljivi niti jaki), razradimo zašto to nije tako.

 

Prvo, napravimo nekoliko vrlo razumnih pretpostavki:

Količina kapitala u danom društvu/državi/ekonomskom području nije neograničena. 

Kapital nije savršeno mobilan između različitih društava/država/ekonomskih područja.*

Tržište relativno efikasno alocira kapital. 

Produktivnost i posljedično dohodci radnika ovise o količini kapitala koja im je dostupna za rad. 

 

Drugo, analizirajmo implikacije gore navedenog:

Kakve posljedice na ekonomiju države bogate kapitalom ima dolazak većeg broja imigranata iz 3. svijeta? I recimo još i da, recimo, svi oni žele raditi?

Jednaka količina kapitala dijeli se na veći broj radnika. Prosječno dostupna količina kapitala za rad radniku se smanjuje, produktivnost po radniku se smanjuje, i prosječni dohodci radnika se smanjuju.

Sudionici na tržištu slijede cjenovne signale i rade realokaciju resursa. Proizvodnja radi pomak od kapitalno intenzivne prema radno intenzivnoj.

Na slici sdf

Na slici lijevo, ubiranje rajčice u društvu bogatom kapitalom. Na slici desno, ubiranje rajčice u društvu siromašnom kapitalom, ili u društvu koje je bilo bogato kapitalom dok nije primilo velik broj imigranata iz 3. svijeta. U takvoj situaciji, jednom kada se stroj na slici lijevo pokvari, nije ga smisleno zamijeniti novim već vozača poslati da zajedno s 50 imigranata rukama kopa zemlju.

 

Treće, analizirajmo dugoročne implikacije gore navedenog:

Ako su imigranti slični domaćinima, recimo, imaju slične vremenske preference, sličnu sklonost štednji i akumulaciji kapitala, štedjeti će i akumulirati kapital, i dugoročno, produktivnost (odnosno, onaj dio produktivnosti koji je funkcija kapitala, a ne tehnologije) i dohodci domaćina neće opadati.

Ako pak imigranti nisu slični domaćinima, recimo, imaju niže vremenske preference, nižu sklonost štednji i akumulaciji kapitala, dugoročno, produktivnost (odnosno, onaj dio produktivnosti koji je funkcija kapitala, a ne tehnologije) i dohodci domaćina (i njihove djece, i djece njihove djece) će biti niža u odnosu na situaciju u kojoj imigranti ne bi bili primljeni.

Od ta dva scenarija, ovaj drugi je stvaran.

 

* kapital je zapravo fascinantno slabo mobilan između različitih društva/država/ekonomskih područja. Kako to znamo? Pa, iako se zadnjih desetljeća s porastom slobodne trgovine mobilnost kapitala povećava i pokrenulo se ujednačavanje dohodaka na svjetskoj razini, i dalje je Nijemac drastično produktivniji od Hrvata, a Hrvat drastično produktivniji od Sudanca. Nemaju jednake dohotke. Razlozi za to opet mogu biti šaroliki, no ovdje bih volio argumentirati sljedeće: mjesta koja dobro privlače kapital su ista ona mjesta koja ga i dobro akumuliraju, i u pozadini priče su neke temeljnije stvari. Slobodna trgovina nikada neće rezultirati jednakom razinom produktivnosti i dohodaka u svim društvima, što je u neku ruku i samo po sebi očito – ta društva su međusobno različita.


Filed under: plus
Kategorije: Hrvatska

Pad civilizacije i uspon barbarstva

Pet, 05/02/2016 - 13:58

same old, same old

 

U prvoj polovici devetoga stoljeća Bagdad je doživio svoj zenit kao najveći i najbogatiji grad na svijetu. 861. godine je pak vladajući kalif Mutawakkil ubijen od strane svojih turskih plaćenika koji će uvesti vojnu diktaturu. Tijekom toga razdoblja carstvo se raspalo, a različiti podanici i provincije u praksi su postali neovisni i počeli slijediti vlastite interese. Bagdad, donedavno prijestolnica ogromnoga carstva, sužen je na Irak.
Radovi povjesničara iz 10stoljetnog Bagdada još uvijek su nam dostupni. Duboko su prezirali degeneraciju vremena u kojima su živjeli, ističući posebno indiferenciju prema religiji, povećani materijalizam te seksualnu otvorenost. Isto su tako i lamentirali korupciju dužnosnika države i činjenicu da su političari nekako uvijek prikupili velika bogatstva dok su bili u uredu.
Povjesničari su i s gorčinom komentirali izuzetan utjecaj na mlade ljude koji su stekli popularni pjevači, rezultirajući u smanjenju seksualnog morala. “Pop” pjevači Bagdada pratili su svoje erotske pjesme na luti, instrumentu sličnom modernoj gitari. U drugoj polovici desetoga stoljeća, kao rezultat, mnogo opscenog seksualnog govora došlo je u uporabu, kakav prije ne bi bio toleriran. Nekoliko je kalifa izdavao naredbe o izgonu “pop” pjevača iz glavnoga grada, no u roku nekoliko godina već bi se vratili.
Povećanje utjecaja žena na javni život je često povezano s nacionalnim propadanjem. Kasni Rimljani prigovarali su da, iako Rim vlada svijetom, žene vladaju Rimom. U desetom stoljeću, slična tendencija mogla se opaziti u Arapskom carstvu, gdje žene zahtijevaju pravo ulaska u profesije do tada rezervirane za muškarce. “Što?”, pisao je tadašnji povjesničar Ibn Bessam, “imaju zanimanja činovnika, poreznika ili propovjednika sa ženama? Ta su zanimanja uvijek bila isključivo muška.” Mnogo žena je prakticiralo pravo, dok su druge postale sveučilišni profesori. Trajala je agitacija za imenovanje ženskih sudaca, koji ipak čini se, nije prošla.
Nedugo nakon toga perioda, država i javni red su se urušili, i strane invazije pregazile su zemlju. Posljedičnim povećanjem konfuzije i nasilja, postalo je nesigurno ženama kretati se ulicama samima, s čime se i taj feministički pokret urušio.
Turbulencije koje su slijedile nakon vojnog udara 861. godine, kao i gubitak provincija, dovele su do teške ekonomske situacije. U tome trenutku, možda je bilo za očekivati da bi svi udvostručili svoje napore kako bi spasili državu od bankrota, ali ništa takvoga se nije dogodilo. Umjesto toga, u tim trenucima opadanja trgovine i financijske oskudice, narod Bagdada uveo je petodnevni radni tjedan.

Ulomak iz The Fate of Empires and Search for Survival Johna Glubba.


Filed under: ekonomska povijest, kultura (kvazi)
Kategorije: Hrvatska