Prikaz temeljnih misli klasičnih liberala Austrijske škole ekonomike

Von Mises: Vlasništvo

• Formalna jednakost u društvu uključuje materijalne razlike u društvu.
• Čovjekova moralna priroda je sposobnost razlikovanja pravde od nepravde.
• Liberalna koncepcija je stvorila podjelu rada, omogućivši korištenje mnogo većeg izbora informacija od bilo kojeg pojedinačnog čimbenika.
• Prema socijalističkom nauku, svi bismo trebali posjedovati određeni minimum, a nitko više od određenog maksimuma, odnosno svi bismo trebali posjedovati podjednako kroz društvenu preraspodjelu.
• Cilj socijalizma je ukidanje privatnog vlasništva.

Von Hayek: Naše moralno nasljeđe

• Preživjele su jedino one vjere koje podržavaju vlasništvo i obitelj.
• Komunizam je jedna od „religija“ koja je usmjerena protiv vjere i vlasništva.
• Porast stanovništva je posljedica porasta naše produktivnosti i sposobnosti održanja sve većeg broja ljudi.
• Porast stanovništva općenito vodi opadanju prosječnih dohodaka jer je kod siromašnih natalitet veći nego kod bogatih.
• U razvijenim zemljama ljudi ne koriste bogatstvo kako bi stvarali veće obitelji, već se to događa na periferiji, primjerice u Latinskoj Americi i na Srednjem Istoku. Ti ljudi nisu u cijelosti preuzeli moral kapitalizma, nego su mnogi od njih užasnuti kad vide kakav život je stvorio „kapitalizam“. Oni se bore kako bi zadovoljili nagone koje su naslijedili iz malih primitivnih zajednica, pa rađaju mnogo djece kako bi osigurali preživljavanje dovoljnog broja onih koji će ih kasnije uzdržavati.
• Porast stanovništva je opasan ako državna preraspodjela dohotka subvencionira rast stanovništva koje se nikad ne bi moglo uzdržavati.

• Naš prosperitet i sposobnost uzdržavanja stanovništva možemo zahvaliti poštivanju tradicionalnih načela ili etike, pogotovo vlasništva i obitelji, protiv kojih su usmjereni revolucionarni pokreti našeg vremena.
• Ljudski organizam je rezultat procesa odabira onih zajednica koje su usvojile ona djelovanja koja najviše pridonose preživljavanju i izražavanju.
• Socijalizam nije izum radničke klase, već čisti rad nekih intelektualaca. Zamisao da tržište možemo zamijeniti središnjim planiranjem je rasprostranjena intelektualna pogreška.
• Svi revolucionarni prevrati protiv tržišnog društva priželjkuju društvo koje služi prirodnim nagonima koje smo usvojili za vrijeme života u malim skupinama gdje su se svi poznavali i gdje su svi služili istom cilju.
• Mi smo civilizaciju stvorili zahvaljujući inteligenciji koju je stvorila kulturna evolucija.

Von Hayek: Vrste društvenog poretka

• Društvom nazivamo usklađeno djelovanje mnoštva ljudi, a njihovi odnosi čine poredak.
• Središnji problem je kako postići poredak raznovrsnih aktivnosti milijuna ljudi. Takav složeni poredak možemo spoznati samo razumom jer je riječ o apstraktnom redu koji se postiže organizacijom i sustavom pravila koja upravljaju ponašanjem.
• Do uspostave poretka dolazi kada pojedinačne reakcije pokažu određene sličnosti, čak i ograničene, ili se podlože zajedničkim pravilima.
• Nužno je da se ljudi podlože općim moralnim pravilima.
• Društveni poredak ostaje spontan i odgovara organizmu više nego organizaciji sve dok ponašanja djelomično podliježu svjesno nametnutim pravilima. Nametanje općih pravila osigurava samo opći karakter poretka, ali ne i konkretnu realizaciju.
• Vlada se organizira kroz pravila koja su drukčija od onih koje stvaraju spontani poreci.
• Pravila moraju biti općenita i ne smiju se odnositi na status određenog pojedinca, već mu moraju prepustiti stvaranje vlastitog položaja.
• Slobodni sustav se oslanja na spontane snage poretka.
• Totalitarni koncept teži stvaranju konkretnog poretka u kojem je unaprijed zamišljen i zadan zadatak svakom pojedincu.

Von Hayek: Upotreba znanja u društvu

• Ekonomski problem društva nije kako alocirati zadane resurse, već kako osigurati najbolju upotrebu resursa za ciljeve pojedinaca, odnosno znanja koje u svojoj ukupnosti nije dano nikome pojedinačno.
• Prednost pojedinca je posjedovanje jedinstvene informacije koja se može korisno upotrijebiti, odnosno specifičnih znanja.
• Planiranje treba biti decentralizirano i disperzirano na mnogo osoba.
• Decentralizacija osigurava da će informacije o specifičnim okolnostima biti na vrijeme iskorištene.
• Problem je kako proširiti djelokrug korištenja resursa izvan kontrole jednog uma.
• Konačne odluke trebaju donositi oni koji su upoznati s konkretnim prilikama.

Von Mises: Zablude svjetskog planiranja

• Državno planiranje je oprečno slobodnom poduzetništvu i privatnom vlasništvu. Zabluda je vjerovati kako planiranje i kapitalizam mogu biti sukladni.
• Planiranje u međunarodnim odnosima značilo bi uspostavu jedinstvenog svjetskog upravnog tijelo. Takva vlada nije potrebna za održavanje mira ako svugdje prevladavaju demokracija i slobodno tržišno gospodarstvo.
• Čovjek se rađa kao asocijalno biće s egoističnom prirodom. Kroz životno iskustvo uči se prednostima društvene suradnje i mijenja svoje ponašanje.
• Investitori su slobodni investirati u onim zemljama gdje su najbolje mogućnosti na profitabilnost.
• Opasnost je u protekcionizmu domaće industrije.
• Na slobodnom tržištu cijene reguliraju proizvodnju pod uvjetima profitabilnosti.
• Industrija je neprofitabilna ako cijene proizvoda ne pokrivaju troškove proizvodnje.
• Prodaja svakog proizvoda raste s padajućom cijenom.
• Nikakvo uplitanje države ne može proizvode učiniti jeftinijim bez rasta ostalih cijena.
• Opći rast proizvodnje postiže se većom efikasnošću, većom akumulacijom dodanog kapitala i poboljšanjem tehnoloških metoda proizvodnje.
• Inflacija je antidemokratska, jer neki profitiraju na prodaji roba i usluga čija je cijena porasla. Alternativa je u proračunskoj kontroli.
• Devalvacija domaće valute je postala sredstvo ograničenja uvoza i metoda ekonomskog nacionalizma.

Von Hayek: Prividnost znanja

• Fundamentalno je pogrešna teorija o mogućnosti osiguranja pune zaposlenosti održanjem ukupnih novčanih rashoda na odgovarajućoj razini agregatne potražnje za robama i uslugama.
• Nezaposlenost ne može biti dugoročno izliječena inflacijom.
• Povećanje agregatne potražnje nije lijek protiv nezaposlenosti jer uzrokuje nepravilnosti u alokaciji resursa i masovnu nezaposlenost.
• Kontinuirano dodavanje određenih količina novca u dijelove sustava gdje on stvara trenutačnu potražnju, koja prestaje s prestankom ili usporavanjem rasta količine novca, zajedno s očekivanjima inflacije, povlači rad i ostale resurse u one segmente zaposlenosti koji mogu trajati dok novac raste istom ili sličnom stopom. Takva zaposlenost se može održavati samo kroz inflaciju.
• Nezaposlenost je simptom iskrivljenosti sustava cijena i nadnica, kao uzrok monopolističkih cijena, pa uspostava ravnoteže između ponude i potražnje rada u svim sektorima zahtijeva promjenu relativnih cijena i djelomični transfer radne snage.
• Na određivanje cijena i nadnica utječu učinci posebnih informacija koje posjeduju različiti sudionici na tržištu.
• Izvor superiornosti tržišnog poretka je u tržišnoj alokaciji resursa u kojoj će se iskoristiti specifična znanja disperzirana na mnoštvo osoba.

Von Hayek: Konkurencija kao pronalazački postupak

• Konkurencija se može racionalno opravdati ako činjenice koje određuju aktivnosti nisu unaprijed poznate, odnosno kada bismo unaprijed znali tko će biti najbolji.

Von Mises: Intervencionizam

• Kada su cijene formirane na slobodnom tržištu, bez uplitanja države, troškovi proizvodnje su pokriveni prihodima.
• Ako država odredi niže cijene, prihodi neće pokriti troškove, pa će proizvođači i trgovci povući proizvode s tržišta. Potražnja će porasti iznad ponude, pa će dio potražnje biti nezadovoljen.
• Nema srednjeg puta, u smislu regulacije jedne ili nekoliko grana proizvodnje. Ili se država treba u cijelosti odreći regulacije (kapitalizam) ili će ona upravljati proizvodnjom i distribucijom (socijalizam).
• Kada odnosi između poslodavaca i radnika nisu zakonodavno ometani, plaće ovise o povećanju vrijednosti proizvodnje odnosno produktivnosti.
• Kad bi plaće bile više, poslodavac ne bi imao profit i proizvodnja bi stala zbog neisplativosti.
• Kada bi plaće pale ispod razine produktivnosti, radnici bi otišli u druge industrijske grane, pa bi poslodavac opet trebao obustaviti proizvodnju zbog manjka rada.
• U ekonomiji uvijek postoji stopa plaće pri kojoj svi radnici imaju zaposlenje. To je prirodna plaća.
• Plaće rastu ako broj radnika pada, odnosno plaće padaju pri smanjenju raspoloživog kapitala koji se može investirati u proizvodnju.
• Radnik se mora prilagođavati promjenjivim uvjetima i nadograđivati znanja, odnosno napustiti zanimanja koja ne zahtijevaju isti broj radnika kao prije i zaposliti se na novom radnom mjestu.
• Plaće se ne mogu bez državne intervencije podići iznad visine na kojom bi mogle biti u normalnim uvjetima slobodnog tržišta.
• Plaće mogu porasti u pojedinoj industriji ili zemlji ako je transfer radnika iz ostalih industrija ili zemalja zabranjen. Ali takav rast plaća ide na štetu onih kojima je ulazak zabranjen. Takva politika sprječavanja slobodnog kretanja radnika i može koristiti samo radnicima u industrijama i zemljama kojima nedostaje radna snaga.
• Samo rast produktivnosti može povećati plaće, kroz rast raspoloživog kapitala ili poboljšanje tehnološkog procesa.
• Ako država fiksira minimalnu plaću iznad prirodne granice, poslodavci mogu zbog povećanja troškova smanjiti proizvodnju i početi otpuštati radnike. Stoga je učinak umjetnog rasta plaća, nametnutog izvan okvira slobodnog tržišta, širenje nezaposlenosti.
• Kada sindikati vrše pritisak na poslodavce u smjeru povećanja plaća, poslodavac može zbog viših troškova ograničiti proizvodnju, pa tako previsoke plaće uzrokuju nezaposlenost. Takva nezaposlenost će postojati dok se ne ukloni njezin uzrok, a to su zakonsko i sindikalno sprječavanje pada plaća na razinu pri kojoj bi se svi zainteresirani mogli zaposliti.
• Ako radnici ne mogu biti zaposleni na jednom mjestu, pronaći će ga drugdje, a za to je važna sloboda transfera, bez zakonskih ograničenja.
• Ukoliko pomoć nezaposlenima nije na preniskoj razini, nezaposlenost ne može nestati jer nezaposleni tada ne smatraju nužnim tražiti novo zanimanje.
• Ako je nezaposlenost stvorena umjetnim podizanjem plaća kao posljedica državne intervencije ili popuštanja sindikalnim pritiscima, tada je pitanje tko će snositi troškove, poslodavci ili radnici. Država neće snositi troškove, već će ona samo opteretiti poslodavce i/ili radnike. Tako se smanjuju profitabilnost i zaposlenost.
• Uzaludno je nezaposlenost rješavati programima javnih radova.

Von Mises: Društvene i političke implikacije birokratizacije

• Danas je načelo dobra utjelovljeno u državi, suprotno od individualizma.
• Ako nema zakona, društvo će uništiti anarhija.
• Država je jedina institucija koja ima pravo primjene sile. Ali takva moć se treba ograničiti, što je zadaća zakona.
• Birokrati nisu država, već izabrani ljudi koji trebaju primjenjivati zakone i služiti javnosti. Ipak, birokrati nisu odgovorni za neželjene posljedice nerazumnih zakona.
• Država može podići agrarne prihode ograničavanjem domaće agrarne proizvodnje. Ali visoke cijene plaćaju potrošači, a ne država. Tako je protuteža visokom standardu poljoprivrednika snižavanje standarda ostatka nacije.
• Država može štiti male trgovine od konkurencije većih, ali potrošači plaćaju račune
• Država može poboljšati uvjete radnika pod pritiscima sindikata, ali ta politika rezultira porastom cijena proizvoda i nezaposlenosti.
• U većini zemalja ministarstva rade svoje vlastite poslove, suprotno nastojanjima drugih ministarstava.
• Ministarstva poljoprivrede žele ostvariti više cijene hrane kako bi se poboljšao život poljoprivrednika, a ministarstva trgovine carinama povisuju cijene proizvoda kako bi zaštitili domaće proizvođače.
• U tržišnom gospodarstvu, profit je vodeće načelo i predstavlja nagradu za najbolje ispunjenje dobrovoljno preuzetih dužnosti prema kupcima kojima se proizvođači trebaju prilagoditi.
• Onaj koji nije sposoban služiti svojim sugrađanima, želi njima vladati.

Von Hayek: Zašto najlošiji dođu na vrh?

• Totalitarne režime su uspostavili nitkovi i ubojice, a dobri ljudi moraju biti demokrati.
• Šansa za uspostavu totalitarizma ovisi o vođi kojem će se jedna skupina dobrovoljno prikloniti, a kasnije će se to proširiti na sve ostale.
• Više obrazovanje i inteligencija pojedinaca vode prema različitim pogledima, a manjak toga znači prevlast primitivnih i kolektivnih ukusa.
• Najveća skupina ljudi ima niske vrijednosne standarde.
• Diktator će dobiti potporu pokornih i lakovjernih koji nemaju vlastita uvjerenja, nego sustav vrijednosti koji im je utuvljen dovoljno glasno i često.
• Upravo ljudi bez izgrađenih ideja, čije se strasti i emocije lako mogu uzbuditi, nabujati će redove totalitarne stranke.
• Tijekom nacističkog totalitarizma, Židovi su bili krivi kao predstavnici kapitalizma, dok su mase bile nesklone komercijalnih pothvatima, koji su bili lako dostupni skupini koja je bila isključena iz više uvažavanih zanimanja.
• Jedna od unutarnjih kontradikcija kolektivističke filozofije jest ta što se ona može provoditi samo u okviru relativno male skupine.
• Želja pojedinca da se identificira sa skupinom vrlo često je rezultat osjećaja inferiornosti i zato će njegova potreba za identifikacijom biti zadovoljena samo ako pripadnost skupini daje nadmoć nad onima koji joj ne pripadaju.
• Zadrtom kolektivistu moć nad drugim ljudima je samo po sebi cilj.
• Podjela i decentralizacija moći su neophodni za smanjivanje apsolutne moći, a konkurentno tržište je dizajnirano tako da se kroz decentralizaciju minimizira moć čovjeka nad čovjekom.
• Odvojenost ekonomskih i političkih ciljeva je jamstvo individualnih sloboda i zbog toga je predmet napada od strane kolektivista koji drže načelo kako cilj opravdava sredstva, neovisno o savjesti pojedinca.

Von Hayek: Ekonomske slobode i predstavnička vlast

• Njemačka je postala najjačom ekonomskom silom u Europi oslanjajući se na slobodno tržišno gospodarstvo.
• Inflacija je prijetnja slobodi.
• Korijen zla u modernim demokracijama je neograničena moć zakonodavnih tijela, odnosno volja većine.
• Svaka je upotreba sile legitimna samo ako znači primjenu zakona od strane poretka i kao takva postaje temeljno načelo liberalizma.
• Socijalna pravda je iluzija da društvo a ne pojedinci treba biti pravedno u raspodjeli.
• Državne usluge su potpuno sukladne liberalnoj tradiciji sve dok država ne zahtijeva monopol i obvezna socijalna osiguranja, dok se prikupljanje poreza obavlja na jednoobraznim načelima i nije korišteno kao instrument preraspodjele dohotka i dok se zadovoljavaju kolektivne potrebe svih, a ne samo određenih skupina.
• Sloboda i rizik su nerazdvojivi.
• U slobodnom društvu možemo odrediti razinu ispod koje nitko ne smije pasti, tako da izvan tržišta pružimo osiguranje za svakoga, ali ne pod cijelu preraspodjele dohotka.

Von Hayek: Zašto nisam konzervativac

• Konzervativizam je opozicijski stav prema promjeni.
• Liberal se mora zapitati ne kojom brzinom ili koliko se treba pomaknuti, već kuda.
• Glavna karakteristika liberalizma je kretanje u nekom drugom smjeru, a ne stajanje na mjestu.
• Strah od promjene i korištenje moći države kako bi se promjena spriječila, posljedica je nedostatka povjerenja u spontane sile prilagodbe.
• Ako je vlast u rukama poštenih ljudi, nema potrebe da bude ograničavana krutim pravilima.
• Liberal za razliku od konzervativca smatra da prisilu ne zaslužuju moralna uvjerenja koja se odnose na ponašanje koje direktno ne zadire u sferu drugih ljudi, nego je stvar osobne slobode.
• Liberal vjeruje u napredak znanja i novih ideja te je spreman suočiti se sa svojim neznanjem.
• Liberalizam nije u svađi s religijom te se možemo gnušati jedino militantnog i bitno neliberalnog anti-religijskog raspoloženja.

U Hrvatskoj je popularno biti na strani onih koji bi mogli izgubiti posao. Takvi obično rade za neefikasno skupe monopoliste koji automatski snižavaju raspoloživi kupovni standard potrošača. Neoliberalizam je uvijek krivac za eventualne rizike koji bi mogli utjecati na radna mjesta onih koji su zaposleni kod monopolista.

Sjetimo se kako je to nekad bilo na tržištu taxi usluga u Zagrebu. Zapadnoeuropski visoke cijene motivirale su mnoge za korištenje zamjenskih sredstava prijevoza, pa je su mnogi zagrebački taksisti sjedili u svojim automobilima ili stajali pored njih razgovarajući sa svojim kolegama. Vjerojatno su razgovarali i o uzrocima problema s kojima se suočavaju.

Danas je posla više. Zaposleni su novi taksisti i omogućena je konkurencija taxi operatera u Zagrebu. Taksisti imaju mnogo posla jer je potražnja sve veća. Kako je konkurencija u međuvremenu dodatna ojačala, pritisak na sniženje cijena je sve veći. Potrošači su postali dobitnici, a s njima zajedno i ponuđači usluga.

I dok u društvu postoji raširen strah od neoliberalizma, ovaj primjer jedne mini liberalizacijske reforme nam daje sliku koja bi mogla vrijediti i za sve ostale djelatnosti u Hrvatskoj. I dok rijetko tko u ovoj zemlji zaista zna teoretski što je neoliberalizam, u praksi su njegove učinke već mnogi osjetili upravo na tržištu taxi usluga. Što je s drugim tržištima? Jesmo li kao potrošači spremni štititi interese monopolista i plaća njihovih radnika, ili konačno može postati liberalni, što je u našem kolektivnom interesu?

UVOD
Dinko Tomašić, jedan od najpoznatijih hrvatskih sociologa, daje prikaz političke i društvene povijesti Hrvata. Obzirom da je sociološka perspektiva razvitka Hrvata često nedostajala tijekom hrvatske povijesti, knjige Dinka Tomašića nam otvoreno progovaraju u sustavima vrijednosti koji su dominirali među Hrvatima tijekom višestoljetne povijesti. Knjige otvoreno progovaraju o problemu plemenske kulture koja je svojstvena području Balkana, kao i snažnim protureformacijskim i antiprosvjetiteljskim tendencijama među Hrvatima, kada se analiziraju uzroci nedostatka liberalnih i naprednih ideja u razvitku Hrvata.

IZMEĐU ZAPADA I ISTOKA
Hrvati naseljavaju prostor za koji je bila karakteristična borba između zapadnog i istočnog Rimskog carstva. Unutar zapadnog carstva postojala je borba latinske i franačko-germanske kulture. U tom kontekstu, Hrvati su živjeli na graničnom području sukoba. Pripadnost zapadnom carstvu značila je i prihvaćanje katolicizma kao dominantne konfesije, dok je istočno carstvo prihvatilo pravoslavlje.

PROTUREFORMACIJA I ANTIMAĐARIZAM
Kada je protestantska reformacija u 16. stoljeću dovela do konfesionalne podjele u zapadnom carstvu, Hrvati su većinom ostali odani rimskom katolicizmu. Tako je izrazito moćna katolička protureformacija u Hrvata, kao i uglavnom u ostatku Habsburške monarhije, bila usmjerena protiv germanskog i mađarskog protestantizma koji su se širio i na hrvatske prostore. Hrvatsko plemstvo je izabralo Habsburgovca katolika Ferdinanda I., čime se jasno distanciralo od mađarskog kalvinističkog protestantizma.

Početkom 17. stoljeća Hrvatski sabor priznaje katolicizam kao jedinu dopuštenu konfesiju i slijedi masovni progon protestanata. Ipak, Zrinski su bili na strani Mađara i pobornici reformacije, što nije odgovaralo katoličkom kleru.

Kasnije je mađarski liberalni nacionalizam u 19. stoljeću pod vodstvom protestanta Lajosa Kossutha značio borbu za građanska prava i slobodu vjeroispovijesti. Ban Josip Jelačić je predvodio Hrvate protiv mađarskog liberalizma i protestantizma, stavši na stranu klerikalnog konzervativizma Habsburške monarhije.

Među poznatim hrvatskim protureformatorima potrebno je istaknuti panslavista Jurja Križanića, ali i Mihovila Pavlinovića, jugoslavista koji se snažno protivio Nijemcima, obzirom da je protestantizam smatrao bezbožnim.

SELJAČKI POKRET
Seljački pokret je karakterizirala zadružna kultura na području Hrvatskog Zagorja i Međimurja, nasuprot plemenskoj kulturi Balkana i feudalističkoj eksploataciji seljaka. Važnu ulogu je imala samodisciplina, pa je racionalnost u djelovanju mogla biti na višoj razini nego u plemenskoj kulturi. Društvena pravednost je bila važna ideološka baza hrvatskih seljaka. Premda su seljačke bune postojale već u 13. i 14. stoljeću, glavni prosvjed seljaka se dogodio u 16. stoljeću. Tako je seljačka buna Matije Gupca je bila usmjerena protiv feudalizma i represivne politike Rimske crkve koja je bila u službi feudalnog poretka. Ekonomski problem je bio u nametanju crkvene desetine seljacima, s prijetnjama prinudom i prokletstvom. Seljaci su bili aktivni u borbi protiv feudalnih privilegija.

Ekonomska diferencijacija je kod seljaka bila mala. Seljaci su bili organizirani u zadrugama, odnosno skupštinama, kao autonomnim i demokratskim organiziranim teritorijalnim jedinicama. Rodbinske veze nisu nužno imale veliku važnost u odlučivanju koliko načelo jednakosti, za razliku od plemenske kulture. Važna je bio kolektivni interes, a ne politika gole prinude i egoizma. Suradnja i poštivanje mišljenja su bili na mnogo višoj razini nego u plemenskoj kulturi, iz koje se razvila agresivnost i autoritarnost u načinu razmišljanja.

PLEMENSKA KULTURA
Etnički nacionalizam dijela Hrvata je bio karakteriziran strahom od drugih naroda te postojanjem plemenske solidarnosti i autokratskog načina upravljanja. Njegovo porijeklo je u plemenskoj kulturi, karakterističnoj za balkanske prostore. Solidarnost se bazirala na krvnom srodstvu, odnosno suradnji među rodovima. Rodovi su se ujedinjavali u plemena, premda su među njima postojali sukobi. Pozicije u rodovima su bile nasljedne, po patrijarhalnoj liniji. Postojala je stroga podjela rada između muškaraca i žena, a patrijarhalni sustav se temeljio na omalovažavanju žena i nasilju nad njima.

Među četama plemenskih pljačkaša je dominirao herojski kodeks časti. Sva sredstva su bila dopuštena protiv neprijatelja, neovisno o moralnim načelima. Herojske pjesme su služile jačanju ponosa, mržnje i osvete prema neprijatelju. Karakteristike odgoja u plemenskoj kulturi su bile agresivnost, impulzivnost, egocentrizam i autoritarnost. Prijevare i okrutnost su bili dopušteni načini ponašanja. Politička moć se temeljila na primjeni gole prinude i slijepe podložnosti vladarima. Plemenske skupštine su donosile odluke na bazi prinude od strane plemenskih poglavara, pa su suprotna mišljenja bila smatrana kao izdajnička. Pravo participacije su imali isključivo naoružani muški banditi.

Na području seksualnosti je dominirala moralna hipokrizija. S jedne strane se isticala važnost religije u sferi seksualnosti kroz vrijednost obitelji, a s druge strane muškarci su vodili neobuzdane seksualne živote, suprotne kršćanskim načelima. Pozicija žene u toj ratničkoj kulturi je bila isključivo za rađanje djece. Postojala je izreka da nesretnom čovjeku umire stoka, dok sretnome umire žena.

Iz ekonomske perspektive, to je bila stočarsko – nomadska kultura, koja je prelazila u onu ratničkog karaktera. Zato je važno bilo zauzimanje strateških pozicija, kao priprema za pljačke drugih teritorija. To je bila glavna profesija muškaraca, dok su žene trebale skrbiti za kuću, djecu i stoku. Zbog obrambene nesigurnosti se javila nužnost ujedinjavanja određenih rodova u plemena. Dominiralo je ekstenzivno stočarstvo s agrarnom zaostalošću. Manje od trećine tla je bilo obrađeno. Od stočara su korist imali trgovci. Mnogi stočari su emigrirali.

Velika je bila ekonomska diferencijacija između bogatih i siromašnih. Premda je siromaštvo postojalo, isticala se rastrošnost. To se manifestiralo u kupnji luksuznih dobara, primjerice odjeće i kuće, a mnogo se trošilo na pogrebe i vjenčanja. O vjenčanjima nisu odlučivali samo muškarac i žena, već i rodbina. Ako je bilo konflikata među svatovima, nečasno je i kukavički bilo povlačiti se iz konflikta. Poznata su bila groblja svatova. Ugled svatova se određivao po broju pozvanih gostiju, te velikoj ponudi jela i pića. Krčmarski život je bio popularan. Bogataši su težili isticanju zbog dobivanja časti od društva. Važan je bio vanjski izgled. Govorilo se da su više voljeli odjela nego jela, i da nitko nije znao što je u njima, a svatko je mogao vidjeti što je na njima.

Kler je imao važan utjecaj, većinom tek na nominalnoj razini religioznosti. Iz perspektive prakticiranje vjere, moralnih principa i čitanja Biblije kler je bio na niskoj razini, kao i laici. Kler je dužnost političke kontrole sela i jačanja autoriteta plemenskih poglavica. Poglavice su bili darežljivi prema kleru. Kler je u nekim situacijama zahtijevao krvne osvete za ubojstva poglavica. Praznovjerja i poganska vjerovanja su bila vrlo razvijena zbog nedostatka religijske i znanstvene spoznaje.

Plemenska kultura se počela pretvarati u tzv. hajdučko – uskočku kulturu. Ona je bila dominantna na području Like, vojne krajine, Velebita i Dinare te na bosansko – hercegovačkim, srpskim i islamskim područjima. To su bili granična i neprohodna područja, gdje su dominirale šume, močvare i krš. Ona su teško mogla doći pod administrativnu kontrolu. Uskoci su izbjegavali formalne sankcije tako što su uskakali na područja drugih administrativnih autoriteta. Hajduci su imali svoje pomagače. Hajdučkim plijenom su trgovali krčmari.

Tipičan oblik manifestiranja hajdučke osvete je bilo paljenje sela. To im je donosilo društvenu čast, te su predstavljali uzore budućim generacijama. Autoritarna moć je pripadala harambašama. Laki i kriminalni profit je bio dopušten, a ne naporan rad. Nije postojao smisao u važnosti štednje, što vodi prema akumulaciji kapitala. Zato se u toj kulturi nije mogao razviti kapitalizam.

S druge strane, profesionalna prosjačenja su bila česta. Trgovina se bazirala na pljački i gusarenju. Važna karakteristika trgovca je bila lukavost. Nepravednost je značila mudrost, dok su težnje za pravednošću bile znak gluposti. Lažna svjedočanstva na sudovima su bila tolerirana. Pisma, novac i dokumenti su često bili krivotvoreni. Mjerenja su bila bazirana na prijevarama.

AUSTRIJSKI LIBERALIZAM
Austrijski liberalizam Josipa II. je bio suprotstavljen plemstvu i kleru koji su podržavali latinski jezik, katoličku protureformaciju te kontrolu obrazovanja i građanstva. Način upravljanja je bio centralistički. Edikt o vjerskoj toleranciji je značio slobodu vjeroispovijesti za protestante augsburške (luteranske) i helvetske (reformirane) konfesije, pravoslavce i židove. U njegovo doba razvijali su se trgovine i obrtništvo, ukidali neproduktivni crkveni redovi, pravosuđe odvajalo od uprave i uvedena je opća porezna dužnost.

GRAĐANSKI NACIONALIZAM I JUGOSLAVIZAM
Otpor prema germanizaciji i mađarizaciji se javlja kroz građanski nacionalizam i panslavizam u 19. stoljeću, tijekom kojega pada feudalizma. Pod vodstvom hrvatskog građanstva razvija se jugoslavistička ideja te ideje o ujedinjenju zapadne i istočne Crkve, kako bi se nadoknadili gubici nastali nakon protestantske reformacije. Ipak, jedan dio hrvatskog građanstva nisu bili etnički Hrvati. Hrvatstvo se izjednačuje s katolicizmom, a srpstvo s pravoslavljem.

Frano Supilo je zagovarao jugoslavenski federalizam, kao i Stjepana Radića koji je bio za demokratsku i federalističku Jugoslaviju.

Jugoslavističkoj ideji se protivio liberal Ante Starčević. Pravaši su širili antihabsburšku liberalnu ideologiju Francuske revolucije i hrvatski nacionalizam, usmjeren protiv tzv. Slavosrba, odnosno onih koji su traži ujedinjenje zapadne i istočne crkve. Pravaši su se također snažno protivili utjecaju Nijemaca, Mađara i Talijana.

ZAKLJUČCI
Premda se radi o sociološkim činjenicama, koje se lako mogu spoznati racionalnim promatranjem društva, često se događaju situacije u plemenskim oblicima kultura da ljudi teško prihvaćati sociološke činjenice koje opisuju njihove kulturne vrijednosti. Upravo kritički pristup društvu je u cijelosti suprotan plemenskom društvu. Tim više, kritičko promišljanje smatra se izdajničkim i egoističkim, obzirom da je u suprotnosti sa stečenim kolektivnim mentalitetom narodne mase.

U takvim situacijama nije moguć pluralizam razmišljanja, pa demokracija praktički ne postoji. Pojedinac nema slobodu savjesti i mišljenja da društvene pojave promatra iz perspektive znanstvene objektivnosti i preciznosti, već ih psihologija mase prinuđuje na slijepu čoporativnu odanost, gdje svi moraju misliti kolektivno i simplificirano, uz mnogo historijskih mitova.

Nema sumnje da ovakva kultura nije mogla biti plodna za razvoj demokratskog i kapitalističkog poretka, odnosno građanskog društva. Agresivnost, impulzivnost, autoritarnost, nepoštivanje bazičnih ljudskih prava, nepostojanje mirnog javnog dijaloga, potiskivanje kritičkog i otvorenog razmišljanja kao izdajničkog i lažnog, prezir prema ambicioznim pojedincima, opća moralna hipokrizija, nedostatak smisla za pravednost i vladavinu prava, korupcija i organizirani kriminal, omalovažavanje žena, nasilje u obitelji i druge pojave su samo neke od karakteristika društva koje je bazirano na snažnim antidemokratskim elementima. Odbijajući prihvaćanje zapadnih vrijednosti, ta društva su odredila kulturološki pojam Balkana.

I dok se pojam Balkan čini kao kolokvijalna predrasuda Zapadnjaka, sociološki se Balkan može sasvim jasno prikazati kao prostor na kojem dominiraju necivilizirani društveni odnosi, odnosno nedostatak vrijednosti građanske kulture, općenito karakteristične zapadnim društvima.

Obzirom da je riječ o određenim društvenim vrijednostima, uvijek se javlja rizik generalizacije. Drugim riječima, opisivanje određene kulture analizom njezinog sustava dominantnih vrijednosti ne znači nužno da se svi pojedini pripadnici te kulture mogu okarakterizirati takvih vrijednostima. Isto vrijedi i za sociologiju Hrvata, odnosno ljudi koji su živjeli na područjima današnje Hrvatske.

Kada su u pitanju ključni elementi razvoja Hrvata, značajni za današnji razvoj Hrvata, svakako je potrebno istaknuti sljedeće:
1.Snažan katolički identitet, koji je tijekom cijele povijesti Hrvata bi snažno protureformacijski usmjeren, pa i antiliberalno, izuzevši narodnjački pokret. Hrvati su mnogo više u odnosu na druge srednjoeuropske narode vršili represiju nad slobodom vjeroispovijesti, što se prije svega odnosilo na protestante. Premda je protestantizam postojao i među Hrvatima, luteranizam i kalvinizam su na ovim prostorima ipak opstali kao manjinska konfesija u odnosu na ostale zahvaljujući utjecaju onog dijela Nijemaca, Austrijanaca, Mađara, Slovaka i Čeha koji su prihvatili vjersku samosvijest pojedinca i vlastitog naroda u odnosu na Rim.
2.Josip II. je Hrvatima nametnuo prosvijećeni apsolutizam, što je značilo pokretanje važnih ekonomskih i društvenih reformi kojima se najviše protivila upravo katolička crkva. Svakako je potrebno istaknuti Edikt o vjerskoj toleranciji 1781. godine, na kojeg dolazi do masovnije naseljavanja protestanata iz drugih dijelova Habsburške monarhije.
3.Otpor prema germanizaciji i mađarizaciji bio je prije svega odraz straha od neslavenskih stranaca, odnosno želje Južnih Slavena, odnosno Hrvata i Srba, za što veću samostalnost, što je bio temelj razvoja jugoslavističke ideje. Koliko god hrvatski etnički nacionalisti poriču jugoslavensku ideju, ona je stvorena upravo od Hrvata, odnosno stanovnika Hrvatske, koji su se tako narodnosno osjećali, premda su mnogi sudionici ilirsko-narodnjačkog pokreta bili ne-hrvatskog porijekla.
4.Hrvati iz sjeverne Hrvatske, odnosno Međimurja, Varaždina i Zagorja, imali su bitno drugačiji razvoj od Hrvata iz krajeva južnije od Zagreba, što se odnosi i na seljaštvo i na građanstvo. Ti krajevi su bili pod snažnim srednjoeuropskim utjecajem, kao i prostor Zagreba, Slavonije i Baranje, što je značilo i veću otvorenost za demokratskije i građanskije načine razmišljanja i organiziranja ljudi.
5.Etnički nacionalizam koji se razvio kod jednog dijela Hrvata i Srba ima snažne korijene upravo u plemenskoj kulturi. Vrijednosni sustav takve kulture može objasniti i uzroke balkanskih etničkih sukoba tijekom Drugog svjetskog rata i nakon sloma komunističkog sustava.
6.Premda su se zbog etničkog nacionalizma kod dijela Hrvata i Srba razvile međusobne etničke napetosti i sukobi, potrebno je istaknuti kako je mentalni izvor takve vrste nacionalizma zajednički kod oba naroda. Koliko god se Hrvati trudili mitološki dokazati kako su mnogo različitiji od Srba, radi se u krajnjem slučaju u izrazito sličnim narodima. Povijesna teorija prisutna među Hrvatima kako su Hrvati bili na zapadnoj granici Rimskog carstva, prihvativši katolicizam i latinsko pismo, dok su Srbi prihvatili pravoslavlje i ćirilično pismo, ne daje baš previše racionalnu utjehu. Narodi i nacije ionako nisu prirodne, već umjetne i novovjekovne tvorevine, kako svugdje u Europi, tako i na balkanskim prostorima. Zato teorija o stoljeću sedmom ne zvuči previše uvjerljivo, osim za ljubitelje mitologije. Također, teorija o dva naroda zbog konfesionalne različitosti između katolika i pravoslavaca teško bi prošla u očima mnogih europskih naroda. Zar primjerice Nijemci, Austrijanci, Nizozemci, Mađari, Česi, Slovaci, Slovenci i Latvijci nisu jedan narod samo zato što su neki od njih povijesno bili protestanti, a drugi katolici? Zar Amerikanci i Kanađani nisu nacije, odnosno što je zapravo nacija ako ne skupina građana na jednom teritoriju. Drugim riječima, nacionalna svijest je prosvjetiteljska ideja, čijem razvoju je snažno prethodila i protestantska reformacija. To znači da nije baš uvjerljivo izjednačavati hrvatstvo i katolicizam kao neku paralelnu determinantu i pojmove koji povijesno osnovano mogu ići zajedno. Zapravo, katolička orijentacija Hrvata bila je povijesni dokaz nacionalne neovisnosti od Rima koji se na srednjoeuropskim prostorima služio Habsburškom monarhijom kao instrumentom prisilnog nametanja katolicizma i protunarodne volje rimskog pape.
7.Ostaci plemenske kulture prisutni su među Hrvatima i danas te se mogu smatrati ključnim uzrokom brojnih društvenih, ekonomskih i političkih problema, dodatno začinjenih ostacima fašističke i komunističke svijesti. Stoga je razvoj demokracije i građanskog društva moguć samo uz prevladavanje takvog sustava vrijednosti koji je Dinko Tomašić detaljno opisao.

Narod može saznati istinu o sebi samo ako pojedinci slobodno tragaju za njom i istražuju činjenice, te na temelju njih donose zaključke. Zato je plemenski i općenarodni populizam uvijek potiskivao razumske spoznaje jer se masama može efikasno upravljati samo nametanjem kolektivističkog mentaliteta. A tada individualna sloboda nestaje.

Obzirom da kultura utječe na opću kvalitetu društvenih, ekonomskih i političkih odnosa i institucija, Hrvati trebaju mijenjati načine razmišljanja, kako bi se Hrvatska mogla razvijati u zdravo građanskog društvo znanja, koje cijeni slobodu pojedinca koji se spreman uzdignuti nad diktaturom čoporativne prosječnosti i ograničenosti.

Isto kao što je temeljni preduvjet poduzetništva razvoj kvalitetnih ljudskih potencijala koji se konstantno intelektualno i emocionalno usavršavaju, tako je i s narodima, premda u ovom drugom slučaju taj razvoj ide mnogo teže. Zato treba razvijati poduzetničku kulturu, a to je moguće samo uz liberalizacijske procese u društvu i ekonomiji. Drugim riječima, ekonomski razvoj je posljedica društvenog razvoja. Misaoni procesi među pojedincima i kolektivima imaju izravan utjecaj i na ekonomske procese. Zato je sociologija Dinka Tomašića značajna i za današnje vrijeme, kako bi se hrvatsko društvo moglo razvijati upravo na suočavanju s bolnim istinama. Slično kao što se tijekom psihoanalize osoba treba suočiti sa bolnim istinama koje je potisnula kako bi se obranila raznim mehanizmima, odnosno odlučila samu sebe zavaravati.

Europska unija je kvalitetan okvir za vladavinu prava, slobodno tržište i regionalni razvoj, a konkretni rezultati ovise o hrvatskim liberalizacijskim reformama.

TEMELJNE KORISTI PRISTUPANJA

1. Integracija na unutarnje tržište EU i liberalizacija trgovine uslugama i robama
2. Institucionalna stabilnost
3. Efikasno pravosuđe i vladavina prava
4. Suodlučivanje u institucijama EU
5. Razvojne potpore iz EU fondova i programa
6. Poticaj institucionalnim reformama
7. Poboljšanje investicijske klime i povećanje tehnološkog transfera kroz strane investicije
8. Stabilno okruženje i aktivna uloge u regiji
9. Pristupanje Euro zoni
10. Visoki standardi na različitim područjima

UNUTARNJE TRŽIŠTE EU

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga:
- prijenos odredbi Direktive o uslugama u nacionalni Zakon o uslugama (NN 80/11)
- ukidanje trgovinskih prepreka za slobodno pružanje prekograničnih usluga
- registracija poslovnog nastana je dovoljna samo u jednoj državi ugovornici EGP-a
- administrativno pojednostavljenje putem elektroničke jedinstvene kontaktne točke pružanjem pomoći kod postupaka i uvjeta pristupa i obavljanja uslužnih djelatnosti
- elektronička administrativna suradnja putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI sustav) zbog zaštite potrošača putem nadzora nad kvalitetom i sigurnošću usluga
- uzajamno priznavanje stručnih kvalifikacija i liberalizacija poštanskih usluga

Sloboda kretanja roba:
- ukidanje svih carinskih i količinskih ograničenja unutarnjoj slobodnoj trgovini robama
- zajednička carinska tarifa prema trećim zemljama
- zajednički zahtjevi sigurnosti, zaštite okoliša, zdravlja i imovine za sve robe na tržištu (Europski znak sukladnosti – CE)

sloboda kretanja radnika:
- ukidanje diskriminacije državljanstva pri kretanju osoba
- poticanje mobilnosti studenata i radne snage te slobode izbora mjesta življenja
- ukidanje unutarnjih graničnih kontrola i kontrola vanjskih granica

Sloboda kretanja kapitala:
- liberalizacija kapitalnih transakcija i financijskih usluga

Zaštita tržišnog natjecanja i ograničenje državnih potpora:
- sprječavanje monopola i kartela te zlouporabe vladajućeg položaja (predatorske cijene, umjetno dizanje cijena, restrikcije ponude, obvezivanje na daljnju kupnju i dr.)
- jednakost i neovisnost ponuđača u natjecanju za povjerenje potrošača i profitabilnost
- efikasnost i inovativnost ponuđača te sniženje cijena i rast dohotka potrošača
- zabrana selektivnih proračunskih pomoći koje narušavaju tržišno natjecanje potičući rast prihoda poduzetnika, na trošak poreznih obveznika, pogotovo ako se daju gubitašima
- dozvoljene su horizontalne potpore za malo i srednje poduzetništvo, istraživanje i razvoj, aktivne politike tržišta rada, zaštitu okolišu, regionalni razvoj i sl.
- dozvoljene su potpore iz proračuna EU za poljoprivredu, ruralni i regionalni razvoj

Zaštita potrošača:
- mogućnost vraćanja pokvarenog proizvoda u roku 2 godine nakon kupnje u svim državama članicama
- transparentno označavanje sadržaja prehrambenih proizvoda
- pravo na kompenzaciju ili alternativni let u slučaju kašnjenje zrakoplova, otkazivanje leta bez najave ili uskraćivanje ukrcaja zbog punog leta, uz osiguranje hrane, pića i smještaja
- zabrana testiranja krajnjih kozmetičkih proizvoda i sastojaka na životinjama
- priznavanje vozačke dozvole u svim zemljama članicama
- univerzalni punjač za mobilne telefone
- zaštita potrošača pri elektroničkoj trgovini i prethodna obveza navođenja cijene terećenja kreditne kartice
- opskrbljivači plinom moraju garantirati opskrbu svim kućanstvima i zaštićenim kupcima 30 dana, čak i u teškim vremenskim uvjetima
- jeftiniji telefonski domaći i međunarodni mobilni pozivi
- jeftinije zrakoplovne karte
- visoki standardi kvalitete za razne proizvode

Efekti trgovinske liberalizacije i integracije:
- slobodna trgovina uslugama i robama unutar Europskog gospodarskog prostora (bez nacionalnih regulatornih restrikcija, protekcija i diskriminacije)
- sloboda izbora za potrošače (veća ponuda i kvaliteta proizvoda)
- ulazak efikasnijih ponuđača (bolji odnos cijene i kvalitete proizvoda)
- komparativne prednosti (efikasnija realokacija resursa na tržištu)
- konkurentski pritisak na manje efikasne ponuđače (niže cijene – viši neto dohodak potrošača)
- restrukturiranja, spajanja i preuzimanja (tržišna defragmentacija)
- tehnološki efikasnost (veća konkurencija kvalitetnijih i jeftinijih proizvoda)
- rast investicija, zaposlenosti i plaća (ekonomski rast)

EU FONDOVI I PROGRAMI

STRUKTURNI FONDOVI statističkim regijama čiji bruto domaći proizvod po stanovniku je ispod 75% prosjeka EU-27

KOHEZIJSKI FOND državama članicama čiji bruto domaći dohodak po stanovniku je niži od ispod 90% prosjeka EU-27

Prioriteti budućih operativnih programa:
- učinkoviti ljudskim potencijali u javnoj upravi i pravosuđu
- modernizacija prometne infrastrukture
- zaštita okoliša i energetika, gospodarenje otpadom i vodama, kakvoća zraka
- konkurentnost malog i srednjeg poduzetništva
- tehnološki transferi i inovacije
- održivo zapošljavanje i fleksibilnost radne snage
- ljudski kapital u obrazovanju, istraživanju i razvoju
- poljoprivreda i ruralni razvoj

EU PROGRAMI
FP7 – istraživanje i tehnološki razvoj
CIP – konkurentnost i inovacije
CIP EIP – poduzetništvo i inovacije
CIP ICT PSP – informacijsko-komunikacijske tehnologije
CIP IEE – energetika
Marco Polo II – cestovni promet
Financijski instrument civilne zaštite i Mehanizam Zajednice za civilnu zaštitu
Drugi program aktivnosti Zajednice u području zdravstva 2008. – 2013.
PROGRESS – Program Zajednice za zapošljavanje i socijalnu solidarnost
Europa za građane
Kultura 2007-2013
Media 2007
Carine 2013
Fiscalis 2013
Program za cjeloživotno učenje
Mladi na djelu
Erasmus Mundus II

EUROPSKA MONETARNA UNIJA

- nestanak troškova konverzije valuta
- eliminacija valutnog rizika
- transparentnost i stabilnost cijena
- obveza fiskalne discipline

STABILNE INSTITUCIJE I VLADAVINA PRAVA

INSTITUCIJE
- mir i stabilnost na području ujedinjene Europe
- daljnji razvoj demokracije i vladavine prava
- snažna zaštita ljudskih prava i prostor individualnih sloboda
- proširenje Europske unije na Jugoistočnu Europu kao jamstvo stabilnosti
- prostor zajedničke europske sigurnosti i transatlantsko partnerstvo
- povećanje odgovornosti javne uprave prema građanima i poduzetnicima
- administrativna suradnja država članica EU
- sudjelovanje u izboru 12 hrvatskih predstavnika za Europski parlament
- Hrvatska će imati 7 glasova u Vijeću Europske unije, 1 povjerenika u Europskoj komisiji, 1 suca u Europskom sudu pravde te Općem i Revizorskom sudu
- sudjelovanje u odlučivanju o zajedničkim europskim javnim politikama
- Hrvatski jezik će postati jedan od službenih jezika EU

PRAVOSUĐE
- profesionalni izbor Državno sudbenog vijeća
- novi kriteriji za izbor i napredovanje sudaca
- Državna pravosudna škola
- efikasnije sudstvo

GRAĐANSKA PRAVA
- zaštita građanskih prava od prekoračenja ovlasti država
- pravo na besplatan prijevod i pravno tumačenje pri sudskim postupcima u drugim državama članicama
- zaštita djece od seksualnog zlostavljanja i dječje pornografije
- zaštita djece bez pratnje roditelja na teritoriju cijele Europske unije
- državne institucije su dužne plaćati tvrtkama i obrtnicima u roku od 30 dana
- pravo dobivanja biračkog prava u drugoj državni članici ovisno o prebivalištu
- pravo na korištenje zajedničke europske diplomatske mreže i konzularne pomoći

POLICIJA
- zajednička suradnja u borbi protiv ilegalnih useljenika
- snažnija borba protiv korupcije i organiziranog kriminala
- Europski uhidbeni nalog

ZDRAVSTVO
- prekogranične zdravstvene usluge, uključujući i hitnu pomoć

PROMET
- integrirani razvoj transeuropskih mreža, pogotovo brze željezničke pruge od Mađarske do Rijeke

POREZI
- harmonizacija samo na području PDV-a i trošarina, a kod ostalih poreza ne
- ukidanje nulte stope PDV-a i izuzeća
- standardna stopa PDV-a ne smije prelaziti 25%

JAVNA NABAVA
- transparentna zajednička pravila javne nabave

ZAŠTITA OKOLIŠA
- granične vrijednosti sumporovog dioksida, dušikovih oksida, lebdećih čestica i olova u vanjskom zraku
- minimalni standardi kvalitete tekućih naftnih goriva i vode za piće
- integrirani sustav i centri za gospodarenje otpadom
- minimalni standardi zaštite voda od zagađenja gnojivima
- smanjenje emisije ugljičnog dioksida i štetnih emisija na benzinskim postajama
- uvođenje novih energetski učinkovitih žarulja
- prodavati se može isključivo zakonski posječeno drvo iz šuma kojima se upravlja na održiv način
- zaštita prirodnih staništa i u njima nastanjenih biljnih i životinjskih vrsta
- visoki standardi recikliranja
- integrirani sustav odlaganja otpada