Strašilo

Udruženi sadržaj
moj obračun s njima
Ažurirano: prije 3 sata 55 minuta

Vozila na električni pogon

Uto, 12/04/2016 - 10:03

što valja, a što ne valja

 

Piše tako bug.hr da su pripadnici ljevičarskog kulta smrti u Nizozemskoj članovi Laburističke stranke u Nizozemskoj izišli sa prijedlogom zakona da se od već 2025. godine u toj zemlji zabrani prodaja automobila pogonjenih fosilnim gorivima. Ima li to ikakvoga smisla? Nema, a to zorno ilustrira i sljedeća slika:

Na slici lijevo, razuman i ekonomski opravdan način korištenja električne energije za pokretanje prijevoznog sredstva. Na slici desno, glup i ekonomski neopravdan način korištenja električne energije za pokretanje prijevoznog sredstva

Na slici lijevo, razuman i ekonomski opravdan način korištenja električne energije za pokretanje prijevoznog sredstva. Na slici desno, glup i ekonomski neopravdan način korištenja električne energije za pokretanje prijevoznog sredstva.

 

Naime, električni automobili su beskorisne igračke. Sve dok ne budemo imali tehnologiju baterija koja će nam pružiti slične ili bolje prometne karakteristike koje nam pružaju automobili na fosilna goriva, odnosno dok to ne bude ekonomski isplativo, ne da ih nema smisla koristiti, nego ih se i ne koristi van svojstva igračaka.

Sve dok nemamo takvu tehnologiju baterija, jedini način učinkovitog prijevoza bez fosilnih goriva je isto vidljiv na slici gore, izravno pribavljanje električne energije iz mreže. Koja ima ograničenu pokrivenost i velike fiksne troškove. Drugim riječima, javni prijevoz na vrlo frekventnim relacijama.

Drugim riječima, rezultat koji imamo danas bez državne intervencije koja potiče korištenje električnih vozila.


Filed under: ideologije zla
Kategorije: Hrvatska

Ekonomske posljedice slobodne trgovine

Sub, 19/03/2016 - 10:52

ili, što se događa kada je kapital mobilan

 

Opet raspravljamo o slobodnoj trgovini, ha? Radnici su opet čuli da će bit plaćeni kao djeca koja šivaju tenisice u tvornici u Bangladešu, ha? Opet su se javile kritike slobodne trgovine koje ispravno primjećuju, ali i kapital je mobilan, i može napustiti bogate zemlje i otići u siromašne i time izjednačiti plaće na svjetskoj razini, ha? Zagovornici slobodne trgovine opet baš i ne znaju napraviti uvjerljiv argument protiv toga, ha? Svi se vrpolje, ha?

nope

 

Potvrdit ću najprije svojim čitateljima činjenicu da je 19stoljetni model slobodne trgovine nepotpun, da je i kapital mobilan, i još i mobilniji nego što je prije bio, da može napustiti i bogate zemlje i otići negdje dalje, i da odlazak kapitala znači i nižu produktivnost i niže plaće radnika.

 

A onda ću raširiti svoju prethodnu bilješku:

Kapital je zapravo fascinantno slabo mobilan između različitih društva/država/ekonomskih područja. Kako to znamo? Pa, iako se zadnjih desetljeća s porastom slobodne trgovine mobilnost kapitala povećava i pokrenulo se ujednačavanje dohodaka na svjetskoj razini, i dalje je Nijemac drastično produktivniji od Hrvata, a Hrvat drastično produktivniji od Sudanca. Nemaju jednake dohotke.

Proširimo to malo dalje… Iako je Hrvatska u EU tek koju godinu, u WTO-u je kakvih već, koliko, 15 godina? Ima bar nazivno slobodno tržišno gospodarstvo već kakvih 25 godina. Da li je njemački kapital pohrlio u Hrvatsku i doveo do izjednačavanja produktivnosti i plaća u Njemačkoj i Hrvatskoj?

Ili, kako nam Sudan tek pregovara o ulasku u WTO, uzmimo recimo Venezuelu. Venezuela je u WTO-u od 1995. godine. Da li je kapital pohrlio iz Njemačke i Hrvatske u Venezuelu i doveo do izjednačavanja produktivnosti i plaća u Njemačkoj, Hrvatskoj i Venezeli?

Da li vam je jasno kuda s ovime idem?

Razlozi za to opet mogu biti šaroliki, no ovdje bih volio argumentirati sljedeće: mjesta koja dobro privlače kapital su ista ona mjesta koja ga i dobro akumuliraju, i u pozadini priče su neke temeljnije stvari. Slobodna trgovina nikada neće rezultirati jednakom razinom produktivnosti i dohodaka u svim društvima, što je u neku ruku i samo po sebi očito – ta društva su međusobno različita.

 

Kapital možda je mobilan, ali on ne cilja na slijepo. Ne odlazi i ne dolazi samo tako.

Nijemcu možda je jeftinija radna snaga i neki drugi inputi u Hrvatskoj i zato će razmotriti otvaranje tvornice toaletnog papira u Hrvatskoj, ali će njegovu odluku obeshrabrivati mogućnost da sama Republika Hrvatska iz poreza koje on plaća pokrene konkurentsku proizvodnju toaletnog papira.

Nijemcu i Hrvatu možda jesu jeftiniji radna snaga i neki drugi inputi u Venezueli i zato će razmotriti otvaranje tvornice toaletnog papira u Venezueli, ali će njegovu odluku obeshrabrivati mogućnost da mu Bolivarska Republika Venezuela dirigira cijenu i naposljetku nacionalizira tvornicu toaletnog papira.

A ide i ovako.

Industrijalcu iz Venezuele možda jesu jeftiniji radna snaga i neki drugi inputi u Venezueli i zato će razmotriti otvaranje tvornice toaletnog papira u Venezueli, ali će njegovu odluku obeshrabrivati mogućnost da mu Bolivarska Republika Venezuela dirigira cijenu i naposljetku nacionalizira tvornicu toaletnog papira. Možda će je radije otvoriti recimo u Hrvatskoj ili Njemačkoj.

 

Da, postoje transferi kapitala iz Njemačke prema Hrvatskoj i Venezueli, iz Hrvatske prema Njemačkoj i Venezueli, iz Venezuele prema Njemačkoj i Hrvatskoj, ali kada se podvuče crta, količina uloženog kapitala u svakome od tih društava, produktivnost u svakome od tih društava i plaće u svakome od tih društava otprilike su tu negdje gdje bi bile i da nije bilo nikakvih transfera kapitala – tu gdje je relativna interna sposobnost tih društava da u prvome redu štednjom akumuliraju kapital i podržavaju tržište koje ga je u stanju alocirati.

Kolika je ta interna sposobnost možemo tek neizravno mjeriti nečim poput indeksa ekonomskih sloboda, i vrlo izravno konačnim dohocima i životnim standardom članova tih društava.

 

Niti jedna bogata zemlja nema se čega bojati u razmjeni sa niti jednom siromašnom zemljom. (Osim naravno, primanja hrpe imigranata koji će promijeniti  internu sposobnost tih društava da u prvome redu štednjom akumuliraju kapital i podržavaju tržište koje ga je u stanju alocirati.)

 

To budi rečeno, puno se frke stvara oko cijele priče, a razlog za to je taj da se istovremeno događa još nekoliko procesa osim općeg olakšavanja međunarodne trgovine koje rijetko tko razdvaja. Globalizacija ne znači ništa ljudi. Idemo vidjeti o čemu pričamo.

Konkretno pričamo o tome da se uz opće olakšavanje međunarodne trgovine u zapadnim društvima, vjerujem, događa i to da apsolutno i relativno u odnosnu na druga društva interna sposobnost tih društava da u prvome redu štednjom akumuliraju kapital i podržavaju tržište koje ga je u stanju alocirati opada. Ta društva primaju imigrante iz 3. svijeta koji im ne pridonose, ta društva u sve većoj mjeri štuju ljevičarski kult smrti, dok se isti u nekim drugim dijelovima svijeta bar djelomično obuzdava i napušta, ta je civilizacija generalno umorna i ako nas povijest išta uči, na kraju jednoga ciklusa…

 

PS

Još malo o procesima koje treba izdvojiti da bi ih se razumjelo – deficitu platne bilance

Desničari poput mene često će jahati nešto u smislu, deficit, trgovinski deficit, užas, strava, katastrofa na pomolu.

Libertarijanci će pak onda uzvratiti nešto u smislu, slobodno trgovina, slobodna trgovina, slobodna trgovina, takva je volja tržišta, slobodna trgovina.

 

Da, slobodna trgovina je sjajna, i kakve to veze ima s time o čemu pričamo? Trgovinski deficit može biti super stvar ako vam se iz vedra neba slijeva hrpa investicija u zemlju, ali danas to baš i ne gledamo. Ono što gledamo u Hrvatskoj je recimo da naša država izravno preuzima hrpu budućih obveza u inozemstvu kako bi pružila nepotkrijepljeno visok životni standard dijelu stanovništva (šifre uhljeb i glasač). U budućnosti, a ako se to ne ispravi, ne samo da će taj nepotkrijepljeno visok životni standard nestati, nego će nam svima skupa biti puno lošije nego što bi bilo bez toga.

Mislim žao mi je, ali ako ti država ima deficit platne bilance, stvarno, možda se samo slijeva hrpa investicija u zemlju, ali vjerojatno ipak ti osobno imaš ogroman problem u možda ne tako dalekoj budućnosti.

Puno ljudi to instinktivno razumije, i iako su im možda neki drugi instinkti loši (recimo, žele taj problem riješiti subvencijama izvozu), činjenica stoji, i dalje imamo problem.


Filed under: plus
Kategorije: Hrvatska

Let u svemir

Sub, 12/03/2016 - 07:04

i pitanje odsustva tehnološkog napretka

 

Prošlo je 50 godina od bilo kakvog značajnog pomaka vezano za izbacivanje stvari u zemljinu orbitu. Kako je moguće da civilizacija koja prvi puta vidi avione 50 godina kasnije stavi čovjeka na mjesec, a 50 godina nakon toga to nije u stanju niti ponoviti? Da tijekom tih 50 godina nakon ne napravi apsolutno nikakav pomak u lansiranju u orbitu, a vrhunac tehnologije je i dalje prerađeni sovjetski ICMB stvoren 1960ih?

Možda mislite da je bjelosvjetski prodavač magle Elon Musk sav kul sa svojim Space Xom, no čini se da će proći bar još 50 godina prije ikakvog značajnog pomaka. Obrazložimo:

Problem dakle nije u tehnologiji raketa. Rakete su učinkovite koliko takva stvar kao raketa može biti. Dok bi vidjeti reusable raketu bilo… zanimljivo… ne, stvarno slatko malo tehnološko dostignuće, što s tim? Takva raketa bi

  1. morala biti izrađena od čvršćih materijala i vjerojatno teža, i
  2. morala nositi u orbitu gorivo za povratak i time trošiti (Space) X puta više goriva za lansiranje,

Ako je i napravite, niste ništa napravili. Korištenje kemijskih goriva je jednostavno loš način odlaska u orbitu.

 

Očit problem, očito rješenje. Trebate više energije. Da li imate bolji izvor energije? Ovaj, pa da:

No čini se i da nitko ne želi napraviti tako nešto. Mislim, možete li zamisliti ludosti, detonirati mali milijun mini nuklearnih bombi da bi odgurali teret u svemir?

Možete, osim ako se iracionalno bojite radijacije. I tu je naš problem, jedan od naših problema. Ne da nitko neće, nego nitko ni ne može pokušati napraviti tehnološku revoluciju. Jednostavno ne postoji društvena struktura koja bi tako nešto podržala. Više ne.

 

Ponešto vezani postovi:

CapitalismTube (5)

Marksizam 2.0


Filed under: misc, znanstvena metoda
Kategorije: Hrvatska

Koliko su Hrvati nadrogirani?

Pon, 22/02/2016 - 13:34

legalno, 325 milijuna kuna godišnje

 

Na tkojejohngaltu piše komentator Tomi:

A ipak, po istraživanjima Danci su najsretniji ljudi na svijetu i imaju veći Human Development Index od SAD-a.

A tkojejohngalt linka video:

Well, of course Danes are happy, they are medicated to be!

 

Znatiželjnim čitateljima sigurno je prošlo kroz glavu, ako su drugovi Danci toliko nadrogirani, koliko su tek onda drugovi Hrvati nadogirani?

Odgovor imamo u Izvješću o prometu lijekova u Republici Hrvatskoj u 2014. nekakve državne agencije gdje piše:

N05 PSIHOLEPTICI 324.703.141 milijuna kuna

N05 PSIHOLEPTICI 98,92 DDD/1000/dan

 

Što to znači?

324.703.141 milijuna kuna znači, ako je recimo cijena Normabela samo 8,40 kuna po kutiji, da se Hrvati drogiraju kao da nema sutra.

DDD/100/dan znači u osnovi broj dnevnih doza po 1000 stanovnika. Ili, na tisuću stanovnika u Hrvatskoj dnevno 100 ljudi uzima svoje šutove legalnih droga. Ili, svaki 10 čovjek kojega sretnete na ulici je na nečemu. Svaki božji dan.*

 

Da, izvodim vezu između socijalizma i količine korištenja legalnih droga. Ne samo da država uzima dio dohotka zaposlenima i tim novcem poklanja bombončiće ovisnicima, nego država uzima i dio dohotka zaposlenima i omogućava život na socijali. A život na socijali je takav da oni koji žive na socijali uglavnom nemaju razloga za život, i trebaju svoje bombončiće.

 

* podaci u citiranom izvještaju ako ga ja dobro shvaćam odnose se i na djecu. Ako ćemo pretpostaviti da je broj djece na psiholepticima zanemariv i podatke preračunamo na odraslu populaciju, približno 12%+ odraslih u Hrvatskoj je svakodnevno nadrogirano


Filed under: društvo i odgovornost
Kategorije: Hrvatska

Ekonomske posljedice imigracije

Čet, 11/02/2016 - 13:51

radnici svijeta ujedinite se, ha?

 

Popularan je mit, više nego često i među protržišnom ekipom, da je imigracija stranaca (iz 3. svijeta) za domaće stanovništvo ekonomski pozitivna promjena. Ne želeći gubiti vrijeme na argumente koji to podržavaju (nisu niti osobiti zanimljivi niti jaki), razradimo zašto to nije tako.

 

Prvo, napravimo nekoliko vrlo razumnih pretpostavki:

Količina kapitala u danom društvu/državi/ekonomskom području nije neograničena. 

Kapital nije savršeno mobilan između različitih društava/država/ekonomskih područja.*

Tržište relativno efikasno alocira kapital. 

Produktivnost i posljedično dohodci radnika ovise o količini kapitala koja im je dostupna za rad. 

 

Drugo, analizirajmo implikacije gore navedenog:

Kakve posljedice na ekonomiju države bogate kapitalom ima dolazak većeg broja imigranata iz 3. svijeta? I recimo još i da, recimo, svi oni žele raditi?

Jednaka količina kapitala dijeli se na veći broj radnika. Prosječno dostupna količina kapitala za rad radniku se smanjuje, produktivnost po radniku se smanjuje, i prosječni dohodci radnika se smanjuju.

Sudionici na tržištu slijede cjenovne signale i rade realokaciju resursa. Proizvodnja radi pomak od kapitalno intenzivne prema radno intenzivnoj.

Na slici sdf

Na slici lijevo, ubiranje rajčice u društvu bogatom kapitalom. Na slici desno, ubiranje rajčice u društvu siromašnom kapitalom, ili u društvu koje je bilo bogato kapitalom dok nije primilo velik broj imigranata iz 3. svijeta. U takvoj situaciji, jednom kada se stroj na slici lijevo pokvari, nije ga smisleno zamijeniti novim već vozača poslati da zajedno s 50 imigranata rukama kopa zemlju.

 

Treće, analizirajmo dugoročne implikacije gore navedenog:

Ako su imigranti slični domaćinima, recimo, imaju slične vremenske preference, sličnu sklonost štednji i akumulaciji kapitala, štedjeti će i akumulirati kapital, i dugoročno, produktivnost (odnosno, onaj dio produktivnosti koji je funkcija kapitala, a ne tehnologije) i dohodci domaćina neće opadati.

Ako pak imigranti nisu slični domaćinima, recimo, imaju niže vremenske preference, nižu sklonost štednji i akumulaciji kapitala, dugoročno, produktivnost (odnosno, onaj dio produktivnosti koji je funkcija kapitala, a ne tehnologije) i dohodci domaćina (i njihove djece, i djece njihove djece) će biti niža u odnosu na situaciju u kojoj imigranti ne bi bili primljeni.

Od ta dva scenarija, ovaj drugi je stvaran.

 

* kapital je zapravo fascinantno slabo mobilan između različitih društva/država/ekonomskih područja. Kako to znamo? Pa, iako se zadnjih desetljeća s porastom slobodne trgovine mobilnost kapitala povećava i pokrenulo se ujednačavanje dohodaka na svjetskoj razini, i dalje je Nijemac drastično produktivniji od Hrvata, a Hrvat drastično produktivniji od Sudanca. Nemaju jednake dohotke. Razlozi za to opet mogu biti šaroliki, no ovdje bih volio argumentirati sljedeće: mjesta koja dobro privlače kapital su ista ona mjesta koja ga i dobro akumuliraju, i u pozadini priče su neke temeljnije stvari. Slobodna trgovina nikada neće rezultirati jednakom razinom produktivnosti i dohodaka u svim društvima, što je u neku ruku i samo po sebi očito – ta društva su međusobno različita.


Filed under: plus
Kategorije: Hrvatska

Pad civilizacije i uspon barbarstva

Pet, 05/02/2016 - 13:58

same old, same old

 

U prvoj polovici devetoga stoljeća Bagdad je doživio svoj zenit kao najveći i najbogatiji grad na svijetu. 861. godine je pak vladajući kalif Mutawakkil ubijen od strane svojih turskih plaćenika koji će uvesti vojnu diktaturu. Tijekom toga razdoblja carstvo se raspalo, a različiti podanici i provincije u praksi su postali neovisni i počeli slijediti vlastite interese. Bagdad, donedavno prijestolnica ogromnoga carstva, sužen je na Irak.
Radovi povjesničara iz 10stoljetnog Bagdada još uvijek su nam dostupni. Duboko su prezirali degeneraciju vremena u kojima su živjeli, ističući posebno indiferenciju prema religiji, povećani materijalizam te seksualnu otvorenost. Isto su tako i lamentirali korupciju dužnosnika države i činjenicu da su političari nekako uvijek prikupili velika bogatstva dok su bili u uredu.
Povjesničari su i s gorčinom komentirali izuzetan utjecaj na mlade ljude koji su stekli popularni pjevači, rezultirajući u smanjenju seksualnog morala. “Pop” pjevači Bagdada pratili su svoje erotske pjesme na luti, instrumentu sličnom modernoj gitari. U drugoj polovici desetoga stoljeća, kao rezultat, mnogo opscenog seksualnog govora došlo je u uporabu, kakav prije ne bi bio toleriran. Nekoliko je kalifa izdavao naredbe o izgonu “pop” pjevača iz glavnoga grada, no u roku nekoliko godina već bi se vratili.
Povećanje utjecaja žena na javni život je često povezano s nacionalnim propadanjem. Kasni Rimljani prigovarali su da, iako Rim vlada svijetom, žene vladaju Rimom. U desetom stoljeću, slična tendencija mogla se opaziti u Arapskom carstvu, gdje žene zahtijevaju pravo ulaska u profesije do tada rezervirane za muškarce. “Što?”, pisao je tadašnji povjesničar Ibn Bessam, “imaju zanimanja činovnika, poreznika ili propovjednika sa ženama? Ta su zanimanja uvijek bila isključivo muška.” Mnogo žena je prakticiralo pravo, dok su druge postale sveučilišni profesori. Trajala je agitacija za imenovanje ženskih sudaca, koji ipak čini se, nije prošla.
Nedugo nakon toga perioda, država i javni red su se urušili, i strane invazije pregazile su zemlju. Posljedičnim povećanjem konfuzije i nasilja, postalo je nesigurno ženama kretati se ulicama samima, s čime se i taj feministički pokret urušio.
Turbulencije koje su slijedile nakon vojnog udara 861. godine, kao i gubitak provincija, dovele su do teške ekonomske situacije. U tome trenutku, možda je bilo za očekivati da bi svi udvostručili svoje napore kako bi spasili državu od bankrota, ali ništa takvoga se nije dogodilo. Umjesto toga, u tim trenucima opadanja trgovine i financijske oskudice, narod Bagdada uveo je petodnevni radni tjedan.

Ulomak iz The Fate of Empires and Search for Survival Johna Glubba.


Filed under: ekonomska povijest, kultura (kvazi)
Kategorije: Hrvatska

Što to priča Tihomir Orešković

Uto, 26/01/2016 - 15:50

ili, Tihomir Orešković sere čim otvori usta

 

Gledajte, ja doista nemam velika očekivanja od nove “desne” vlade. Doista. Mrtav hladan, smatrat ću pozitivnom promjenom i to da se svakih mjesec dana neki Zakon države ne izmjenjuje uredbom Vlade. Boldam to. Podcrtavam to. No, to budi rečeno…

 

Novi mandatar nam pametuje o tome kako je on za efikasnost države i svakako je protiv bolnih rezova. Koji kurac to znači? Pitam vas, koji kurac to znači? Ukratko, znači ovo…

Novi premjer traži pravu riječ kojom bi se predstavio hrvatskoj javnosti

Novi predsjednik vlade traži pravu riječ kojom bi se predstavio hrvatskoj javnosti

Što znači efikasnost države?

Efikasnije prikupljanje poreza? Dosljednije provođenje glupih regulacija? Brži šverc tzv izbjeglica u susjedovo dvorište, a na teret hrvatskog poreznog obveznika? Veću fluktuaciju internih dopisa u pojedinim ministarstvima? Što god od toga značilo, ne znači ništa dobroga za ovu državu i njene stanovnike.

Ako to znamo, onda nam je lako otkriti što znače i bolni rezovi. Svoj odgovor možete ponuditi u anketi niže (hint: svi ponuđeni odgovori su točni).

Take Our Poll (function(d,c,j){if(!d.getElementById(j)){var pd=d.createElement(c),s;pd.id=j;pd.src='https://s1.wp.com/wp-content/mu-plugins/shortcodes/js/polldaddy-shortcode.js';s=d.getElementsByTagName(c)[0];s.parentNode.insertBefore(pd,s);} else if(typeof jQuery !=='undefined')jQuery(d.body).trigger('pd-script-load');}(document,'script','pd-polldaddy-loader'));

 

Ponovit ću, pošto čini se uopće nije očito. Banalno je, ali doista banalno provesti fiskalnu konsolidaciju, internu devalvaciju, smanjenje proračunskih transfera i sve ono što je potrebno za golo preživljavanje ove države. I ponavljam, za to uopće nije potrebno biti neki protržišni kapitalist ili štogod, možeš biti i najzadrtiji socijalist (čitaj: parazit) s mrvu mozga.

 

Kada smo to ustvrdili, idemo o još nekim poserima Tihomira Oreškovića:

Hrvatska ima veliki broj nekretnina koje se ne koriste. Pitanje je što ćemo s tim nekretninama, kako ih aktivirati. Ne bi kratkoročno uvodio porez na sve nekretnine, ali bi volio riješiti problem nekretnina koje nisu u funkciji. To je mrtvi kapital. Nadalje, imamo, recimo, građane sa 10 ili 20 apartmana. Pitanje je kako regulirati oporezivanje njihovih nekretnina. Dakle, ne masovno oporezivanje nekretnina, ali da onih koje nisu u funkciji kao i onih građana koji imaju veći broj, 5 ili 10, nekretnina. Kad oporezujete jedinu nekretninu to je socijalna kategorija, ali kad oporezujete drugu, treću ili petu, to je ekonomska kategorija. Najvažnije je mrtvi kapital staviti u funkciju.

Prvo, porez na nekretnine je grozna i glupa ideja. To je isto tako i tema drugoga posta na ovome blogu iz siječnja 2012. godine gdje se to vrlo vrlo detaljno argumentira.

Drugo, ovaj tip ozbiljno tvrdi da ekipa s 20 apartmana NE drži te apartmane u funkciji. Ne tvrdi? Što tvrdi, da je imovina zlo i da su neki zli ljudi tako glupi da ne koriste svoju imovinu?

Treće, znate što znači uvođenje poreza na drugu, treću ili petu nekretninu? Znači privikavanje budala na postojanje toga poreza kako bi se kasnije lakše proširio obuhvat poreznih obveznika.

Smatram da je porez na nekretnine standard u Europi i svijetu.

Isuse Kriste Bože, ovo je argumentacija na razini Slavka Linića.

 

Zanimljivo je da imamo izrazito visoku sivu ekonomiju. Uz vrlo veliku sivu ekonomiju, PDV na ovim razinama ima smisla.

Jer naravno, kako poticati ljude na plaćanje poreza nego tako da im se prohibitivnim ili blizu prohibitivnih visinama poreznih stopa daju svi poticaji da NE plaćaju porez…

 

Već su mi čestitali neki poslovni lideri iz svijeta. Pokušat ću te kontakte usmjeriti u korist Hrvatske. Nadam se da ću uspjeti u privlačenju investicija.

Iskoristit ću, dakle, sve svoje kontakte od Južne Amerike do Japana da privučem investicije. Na engleskom mi to ide nešto lakše nego na hrvatskom. (osmijeh)

Jer, kada Tihomir Orešković pokaže svoj čaroban osmijeh svojim poslovnim partnerima, svi će bez razmišljanja pohrliti investirati u zemlju gdje se porezne stope na rad kreću od bezazlenih 32% do manje bezazlenih 64%, poslodavci moraju o svome trošku provoditi naplatu sindikalnih članarina, porezne stope se svako malo retroaktivno uvode i mijenjaju, ako pokušaš otvoriti piceriju dobiješ zahtjev za 737 dozvola, ako pokušaš otvoriti tvornicu dobiješ referendum lokalne zajednice… Raaajt.

 

Možemo govoriti o nekoliko investicija. Što se tiče energetike, ključna je investicija LNG na Krku. U Slavoniji pak projekt navodnjavanja. U Slavoniju moramo više ulagati i podizati produktivnost. U njoj postoje veliki neiskorišteni potencijali i to smatram strateški bitnim. Nadalje, moramo napraviti prugu Rijeka – Mađarska. Kroz takve i slične investicije postići ćemo sinergiju s drugim novim investicijama.

I naravno, Tihomir Orešković će otvorit svoj novčanik i sam financirat sve ove redom neisplative projekte?

 

Protiv sam kad je u pitanju nafta. Ne daj bože da se dogodi kakva havarije. Jadransko more je relativno zatvoreno.

Jer, ako je investicija vjerojatno financirana od privatnog kapitala i potencijalno isplativa, naravno da je treba zabraniti?

Također, da li Tihomir Orešković zna koliko se nafte tankerima prevozi Jadranom. Mislim, ne samo u Hrvatsku, nego i više u Italiju. Zar nisu tankeri, onako generalno, pogotovo u područjima s više prometa na moru, ipak malo opasniji od naftnih bušotina?

Mislim, vidi ovo:

Ima li komentara od Tihomira Oreškovića

Ima li komentara od Tihomira Oreškovića?

Da li se to meni čini, ili se u ovome trenutku dok ja pišem ovaj post, u Jadranu nalazi dvoznamenkast broj tankera?

 

Smatram da naši fakulteti nemaju dovoljno dobru vezu s privatnim sektorom. Akademski život i poslovni život privatnog sektora moraju biti povezani. Moramo pojačati suradnju Sveučilišta i privatnog sektora. Imamo, recimo, odličnu kemijsku struku, informatičari su također odlični. Ali, ako želimo investicije, moramo imati obrazovni sustav s odgovarajućim rezultatima. Intel se raspitivao za mogućnost investiranja, ali nismo imali dovoljno obrazovanih u informatici. Moramo imati strategiju koja će realizirati vezu sveučilišta i biznisa.

Upravo je rekao, što? Ne, ozbiljno pitam, znam da nije rekao da su hrvatski fakulteti prčije gdje su profesori selektirani po sposobnosti okretanja kako vjetar puše ili u nekim slučajevima po (lijevoj) ideološkoj podobnosti, znanstvena i intelektualna aktivnost je sprdačina, studente se upisuje kako bi se izvuklo više novca od države i pospremilo u vlastite džepove, a studenti upisuju uglavnom kako bi dobili neki papirić koji bi im omogućio ulazak na tržište rada, a ne radi stjecanja znanja. Mumljao je nešto o vezi s privatnim sektorom? Hah, privatnom sektoru moraš dati neku korist da te financira, a pofesora koji imaju mogućnosti utjecaja na ministre ipak ima samo toliko!

 

Stvarno ne znam od kuda je, s koje lijepe plaće i zašto Tihomir Orešković došao u Hrvatsku, no ako se po jutru dan poznaje, neka lijepo odjebe otkuda je i došao.


Filed under: u vijestima
Kategorije: Hrvatska

Država mi pomaže

Ned, 17/01/2016 - 13:29

o oporezivanju i poticanju stambene štednje

 

2014. godine situacija je bila takva da je državi kao i uvijek ponestajalo novca, a to je između ostaloga značilo i:

  1. da su (privremeno) ukinuti poticaji stambenoj štednji (jer je država trebala novca);
  2. da su dani prijedlozi izmjena Zakona o porezu na dohodak koji su od 2015. godine najavili početak oporezivanja zarađene kamate na štednju (jer je država trebala novca);
  3. da su kamate na štednju zbijene još bliže 0% kao posljedica ekspanzivne monetarne politike središnje banke (koja je takva bila jer je država trebala novca i središnja banka joj je suprotno svome zakonskom madnatu, kao i uvijek, pomagala);
  4. da je rizik držanja imovine u kunama opet porastao (jer… je država trebala novca).

 

Iz tih i sličnih razloga, ja sam otvorio stambenu štednju. Na stranu moja želja da jednoga dana eventualno posjedujem vlastitu nekretninu, stambena štednja je bila ok.

Prvo, denominirana je u eurima.

Drugo, kamatna stopa je fiksna i za to vrijeme još uvijek sjajna od cca 3%.

Treće, u prvim prijedlozima izmjena zakona, kamate na stambenu štednju bile su izuzete od oporezivanja.

Četvrto, kako više nije bilo državnih poticaja, stambene štedionice su bile sve drage i pune pogodnosti. Te 2014. godine nije bilo nužno platiti suludo skupu naknadu za sklapanje ugovora. Kada kažem suludo skupu, mislim na cca 750 kuna. Eto do čega dovodi nepostojanje državnih poticaja

Kategorije: Hrvatska